Ako ste jedni od onih koji vole skupljati kuhinjsko posuđe i za svaki komad ih veže neka priča i došli se do granice da više nemate gdje s njime, mi smo pronašli jednostavno rješenje za vas. Iako s vremenom svaka časa ili posuda poprime sentimentalnu vrijednost u jednom trenutku morate napraviti rez. Nije neobično da velik broj tih komada završi u smeću jednostavno zato što smo nespretni, ali nekim čudom police i dalje ne prestaju biti prenatrpane raznim posuđem. Kad dođemo do ove točke vrijeme je za selekciju.
Nedavno smo naišli na zanimljivu strategiju koja se savršeno odnosi na sve vas koji imate prepune police posuđa. Ova strategija je dobila ime pravilo "jedna polica", a posebno je korisno mjesto za početak kada radite generalno čišćenje u kuhinji, gdje je prostor na prvom mjestu. Umjesto da ispitujete predmete koje razmišljate odbaciti, počnite od prostora u kojem ih želite zadržati.
Evo kako stvar funkcionira:
Ispraznite sve iz bilo kojeg područja koje ste zatrpali. Fokusirajte se na jedan komad posuđa, kao što su naprimjer šalice ili čaše. Također ćete htjeti prikupiti sve što je dio te kategorije, a što je pohranjeno negdje drugdje. (Stoga raščistite policu sa šalicama, ali također izvucite šalice koje su zalutale na mjesta na kojima stoje čaše ili posude - kad je vaša zbirka prerasla vaš prostor za pohranu, stvari migriraju na ovaj način.)
Odlučite se u koji prazan prostor želite ograničiti svoje predmete i počnite ih vraćati, počevši od svojih omiljenih ili onih koji su najvažniji.
Kad popunite policu - neka bude ugodno popunjena, nemojte pretrpavati.
Konačno, otklonite sve što je ostalo od posuđa. Možete zadržati samo ono što stane na policu odnosno prostor koji ste zamislili za to.
Zbog ovog ograničenja slobode prirodno odabirete svoje najbolje i najdraže predmete, one koji vam se iz bilo kojeg razloga najviše sviđaju. Gotovo je poput metode „kuće koja gori” najvažnije predmete spremate instinktom, a da uopće ne morate razmišljati o tome što su.
Primjena ove strategije ne samo u vašoj kuhinji, već bilo gdje drugdje u vašoj kući, stavlja vas, a ne vaše stvari, na glavno mjesto. Odlučivanje o količini prostora koji ćete koristiti za razne kategorije predmeta i odbijanje dodavanja još prostora znači da ćete ono što već posjedujete ograničiti na količinu koju smatrate da vam je dovoljna i to da ako donesete bilo koji novi predmet, morat ćete se oprostiti s nekim starim. Vaša je granica konkretna i fizička, a to bi jednostavno mogao biti način na koji napokon stajete na kraj zatrpavanju prostora.
