Kad je prvi put podigao palac na izlazu iz rodnog Varaždina namjeravajući autostopom stići do Novog Zelanda, putopisac i avanturist Tomica Kristić (36) ohrabrio se riječima: “Što bude, neka bude”. Na to ga je nagnao više nego dobar razlog: na dugo željeno putovanje kroz 25 zemalja u jugoistočnoj Europi, Aziji te kroz cijelu Australiju, do otočne države koja je za njega oduvijek simbolizirala kraj svijeta, zaputio se sa samo 10.000 kuna u džepu.
Nadao se putem pronaći honorarne poslove, zaraditi za sljedeću etapu i tako se financirati do odredišta, Hobbitona, jedno od mjesta snimanja trilogije “Gospodar prstenova”. Naposljetku se sve posložilo kako se nadao taj grafički tehničar, koji je do 2015., kad se zaputio na četverogodišnju avanturu, bio zaposlen kao operater u varaždinskom multiplex kinu. Zatvorio je financijsku konstrukciju radeći kao statist u nekoliko bollywoodskih filmova u Indiji te kao učitelj engleskog jezika u zemljama jugoistočne Azije.
Sudbonosan susret
Ispalo je i bolje od toga: autostopirajući s jednog na drugi kraj svijeta upoznao je suprugu Lucy Nguyen (32), propagandisticu i digitalnu nomatkinju iz Vijetnama. Sudbonosan susret dogodio se tijekom njegovog istraživanja Indije, kojom je i ona putovala. U početku su, otkriva Tomica, bili samo suputnici i prijatelji. Ljubav se u njihovom slučaju rađala postupno.
- Zajedno smo otkrivali Indiju tjedan dana, a potom je svatko otišao na svoju stranu jer to tako funkcionira na putovanjima svijetom: susrećete druge putnike koji imaju drugačije planove. Osam mjeseci kasnije naletjeli smo jedno na drugo u Kambodži i odlučili neko vrijeme zajedno istraživati jugoistočnu Aziju. Lucy se početkom 2017. morala vratiti u Vijetnamm, a nedugo potom došao sam u njezin rodni grad, vijetnamsku prijestolnicu Ho Chi Minh. Naposljetku sam se u toj zemlji zadržao godinu dana, a početkom 2021. ondje smo se i vjenčali - govori Tomica.
Prikupljanje dokumenata potrebnih za sklapanje građanskog braka bio je zahtjevan pothvat jer Hrvatska i Vijetnam nemaju potpisan sporazum po tom pitanju. Dokumente su na jedvite jade pribavili preko Budimpešte gdje se nalaze i hrvatska i vijetnamska ambasada. Budući da su se toliko namučili ne bi li se vjenčali, priuštili su si dug medeni mjesec kad mu se supruga proljetos pridružila u Hrvatskoj. Još traje: provode ga putujući u malom kamperu, a pritom promoviraju njegovu knjigu.
Literarni prvijenac posvetio roditeljima
Naime, Tomica je doživio toliko avantura autostopirajući do kraja svijeta da ih je lani pretočio u knjigu “Putovanje u Međuzemlje - udisaj slobode”. Posvetio ju je roditeljima, mami Jadranki i tati Ivici, umirovljenicima iz mjesta Vidovec nedaleko od Varaždina. Njegov literarni prvijenac odlično je primljen pa ovih dana piše nastavak i sa suprugom organizira predavanja diljem Hrvatske.
Jako je tražen, program na njegovom Instagram profilu otkriva da svaki dan gostuju na drugom mjestu: nedavno su bili u Splitu i okolici, Dubrovniku i Veloj Luci, a turneju završavaju sredinom prosinca u Zagrebu. Iako se autostopiranje često smatra nesigurnim, pustolov kaže da ni jednom nije doživio neugodno iskustvo premda je podizao palac na tri kontinenta i upoznao toliko vozača različitih nacionalnosti, boja kože, vjeroispovijesti i kultura da im ne pamti točan broj. A kad bi naišao na problem, pomoć je stizala s neočekivanih mjesta.
- Policajci u Indoneziji nevjerojatno su ljubazni. Otkrio sam to kucajući im na vrata postaja uz molbu da me prime na spavanje kad sam bio preumoran podići šator. Bili su toliko sretni da im netko dolazi u posjet (a da ga nisu uhitili) da su mi prepuštali svoj pomoćni ležaj. Častili su me večerom ili smo zajedno kuhali - otkriva snalažljivi Varaždinac.
No, prvih mjesec i pol dana stopiranja kroz jugoistočnu Europu i Tursku privikavao se na skitalački način života i borio s tmurnim raspoloženjem.
- Avantura je poprimila vedriji ton kad sam stigao u Iran. Zatekao sam se u 5000 godina starom gradu Yazdu. Hodao sam uz pustu cestu nadajući se vozilu. Na suprotnoj strani pojavio se tradicionalno odjeveni muškarac koji mi je pružio ruku i rekao na engleskom: “Hvala ti”. Zatim je otišao, a meni ništa nije bilo jasno. Kasnije sam otkrio da su za Irance putnici namjernici Božji dar. Odnose se prema njima kao da su dragocjenost, zahvalni što su posjetili njihovu zemlju. To me je oduševilo - govori Tomica Kristić.
Jako mu se svidjelo i u Omanu, na jugoistočnoj obali Аrapskog poluotoka. Tamo je stopiranje bilo najlakše: imao je prijevoz čim bi podigao palac. Prije dolaska u tu zemlju pribojavao se prelaska pustinje, a na kraju ju je svladao u klimatiziranim džipovima i limuzinama. Uz to, omanskim vozačima bilo je pitanje časti odvesti ga u svoj dom na noćenje i pritom ga dobro nahraniti. Produžio je do Indije, a u Mumbaiju mu je ponestalo novca. Srećom, stranci ondje mogu zaraditi kao statisti u bollywoodskim filmovima pa je i Tomica, posredstvom Indijaca kod kojih je besplatno odsjeo pronašavši ih preko aplikacije CouchSurfing, okušao sreću u filmskoj industriji.
- Pojavio sam se u tri naslova, a u posljednjem, romantičnoj drami “Sultan”, glumile su velike bollywoodske zvijezde Shah Rukh Khan i Anushka Sharma. Za tri tjedna snimanja zaradio sam 150 - 200 dolara.
Prekršio pravila
Najljepše iskustvo cijelog putovanja bio mu je Nepal, kamo se zaputio poslije Indije. Dva tjedna planinario je predjelom Annapurna, jednim od najljepših dijelova Himalaje. Potrebnu opremu, gojzerice i odjeću otpornu na hladnoću i vjetar, nabavio je povoljno u opskrbnim centrima u podnožju masiva. Sljedeća etapa bio je Mjanmar u kojem se itekako namučio ne bi li “ulovio” prijevoz. Prije nekoliko godina otvorio je vrata turistima, a vlasti se još privikavaju na strance.
- Zabranjeno je kampiranje, spavanje u kući domaćina i još štošta. Morao sam sve to prekršiti kako bih uspio u autostoperskom naumu. Odahnuo sam stigavši u Tajland i Kambodžu: ondje sam autostopirao kroz džunglu i divio se bezvremenskoj ljepoti kambodžanskog hrama Angkor Wata, najvećeg na svijetu. Slijedi Vijetnam gdje sam ostao godinu dana, pa Indonezija, Istočni Timor, Australija i konačno - Novi Zeland - otkriva pustolov.
U zemlji koju je godinama želio posjetiti dočekalo ga je neugodno iznenađenje: sve je vrlo skupo. Primjerice, u Aucklandu je naručio izradu kolica na kojima bi vukao svoje stvari jer je odlučio pješačiti kroz bajkovit krajolik. Stajala su ga basnoslovnih 500 novozelandskih dolara.
Ipak, ulaganje mu se isplatilo jer je zahvaljujući kolicima bez većih problema prehodao cijelu zemlju, Južni i Sjeverni otok.
- Stopiranje više nije dolazilo u obzir. Krajolik je impresivan, prelijep da bi ga prošao vozeći se. Uz to, htio sam pred kraj začiniti avanturu - kaže Tomica. U Hrvatsku se vratio 2019., počeo je pisati knjigu i zaključio da će mu pisanje ići brže u Vijetnamu. Ponovno se spakirao i pridružio Lucy u njezinoj domovini, taman uoči zatvaranja zbog pandemije covida-19. Ondje su proveli cijelu 2020., a kad je situacija s pandemijom poprimila obrise “novog normalnog”, nastavili su zajednički život u Hrvatskoj. Nakon tako dugog putovanja, kaže, puno više cijeni Hrvatsku, zbog njenih prirodnih ljepota i kulturološkog bogatstva.