Zrinka Cvitešić zadivila je svojom istančanom glumom, a posebno i nadasve pjevačkim dionicama te virtuoznom svirkom na pianinu – pročitajte recenziju mjuzikla ‘Once’, u kojemu je briljirala hrvatska glumica.
Predložak za mjuzikl “Once” istoimeni je niskobudžetni film Johna Carneya nastao 2006. i nagrađen Oscarom za originalnu glazbu autora Glena Hansarda i Markete Irglove, tj. za pjesmu “Falling Slowly’.
Inspirirani filmom, dramatičar Edna Walsh i redatelj John Tiffany prilagodili su “Once” za pozornicu i premijerno postavili u kazalištu Bernard B. Jacobs na Broadwayu u ožujku 2012. Mjuzikl je osvojio publiku i kritičare te nominiran osvojio osam nagrada Tony, a nisu ga mimoišle ni druge američke nagrade.
Praizvedba londonskog “Once” odigrala se godinu dana kasnije, s novom glumačkom postavom, a također režiji Johna Tiffanyja, koji je, kako kaže, ovaj put bio “odvažniji” u pristupu, tj. postavio je realističnije nego u New Yorku.
(Foto: Manuel Harlan)
Već prije početka predstave gledatelji su čarolijom glazbe privučeni u gledalište na čiju su se otvorenu pozornicu – insceniranu kao bar u Dublinu sa zidovima dekoriranim zrcalima – mogli uspeti i naručiti piće te družiti s izvođačima koji su svirali na svojim instrumentima. Naime, svi glumci predstavljali su ujedno orkestar muzicirajući na violini, bendžu, gitari, mandolini i harmonici, te kasnije – pojavom Djevojke u interpretaciji Zrinke Cvitešić – na pianinu.
Nakon što Declan Bennett u ulozi Mladića izvede uvodnu pjesmu “Leave” (Oproštaj) iz gledališta mu se na pozornici pridružuje Zrinka Cvitešić. Priča mjuzikla je jednostavna – o mladiću i djevojci, dvoje stranaca u otuđenom svijetu koje povezuje snaga glazbe i postaju odjednom jedno – jednom. Događa se ljubav, moguća i nemoguća, a za koju će uvijek moći reći da je bila jednom. Transformirani, tu ljubav nosit će u sebi kao trajno bogatstvo, temelj i obranu od svih nedaća.
Bennett i Cvitešić izvrsno su se uklopili kao scenski par i njihova prisnost djelovala je posve vjerodostojno. Premda je Bennettu na trenutke nedostajala karizma, njegovo pjevanje bilo je zadivljujuće strastveno. Zrinka Cvitešić zadivila je svojom istančanom glumom, a posebno i nadasve pjevačkim dionicama te virtuoznom svirkom na pianinu. Ostalih jedanaest članova ansambla također su vrhunski u svojim glumačkim, pjevačkim i instrumentalnim ulogama.
http://youtu.be/2C9gYTE9qk0
Kultna pjesma “Falling Slowly”, koju izvode Mladić i Djevojka (Bennett i Cvitešić) na početku prvog čina i s kojom uz cijeli ansambl završavaju mjuzikl, najviše je dirnula 1000 gledatelja u kazalištu Phoenix, koja je na premijeri izvođače ispratila pljeskom i ustala u znak oduševljenja. Jer, svaki pojedini gledatelj mogao se podsjetiti svoje najintezivnije ljubavne priče doživljene jednom i identificirati se s pričom ovog Mladića i Djevojke. Scenografija Boba Crawleya s postavljenim zrcalima u kojima su se i gledatelji mogli ogledati pojačala je ovaj dojam.
Obzirom na tradiciju uspješnih predstava, a posebno mjuzikla u tom kazalištu, možemo se nadati da će se i “Jednom” (Once) održati dugo na repertoaru i ostati zapamćena kao jedinstvena, posebna predstava – ono nešto što doživimo samo jednom kao duboko i neponovljivo, a što nas nosi tijekom života.
“Jednom” se razlikuje od ostalih mjuzikla jer nema velikih napjeva, zbora, orkestra, zvijezda i zapletene radnje pa je na izvjestan nacin antimjuzikl, ali očito je da je londonskoj publici i kritičarima, kao i onim njujorškim, to po ukusu
Zrinka Cvitešić briljira u svojoj ulozi, a publika I kritičari su prepoznali njezin mnogostrani talent, te se ova umjetnica vec uvrštava u red prethodnih vrhunskih hrvatskih umjetnica na londonskim pozornicama – poput Milke Trnine, Božene Ruk-Fočić, Ruže Pospiš- Baldani i Ljiljane Molnar-Talajić u Covent Gardenu, a nezaboravne su i režije Vlade Habuneka također na West Endu.
Acija Alfirević