Naporni ritam igranja čak devet utakmica u samo 18 dana naprosto je devastirajući za igrače. Na velikim natjecanjima u pravilu se gleda lošiji rukomet u završnicama - onda kad bi trebao biti najbolji. Umor čini čuda, napori su preveliki. Kondicijski trener Miljenko Rak, čovjek koji je radio i s Dinamom, Janicom Kostelić, nogometnom reprezentacijom, sa Slavenom Bilićem u Lokomotivu, Beşiktaşu, West Hamu...
Također pravi čovjek na pravom mjestu, vidi se da je opet i s rukometašima odradio odličan posao:
- Bilo je malo skepsi kad smo počeli s igračima iz domaće lige u prvoj fazi natjecanja. Dečki su, evo, dan prije finala odradili 41 trening, to je strašno puno. Oni su također vrlo spremni, odlično odrađuju svoje minutaže kad treba zamijeniti prvu postavu. S onima koji su, kao Duvnjak, došli pred kraj iz Bundeslige, nakon Nove godine, priča je drugačija. Njih smo samo osvježili dok smo ove prve baš kompletno pripremili za velike napore.
Rakovom monologu nisu bila potrebna potpitanja:
- Ciljano smo išli na ‘peak’ forme za ovu završnicu. ‘Nijemci’ su došli s dobrom formom, ali umorni, pa smo ih osvježili. Onima koji su bili od početka na pripremama razvili smo formu i doveli ih na višu razinu. To sad jako puno znači. To je dobro jer je trebalo izdržati onih 80 minuta u polufinalu. Kod svakog igrača i čovjeka uopće uvijek postoji puno rezervi, samo je pitanje koliko to adrenalin može podići. Mogu zaključiti da su na sličnom nivou na kakvom je bila nogometna reprezentacija u Rusiji. I sami igrači to često spominju.