Naletjeti ćete na nekoliko stranaca zbog kojih ćete na granici ostati dva sata jer će njima prekopati sve stvari kao da su na nekoj tjeralici Interpola, a neki od njih će ostati na granici jer će se tada sjetiti da mu je potrebna osobna iskaznica ili putovnica kako bi ju i prešao. Vozač autobusa, često stranac, će po još koji put iznijeti komentar: sempre sti Croati ('Uvijek ovi Hrvati')' u trenutku kada će napokon uspjeti prijeći niz plavih graničnih kućica koje će, čini se, prije urušiti korozija nego Schengen.
'Od Sczeczina na Baltičkom moru do Trsta na Jadranu, željezna zavjesa se spustila kontinentom', tvrdio je Churchill. I bio u pravu. No, problem je što je ta zavjesa i dalje tu, i nakon pada Berllinskog zida, posebno kad je riječ o plaćama i standardu građana.
Samo ako zavirimo u zadnje podatke Eurostata iz 2016. godine koji definiraju naknade po satu u Hrvatskoj, u prosjeku su Hrvatski zaposlenici (ne definira se je li se radi o ugovorima na određeno ili neodređeno vrijeme) morali raditi oko milijun i 724 tisuća sati godišnje kako bi njihov bruto dohodak iznosio 14,677 milijuna eura godišnje što je jednako naknadi od 8.51 eura po satu. Situacija je nešto drugačija u obalnom djelu gdje se radilo 792,492 sata i zaradilo 6,995 milijuna eura a cijena sata je iznosila 8.83 eura godišnje.
No, pređemo li samo granicu s Breganom, Slovenci su za prosjek od 567,853 sati godišnje dobili 14,99 eura po satu ili 8.484 milijuna godišnje.
Da pojasnimo, prema posljednjem računanju europske agencije za statistike podaci uspoređuju naknade plaćene tijekom godine dana s brojem ukupnih radnih sati kako bi se izračunali prosječni troškovi po satu u pojedinim europskim regijama. U konačnici, brojke pokazuju prosjek novca isplaćenog zaposlenicima za svaki sat proveden na poslu koji uključuje i iznos satnice i doprinose poslodavaca.
Naknada po satu rada u Europi preuzeta s internet stranica talijanskog dnevnog lista Il Sole24 ore
Regionalna podijeljenost
Prema europskom prosjeku svaki zaposlenik dobije za svaki sat proveden na poslu naknadu od 22,68 eura. Međutim regionalne razlike su velike. Dok najveći prosjek naknade po satu bilježe Luksemburg, Danska i Belgija, najmanji bilježe Bugarska i Rumunjska. U Bruxellesu ćete tako dobiti 44 eura na sat i godišnje raditi 897 tisuća sati, dok ćete u nekim regijama Bugarske dobiti 4 eura na sat za otprilike milijun i 355 sati godišnje rada. Zemlje sjeverne Europe se kreću u prosjeku od 25 do 35 eura po satu.
Ako iznose naknada usporedimo s potrošnom moći stanovnika u različitim zemljama Europe, a kupovnoj moći pridodamo vrijednost valute, ona željezna zavjesa s početka priče je samo viša.
Slične izračune onim Hrvatskim pokazuju i zemlje poput Češke, Slovačke, Mađarske i Poljske. Da ne budemo toliko crni, u istočnoj Poljskoj satnica je u prosjeku 5,08 eura, istočnoj Rumunjskoj 3,72 do 4.23 eura.
Razlike se vide između središnje i južne Europe, primjerice tzv. zemlje Pigs (Portugal, Italija, Grčka i Španjolska) su jedan korak unatrag s obzirom na ostatak Europe.
Velika je razlika u regionalnoj podijeljenosti prema zaradi. Na primjeru Italije, u regijama sjevera, poput okolice Bolzana, naknada iznosi 25,76 eura na sat, dok na jugu u regiji Calabria naknada po satu iznosi 18,3 eura. Slično tome, u Ujedinjenoj Kraljevini, u regiji centralnog Londona, prosjek je 40,78 eura dok je u Škotskoj naknada 15,75 eura.
Zaključak je poprilično jednostavan iza 'željezne zavjese' se radi puno sati za puno manje novaca. Potom se zapitamo isplati li se uopće raditi, ili je lakše pod a: krasti ili pod b: baviti se sivom ekonomijom jer pitanje koje se često postavlja je: 'A što radiš usput, jer znam da se od toga ne zarađuje?'.
Conte, Macron, Sanchez samo su neki od europskih lidera koji su iznijeli svoje vizije za pravedniju Europu i ideju minimalne europske plaće, no sljedeći izbori za mandate u Europskom parlamentu trebali bi dokazati da je ta vizija možda ipak moguća u ujedinjenoj Europi.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?