Hrvatska je prije 20-ak godina proizvodila oko 6200 tona svježih plodova, a danas godišnje proizvede nešto više od 1200 tona, od čega intenzivna proizvodnja za tržište iznosi tek nešto više od 800 tona. U posljednjih osam godina, proizvodnja smokava u Hrvatskoj pala je za gotovo 40 posto, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.
No, dok proizvodnja u Hrvatskoj pada, potražnja za ovom voćkom u EU se povećava, a tržišna vrijednost smokve je od 2007. do 2018. godine rasla prosječnom stopom od 1,9 posto.
U 2018. godini tržište smokava u EU iznosilo je rekordnih 431 milijuna eura, povećavši se za čak 5,6 posto u odnosu na prethodnu godinu. Europski stručnjaci procjenjuju kako će se stopa rasta tržišta godišnje povećavati za 1,5 posto do 2025. godine, stoji u izvješću "EU-smokve-analiza tržišta, prognoza, veličina, trendovi i uvidi" koje je objavio IndexBox.
Na ovom lukrativnom tržištu najviše profitiraju zemlje Sredozemlja. Od deset najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika smokava, sedam je zemalja s Mediterana. Od oko 1,5 milijuna tona svjetske proizvodnje smokve, više od 80 posto proizvodi se na Sredozemlju.
Samo u Europskoj uniji se u 2018. godine proizvelo 73 tisuća tona smokava. Listu najvećih proizvođača predvodi Španjolska u kojoj je proizvede više od 52 posto ukupne proizvodnje. Slijedi ju Grčka s oko 18 posto od ukupne proizvodnje i Italija s udjelom od oko 15 posto.
Hrvatske nema na ovoj listi, iako ima veliki potencijal za proizvodnju.
"Jednostavnom računicom može se izračunati da ukupna domaća proizvodnja zadovoljava tek oko 0,3 kilograma po glavi stanovnika što znači da se iz domaće proizvodnje može zadovoljiti potrošnja dvije do tri smokve po svakom potrošaču u Hrvatskoj", pokazuje analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Postoji nekoliko razloga zašto Hrvatska kaska za europskim tržištem. Proizvodnja smokava smanjila se u korist drugih voćaka, a reduciran je i organizirani otkup za preradu. Iako je sušena smokva izrazito tražena i podnosi duže transportne relacije, samo manji dio se na ovim prostorima suši. Osim toga, Hrvatska ne iskorištava dovoljno preradu smokve u džemove, kompote, rakije i napitke, jer zbog malih kapaciteta, nedovoljnog znanja i opreme, ona nije isplativa.
"S obzirom na mogućnosti koje nudi proizvodnja smokava i proizvoda od nje, ona zahtijeva i udruživanje, zajedničku nabavu strojeva, kreiranje novih proizvoda kojima se Hrvatska može pozicionirati na izvoznim tržištima te jaču turističku prodaju", poručuje stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović.
Dodaje kako bi prema nekim izračunima Hrvatska u kratkom razdoblju mogla povećati proizvodnju s 500 na 2000 hektara.
Dok ne prepozna potencijal koje donosi ovo hranjivo voće, Hrvatska će i dalje godišnje uvoziti više od 64 tona svježih smokava u vrijednosti od oko 130 tisuća eura, od čega 40 tona dolazi iz Turske. Potreba za sušenom smokvom još je veća. Prošle godine u Hrvatska je uvezeno sušene smokve u količini od čak 540 tona vrijednih 1,7 milijuna eura, uglavnom iz Albanije i Turske.
S druge strane, izvezla je tek 10 tona svježe smokve u vrijednosti od oko 21 tisuća eura i 29 tona sušene smokve, od čega je 22 tone otišlo u Sloveniju.
Što se tiče Europe unije, najveći izvoznici su Španjolska, Grčka, Nizozemska, Njemačka i Italija koji čine više od dvije trećine ukupnog izvoza. U posljednjih desetak godina, najznačajniju stopu rasta postigla je Grčka.
Prema podacima Eurostata, 37 posto populacije EU pojede najmanje jednu voćku dnevno, a svaka četvrta osoba voće jede dva puta dnevno.
Smokvu najviše troše Španjolci koji je godišnje pojedu 32 tisuće tona, a slijede ih Francuzi s 18 tisuća tona i Nijemci s 13 tisuća tona.
"Financirano u okviru programa Europske unije IMCAP"
Ovaj je projekt financiran uz potporu Europske komisije. Ova publikacija
[objava] odražava samo stajalište autora te se Europska komisija ne može
smatrati odgovornom ni za kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.