Postoji sve veća zabrinutost oko dostupnosti ruda i neobnovljivih sirovina koji su nužni za zelene tehnologije poput solarnih panela, turbina na vjetar i baterija.
Ova zabrinutost se posebice očituje kod rijetkih zemnih metala koji su – kao što im govori sam naziv- rijetki. No zabrinutost se odnosi i na neplemenite metale poput bakra i aluminija.
Iz tih razloga, ekološka skupina WWF-a, Svjetskog fonda za zaštitu prirode (World wildlife fund), je 2014. godine naručila izradu studije s ciljem otkrivanja sirovina koje bi mogle biti izložene riziku od nestašice zbog prelaska na zelenu ekonomiju. Studiju je provela konzultantska tvrtka Ecofys na temelju izračuna o scenariju 100 posto obnovljivih izvora energije predstavljenog u energetskom izvješću Ecofysa i WWF-a 2011. godine.
EURACTIV je razgovarao s Kornelisom Blokom, jednim od autora istraživanja.
Započeli ste s ovom studijom kako bi otkrili može li prijelaz na zelenu ekonomiju opteretiti iskoristivost svjetskih resursa. Što ste pronašli?
Prijelaz na sustav stopostotne održive energije će zasigurno zahtijevati značajne ulazne sirovine. To može uključivati neplemenite sirovine poput bakra koji je posvuda potreban, primjerice u solarnim modulima, turbinama na vjetar, proširenju električne mreže i visokoučinkovitim motorima.
Nove vrste solarnih ćelija će zahtijevati znatne količine indija, galija ili telurija. Međutim, ove sirovine nisu potrebne ako se zadržimo na do sada uobičajenim solarnim ćelijama koje se temelje na siliciju. Silicija ima u izobilju.