General Mark Milley, načelnik združenog stožera američke vojske, upozorava na rizik prelijevanja sukoba sada koncentrirano na pojas Gaze. Prvi čovjek američke vojske je rekao: "Moja je procjena da postoji prijetnja šire destabilizacije i rizik od brojnih negativnih posljedica ako se nastave sukobi". Što s vojne točke gledišta nije sporno, jer bi se sukob lako mogao preliti prema Libanonu i uključiti Hezbolah, što je paravan za izravni angažman Irana.
S druge strane, iako su cijene nafte na najvišim razinama u posljednje dvije godine zbog povećane potražnje koju potiče ekonomski oporavak, globalna financijska tržišta uopće se ne bave izraelsko-palestinskim sukobom.
Nafta nije važna
Što potvrđuje da nafta gubi geopolitički utjecaj, ali i da su zapadne ekonomije pronašle alternativne izvore pa na njih ne utječu potresi na Bliskom istoku. Tržišta u SAD-u i dalje raspravljaju primarno o prijetnji inflacije, a The Wall Street Journal najavljuje da će se u utorak oporaviti tehnološke dionice, azijska, iako su ondje najveći svjetski kupci nafte, porasla su kao i europska. General Milley je u pravu, ali negativne posljedice ovog sukoba, kako sada stvari stoje, ostat će regionalno ograničene.
Daleko je to od situacije naftnih kriza 1970-ih godina kad je Zapad bio u strahu da će jednostavno stati jer nema nafte. Treba podsjetiti da su nakon te krize počeli s jedne strane zeleni pokreti, a s druge su vlade, primjerice skandinavskih zemalja, čak i uz norvešku naftu, počele raditi na dugoročnoj strategiji alternativnih izvora energije.
SAD ima definiranu politiku prema Bliskom istoku koja kao aksiom, za bilo koju administraciju, ima pravo Izraela na obranu. Zato će i demokratska administracija Joea Bidena, unatoč pritisku lijevog krila stranke, nastaviti blokirati izjave Vijeća sigurnosti UN-a o nasilju u pojasu Gaze. Kronične antiamerikance podsjećam da su Rusija i Kina zaustavljale rezolucije koje su trebale omogućiti dostavu humanitarne pomoći u Siriju u jeku sukoba u toj zemlji te nisu dopuštale osude djelovanja režima predsjednika Bašara al-Asada. Stalne članice VS-a postupaju u skladu sa svojim, a ne humanitarnim interesima. I zato ne dopuštaju reformu tog tijela navodno zaduženog za mir i sigurnost u svijetu. Ali, državni tajnik Antony Blinken poručuje da će podržati stajalište koje će ponuditi izgledni kraj nasilja.
EU opet na margini
A gdje je tu EU? Nigdje. Josep Borrell, visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku, dosad je objavio tri priopćenja u kojima je pokušao biranim riječima ne optužiti niti jednu stranu i pozvati na prekid sukoba. Citat: "Neselektivno lansiranje raketa Hamasa i drugih skupina prema izraelskim civilima je neprihvatljivo. Dok podržavamo legitimnu potrebu (need, ne right, pravo, termin koji koristi SAD) Izraela da zaštiti svoje civilno stanovništvo, odgovor mora biti proporcionalan i uz maksimalnu suzdržanost u uporabi sile". Ovo je objavljeno 12. svibnja, prije tjedan dana. Reakcija s obje strane sukoba je bila jedinstvena - priopćenje nisu niti registrirali. Europski su ministri vanjskih poslova reagirali žurno i jučer su se sastali, nešto manje od dva tjedna od početka sukoba. Kristina Kausch iz zaklade German Marshall poentirala je: "Europljani će igrati ulogu kao i u prethodnim krizama u ovom sukobu: promatrači dok rakete lete i platitelji kad počne obnova". Dakle, opet payer (platitelj), a ne player (igrač).
#Palestinanijemojabriga
Arapske su države politički profiliranije kad je riječ o ovom sukobu. Potpisnice Abrahamskih sporazuma o normalizaciji s Izraelom, UAE, Bahrein, Sudan i Maroko, suzdržane su u reakcijama, a tijekom vikenda se, kako prenosi The Guardian, u zaljevskim zemljama pojavio #Palestinanijemojabriga. Pokrenule su ga, navodno, vlade UAE, Bahreina i Kuvajta. Mediji u Saudijskoj Arabiji, koja je osudila Izrael jer je to stajalište ostarjelog kralja Salmana, marginalno prate sukob, jer tako traži prestolonasljednik Muhamed bin Salman, koji čeka idealan trenutak da sklopi mirovni sporazum s Jeruzalemom. Vjerojatno će morati pričekati da umre tata. Koliko god ovo stajalište bilo neočekivano i uvelike u suprotnosti s reakcijom javnosti koju su desetljećima bili hranili antijudaizmom, riječ je pragmatičnom pristupu jer vlade od suradnje s Izraelom imaju višestruke koristi, uključujući pritisak na Iran, a sukob s palestinske strane vodi Hamas koji je odvjetak Muslimanskog bratstva, crvene krpe za sve arapske države osim Katara. Koji također nastoji djelovati uravnoteženo. Podrška koju Hamasu daju Iran i Turska samo je dodatni poticaj arapskim zemljama da kolateralno stanu na stranu Izraela. Turska, primjerice, podržava Muslimansko bratstvo. U najtežoj je situaciji Jordan, nedavno destabiliziran sukobom u kraljevskoj obitelji, u kojem žive brojni Palestinci.