Svjetski mediji pišući o oproštaju od legendarne glumice uglavnom spominju njezine najpoznatije američke uloge - Delenn, ambasadoricu Federacije Minbari, u kultnom televizijskom SF serijalu "Babylon 5" te "Francuskinju" Danielle Rousseau u hit serijalu "Izgubljeni". U njezinoj domovini Hrvatskoj, ali i ostalim državama nastalima nakon raspada Jugoslavije u kojoj je rođena 1955., novinari i obožavatelji iz arhive, pak, uglavnom vade likove koje je ostvarila hvaljenim filmovima i serijalima iz osamdesetih - od "Kiklopa" Antuna Vrdoljaka i "Njih troje" Tomislava Radića, preko nezaboravnih uloga u filmovima "Otac na službenom putu" Emira Kusturice te "U raljama života" i "Za sreću je potrebno troje" Rajka Grlića, do jednako pamtljivih nastupa u popularnim TV serijalima "Nepokoreni grad", "Velo misto" i "Smogovci". Kao da je imala dvije karijere, dva života...
Mira Furlan rođena je u obitelji uglednog psihologa Ivana Furlana, koautora prvoga psihologijskog rječnika u Hrvatskoj, i majke, diplomirane profesorice francuskog jezika i jugoslavistike. Na njezin je život uvelike utjecao kompleksni odnos s majkom, čiji je otac, Mirin djed, između dva svjetska rata putovao po Europi i pomagao mnogima, a svoju je kćer ostavio da je odgajaju nepoznate obitelji, pa je zapravo odrastala kao siroče.
Čitajte i: ‘Ovo već dugo nije moj svijet, a sad pogotovo‘: Izjave Mire Furlan koje su dizale prašinu
Mira se s majkom često svađala, ponekad i oko naizgled banalnih stvari, ali i uvijek mirila.
Nemali broj puta njezina joj je majka nakon svađe znala pisati pisma isprike. Odnos pun ljubavi i nerazumijevanja naprasno je prekinut kada je imala 16 godina - njezina majka je preminula nakon neuspješne borbe s tumorom.
- Ta vrsta nesporazuma vodila je do stalnih drama, sukoba i mirenja, što je sigurno utjecalo i na moj izbor profesije. Mama, koja je cijeli život tražila ljubav, i ja stalno smo se vrtjele u emocionalnim krugovima, pri čemu se ona obično osjećala krivom i ispričavala. Bila je neumjerena u svojoj ljubavi prema meni pa bi mi nakon svađa pisala pokajnička pisma - kazala je glumica u jednom kasnijih intervjua.
Iako poticaj nije bio najugodniji, odabir je bio savršen. Furlan je upisala glumu na zagrebačkoj Akademiji i već se tijekom studiranja istaknula svojim talentom. Naravno, plave prodorne oči i zarazni osmijeh pritom nisu nimalo odmogli. Diplomirala je 1978. godine te je odmah postala članicom zagrebačkog HNK, gdje je ostvarila više zapaženih uloga, poput Petrunjele u "Dundu Maroju", koje su joj donijele niz nagrada.
Prelazak s kazališne pozornice na veliko platno bilo je samo pitanje vremena.
Već je 1982. zasjala zahvaljujući "Kiklopu" Antuna Vrdoljaka. Doduše, tada je njezinu odličnu glumu pomalo zasjenila scena vrućeg seksa koju je snimila s kolegom Franom Lasićem, pretvorivši je automatski u novi seks simbol. Buntovnoga stava nije se libila slaviti svoju ženstvenost na ekranu, pa je vrlo brzo postala osim "najpopularnija i najzaposlenija glumica" u domovini.
Bila je i vrlo aktivna sudionica kreativne scene koja je bujala u Zagrebu krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, pa je tako 1983. s piscem Davorom Slamnigom objavila album "Mira Furlan i Orkestar Davora Slamniga". Često je pjevala i s grupom Le Cinema, a na jednom od nastupa 1986. upoznala je muškarca svojeg života, redatelja Gorana Gajića.
Poslušajte album Mire Furlan: Songs from Movies That Have Never Been Made
Rođeni Zagrepčanin, koji je režiju diplomirao na beogradskoj Akademiji, osvojio je njezino srce, a zajedno su počeli i surađivati. Kako je on uglavnom radio u Beogradu, njihov život se odvijao između Zagreba i Beograda, zbog čega su je početkom devedesetih proživljavala najteže razdoblje u životu. Huškački mediji počeli su je prozivati, posebno je degutantan bio feljton "Teški život lake žene" objavljen u Globusu, i ona je kao jedino rješenje vidjela bijeg u SAD.
Odlazak iz Hrvatske uoči rata kod nekih doživljen kao izdaja: od ljubavi do mržnje samo je jedan korak.
- Kad sad, iz ove američke perspektive razmišljam o toj odluci, ona mi se čini još opasnijom i luđom negoli u času kad sam je donosila - rekla je godinama kasnije. Sasvim razumljivo, jer je u tom trenutku poziciju jedne od najvećih filmskih zvijezda Jugoslavije zamijenila statusom jedne od tisuća anonimnih glumica u Hollywoodu. I to s 36 godina, kada novi početak nije nemoguć, ali svakako nije ni lagan.
No slava se može izgubiti, ali talent ne. Preselivši se u New York postala je članicom Actors Studia, a 1994. dobila je jednu od glavnih uloga u ZF serijalu "Babilon 5". Nisu to bila laka vremena, ponovno dokazivanje na pragu četrdesete nikad nije, ali u svemu tome je imala jedan snažan oslonac, svoju ljubav Gorana.
- Ljubav je ključ. Ljubav bi se uvijek probila kroz sve moguće teškoće, probleme i izazove. Imali smo samo jedno drugo, borili smo se i s vanjskim okolnostima, a često i sami sa sobom. Povremeno, ne uvijek, uspijevali smo nadvladati svoje slabosti i sumnje. Održali smo se zajedno, a to je važnije od love i karijere - kazala je 2010. u razgovoru za Gloriju.
Iako njihova ljubav nikada nije bila upitna, par se nije žurio institucionalizirati svoju vezu.
Čitajte i: Skromna, ranjiva, a tako snažna: Grlić, Udovički, Tanović... govore nam o velikoj Miri Furlan
Tek kada su shvatili da će postati roditelji, odlučili su otići kod matičara.
- Goran i ja nismo imali tradicionalno vjenčanje, sve smo to prezreli u to doba kao malograđanštinu, no neki put mi je potajno ipak malo žao što sam, eto, u svojem životu propustila vjenčanicu. Ali sam zato, neposredno prije rata, s Goranom snimila neobičan film u kojem sam stalno bila u jednoj božanstvenoj vjenčanici te u njoj hopsala po brdima i izgovarala "da, da, da". Tradicionalno vjenčanje kompenzirala sam, dakle, kroz umjetnost - otkrila je glumica.
Mira i Goran su 15. prosinca 1998. dobili sina Marka Lava koji je ispunio njihovu kuću u Los Angelesu i unio veliku promjenu u njihov život. Zbog toliko željenog djeteta, kojeg je rodila carskim rezom, Mira je prekinula televizijsku karijeru, ali se nije odrekla kazališne. Nakon dotadašnjih nastupa u teatrima Indianapolisa i Los Angelesa, često i pod redateljskom palicom svog supruga, u njujorškom kazalištu St. Clement's glumila je u drami "Crane", iako joj je s malim djetetom, kojeg je još dojila, to bilo vrlo naporno i zahtjevno.
- Osjetila sam majčinski instinkt: možda malo kasno s obzirom na moje godine, no sve je dobro ispalo. U vrijeme kada su žene iz moje generacije postajale majke, mene je sve drugo zanimalo više od djece - kazala je Mira Furlan nakon što je postala majka. Uslijedio je dio karijere u kojem se dosta posvetila i podučavanjima studenata te pisanju.
Povratak kazalištu donio je polagani i povratak Hrvatskoj. Na poziv prijatelja i kolege Rade Šerbedžije i njegovog Teatra Ulysses glumila je 2002. Euripidovu Medeju na Brijunima. Bila je to njezina prva uloga u Hrvatskoj nakon rata, a srećom ne i posljednja. Sve češće je počela vraćati se u domovinu, pa je tako prihvatila i ulogu u TV serijalu "Najbolje godine", a posljednjih godina često ju se moglo vidjeti i na pozornici riječkog HNK Ivana pl. Zajca. Svoju zadnji nastup u Hrvatskoj imala je sredinom prošloga ljeta upravo tamo, u predstavi "Vježbanje života - drugi put”.
Već tada je bila okusila "čari" pandemije Covida-19, zbog koje su brojne produkcije bile otkazane.
Čitajte i: Potpuno neočekivano: Legenda glumišta: U 66. godini napustila nas je Mira Furlan
Većinu karantene provela je u svojem domu u Los Angelesu, no kako je sama priznala, to za nju i nije bilo toliko grozno.
- Meni je samoizolacija upravo zastrašujuće lako pala. To, naravno, ne bi bilo tako da živim usred njujorške gradske vreve i da sam tri mjeseca morala biti zatvorena u svom malom stanu s pogledom na zid. Ali, na sreću, to nije tako. Živim u prirodi, (iako usred metropole, što je izuzetnost grada Los Angelesa) i sve vrijeme izolacije nisam prestala hodati po šumskim stazama niti raditi jogu u svom vrtu. Bilo mi je jako poučno ovo iskustvo od tri mjeseca "sjedenja" u kući. Ustanovila sam da sam u prethodnom, "normalnom" životu neopisivu količinu vremena gubila na "zujanje" po gradu, pijenje kave s poznanicima, odlaske u besmislene dućane, u kupovinu nepotrebnih stvari. Sve sam to odlučila ozbiljno reducirati kad se život vrati u normalu - kazala je sredinom prošle godine u intervjuu za Novi list, no "povratak u normalno vrijeme" nije dočekala.
Iznenadna bolest ipak je bila snažnija od planova za budućnost, u kojoj je, bez ikakve sumnje, još dosta toga mogla ponuditi.