Bivši gradonačelnik Londona i ministar vanjskih poslova u vladi svoje prethodnice Therese May možda je i bio najočitiji izbor za predsjednika Konzervativne stranke, ali je većina svjetskih medija i polovica građana Ujedinjene Britanije u nevjerici pratila rezultate unutarstranačkih izbora. 'Britanci su dobili svog Trumpa', krasilo je naslovnice novina sljedeće jutro, a portali su otišli i korak dalje, pa su napravili kompilaciju uistinu brojnih gafova premijera kojeg cijeli narod zove jednostavno – Boris. Doduše, ponekad i BoJo.
Njegovi suradnici godinama tvrde da je riječ o nevjerojatno talentiranom i mudrom političaru koji razmišlja nekoliko koraka u naprijed, dok ga politički suparnici smatraju najobičnijim nesposobnim bleferom.
No, taj je blefer u samo šest mjeseci na čelu države učinio ono što je na početku njegova mandata djelovalo nemoguće; usvojio je Sporazum o Brexitu kojim bi se trebao izbjeći napuštanje EU bez sporazuma i to gotovo isti onaj koji je tri put bio odbijen tijekom mandata Therese May.
Boris je šokirao Britance, ali i kraljicu Elizabetu, kada je u rujnu prorogirao parlament u ključnom trenutku kako bi zastupnicima onemogućio da mu sabotiraju izlaznu strategiju iz EU. Zbog tog je vrlo radikalnog poteza izgubio radnu većinu u Donjem domu, čime se još dodatno smanjila mogućnost usvajanja zakonskih prijedloga britanske vlade. Parlament se našao u bizarnoj pat poziciji u kojoj je Boris molio opoziciju da sruši njegovu vladu, a da su mu Laburisti odbili izaći u susret tražeći vladu da zauzvrat usvoji zakonski paket kojim odgađa Brexit. Na kraju je postignuto kompromisno rješenje kojim je Brexit ipak ponovno odgođen, ali zahvaljujući čemu su se raspisali prijevremeni izbori na kojima je Boris ostvario najbolji rezultat u modernoj povijesti te stranke. Kako?
Povijest će pokazati je li njegovom uspjehu presudila briljantna strategija, jasan i jednostavan slogan, specifičan izborni sustav Velike Britanije ili nesposobnost protukandidata. No, jedno je sigurno. Boris ima uvjerljivu većinu u Donjem domu parlamenta zahvaljujući kojoj može neometano vladati narednih pet godina koje će biti ključne za čišćenje posljedica Brexita.
Najveći izazovi, zapravo, tek dolaze. Boris će narednih mjeseci trebati s Europskom unijom dogovoriti još jedan vrlo težak sporazum, kojim će se definirati trgovinski odnosi bivših partnera nakon Brexita. Istovremeno, njegova će vlada pregovarati i s Washingtonom u kojem će gotovo sigurno ostati Donald Trump. Još uvijek se ne zna sa sigurnošću hoće li Brexit, pa čak i onaj uređeni, negativno utjecati na stabilnost pete ekonomije svijeta. No, u slučaju da bude, pregovaračka moć Ujedinjene Kraljevine za stolom s EU i SAD-om bitno se smanjuje, čime Johnson neće moći ispuniti obećanje dano svojim biračima. Također, narednih će se mjeseci britanska vlada morati obračunati sa separatističkim sentimentom Škotske i Sjeverne Irske, za što će Londonu trebati inovativna rješenja.
On svakako jest kontroverzni političar sklon gafovima, lošim frizurama i u najmanju ruku nespretnim izjavama. No, istovremeno, on je uspio dobiti nove ustupke od Bruxellesa, ostvario je najbolji izborni rezultat Konzervativne stranke u tri desetljeća i uspjet će izvući Ujedinjenu Kraljevinu iz EU.
U 2020. godini će se, sasvim sigurno, morati odgovoriti na pitanje je li Boris, zapravo, neshvaćeni Churchill našega doba ili najobičniji poker blefer kojem će narednih 12 mjeseci ponestati asa u rukavu.