Svatko tko ima vlastiti vrt potvrdit će da rad u njemu pruža neizmjerno zadovoljstvo i dobro utječe na zdravlje. A što ako nemamo vrt, niti dovoljno vremena da mu se posvetimo? Dovoljna je samo jedna biljka da učini razliku, a sobne biljke upravo su stvorene za prezaposlenog urbanog čovjeka. Vrtlarenje u zatvorenom prostoru moguće je bez obzira na godišnje doba i otvara niz kreativnih mogućnosti u uzgajanju biljaka.
Posebno zanimljivi su minijaturni vrtovi u staklenim posudama unutar kojih nastaje mikroklima u kojoj biljke mogu živjeti u manje-više zatvorenom ekosustavu. Vrtovi u boci ili terariji su vrlo dekorativni, a počeli su se koristiti u 19. stoljeću u Engleskoj za uzgajanje egzotičnih biljaka kojima treba topla i vlažna atmosfera. Prvi terarij izumio je zubar dr. Nathaniel Ward koji je htio promatrati transformaciju zrelog kukca iz ličinke, spremivši ga u staklenku zajedno sa zemljom iz vrta. Nakon nekog vremena, iz zemlje su niknule biljčice koje su opstale unatoč tome što je posuda bila hermetički zatvorena.
Princip terarija temelji se na uspostavljanju kružnog toka vode i zraka. Biljka putem korijena upija vlagu iz supstrata koja zatim isparava preko listova i prelazi u zrak. Zbog hlađenja na stijenkama staklenke stvaraju se kapi rose koje polagano klize vraćajući se natrag u zemlju. Isto tako kruži i ugljični dioksid i kisik. Kad biljka asimilira, prima vodu i ugljični dioksid, a ujedno oslobađa kisik. Taj isti kisik biljka ponovno koristi za disanje, prerađuje ga i natrag izlučuje u sustavu ugljičnog dioksida.
Sadnja terarija
Za kreiranje minijaturnih vrtova mogu se upotrijebiti staklene posude različitih oblika i veličina s poklopcem ili bez njega. Radi lakše izrade preporuka je u početku uzeti bocu s otvorom koji je dovoljno širok za sadnju i nesmetanu njegu biljaka. Iako se mogu koristiti obojene boce, važno je znati da takvo staklo slabije propušta svjetlo.
Prije sadnje, staklenu posudu treba dobro oprati da bi se izbjeglo onečišćenje algama i gljivicama koje se pojavljuju u vlažnom okruženju. Dno se prekrije debelim slojem šljunka oko 2 cm, nakon čega se dodaje supstrat prilagođen za sukulente, a u slučaju kad se sade lisnate biljke, dodaje se vlažni kompost za lončanice. Biljke se zatim nježno izvade iz posuda i otrese se višak zemlje s korijena. Priborom predviđenim za sadnju – žlicom, tupim nožićem ili drugim sitnim alatom napravi se rupa za sadnju i pažljivo umetne biljka, a površina oko nje pritisne štapićem ili komadićem pluta pričvršćenim na štapić.
Kod terarija s lisnatim biljkama prostor između pojedinih biljaka može se ispuniti mahovinom da bi se usporilo isušivanje supstrata. Na kraju biljke treba dobro zaliti, a terarij smjestiti na svijetlo mjesto, gdje nije izložen suncu. Ako boca ostaje nezačepljena, treba je povremeno zalijevati da se biljke ne bi osušile i uvenule. Ako se na terarij stavlja poklopac, treba povjeriti kondenzira li vlaga na stijenkama stakla jer koliko god terarij bio balansiran, uvijek bi trebao imati malo vlažnosti na staklu. Sasvim zatvoren terarij zahtijeva malo ili nimalo vode.
Koje su prikladne biljke?
Pri odabiru važno je uzeti biljke koje su kompatibilne kad je riječ o potrebi za svjetlom i vlagom. Za terarij su bolje mlade biljke jer im je korijen dovoljno malen da se može lako smjestiti u zemlju. Najbolje je izabrati biljke koje vole vlagu i sporo rastu poput afričke ljubičice (Saintpaulia), kućne sreće (Helxine soleirolii), bršljana (Hedera helix L.), svih vrsta paprati, Spathiphylluma, Chlorophytum comosuma i drugih. U terariju također uspijevaju kaktusi i drugi sukulenti.
