Piše Mirella Rašić Mučno rješavanje pitanja svih pitanja: tko će biti novi šef ili šefica Europske komisije

Piše Mirella Rasic, stručnjakinja za europske poslove, bivša starija dužnosnica Europske komisije i zamjenica voditelja Predstavništva Europske komisije u Zagrebu
Dankinja Margrethe Vestager se sve češće spominje kao kompromisni kandidat za predsjednicu Europske komisije, a pučani i socijalisti bi zatim podijelili ostala četiri ključna mjesta
 Eric Vidal / REUTERS

Na Europskom vijeću u četvrtak i petak očekuje se neki vid dogovora oko pitanja svih pitanja nakon izbora za Europski parlament: tko će biti novi predsjednik Europske komisije.

Ovakve rasprave, koje se obično vode u europskom parlamentu, Angela Merkel i Emmanuel Macron prebacili su na svoje koordinatore zbog neslaganja među strankama oko toga tko bi bio ''glavni'' u koordinaciji tih razgovora, ili bolje rečeno pregovora za čelne pozicije na mjest predsjednika Europskoe komisije, potpredsjednika EK i Visokog povjerenika ili povjerenice za vanjsku i sigurnosnu politiku EU, predsjenika Europskog parlamenta i predsjednika Europskog vijeća. Kako stvari stoje, izgleda da se ''šestorka'' više neće sastajati prije slijedeća sastanka na vrhu Europska vijeća, 20-21 lipnja, kada se očekuje daljnji rasplet.

Koordinatori najvećih političkih skupina: u ime Europske pučke stranke (EPP) pregovaraju hrvatski i latvijski premijer Andrej Plenković i Krišjanis Karinš, u ime socijalista španjolski i portugalski premijeri Pedro Sanchez i Antoni Costa, a u ime liberala belgijski i nizomski premijer Charles Michel i Mark Rutte.

Samo je pitanje dana kada će i formalno biti obznanjeno da je Manfred Weber, vodeći kandidat Pučana, ispao iz igre. Međutim, u javnosti EPP i dalje uporno odbija svaku raspravu na temu alternativna riješenja iako njihov kandidat evidentno nema potporu većine - pri čemu ističu da ih zanima samo čelno mjesto Komisije. Nisu se libili ni skrenuti pozornost da bi moglo doći do zastoja u Europskom parlamentu ukoliko se nastavi protivljenje njihovom kandidatu tj. volji pučana koji su matematički gledano najbrojnija grupacija u Parlamentu, što nije slučaj i u Europskom vijeću gdje imaju 8 ruku za glasovanje za razliku od socijalista i liberala koji broje zajedno 15 ruku, a predsjednika Komisije moraju izglasati jednoglasno. I poslije toga još dobiti zeleno svijetlo u Europskom parlamentu.

Iako je i Donald Tusk, predsjednik u odlasku Europskog vijeća, urgirao da se iznese Plan B za Webera, čini se da svi šute kao zaliveni i drže se svog plana – socijalisti za Fransa Timmermansa, a liberali i demokrati za aktualnu EU povjerenicu za zaštitu tržišna natjecanja, Dankinju, Margrethe Vestarger, kao i 'ex' belgijskog premijera Guya Verhofstadta.

Macron je i dalje glavni igrač i čini se da je malo korigrao svoju pregovaračku strategiju jer se sve više priča da bi mu bila prihvatljiva opcija Vestager, dok bi zauzvrat Francuska dobila mjesto predsjednika Europske centralne banke (ECB) u trajanju od čak 8 godina što bi mogla postati i važnijom funkcijom od predsjednika Komisije. Ipak, u rezervi stoji i Michel Barnier kao njegov neslužbeni kandidat za šefa Komisije. Kandidat tj budući predsjednik ECB-a mora biti iz zemlje članice eurozone. Priča se da je izgledan kandidat na to mjesto predsjednik izvršnog odbora, Benoît Cœuré. Merkel također ima svoja dva kandidata u rezervi ukoliko ne uspije svog kandidata instalirati na mjesto predsjednika Komisije. To su Jens Weidmann, aktualni predsjednik, Bundesbank i predsjedavajući Banke za međunarodna poravnavanja (BiS), i Claudia Buch, njegova zamjenica u Bundesbank.

Kao da im nije bilo dosta nesuglasica oko Brexita, reforme Eurozone, njemačko-ruskog plinovoda 'Nord Stream 2', još im je samo trebalo i ovo. U svakom slučaju, vrijeme će uskoro iznjedriti konačni ishod ove post-izborne zavrzlame a na dobitku će, uopće ne sumnjam, biti i Njemačka i Francuska, jer drugi se ionako zadovoljavaju puno manjim ''plijenom''.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. travanj 2024 21:12