Voditeljica s inovativnim idejama Katarina Moškatelo odlučila se na hrabar istupu na Instagramu u kojem je progovorila o rani iz djetinjstva o kojoj je dosad šutjela. Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama odlučila po prvi put progovoriti o zlostavljanju...
"Karakterno smo slične, ali u većini toga se ne bi nikad složile. Za mamu sam ja kruta i puna principa. Ja dobro znam kada sam takva, i zašto sam takva. Moja mama bi svima preko svega u životu prešla. Al' svima. Preko svega. Ja to još brusim. Ona kroji svoj život, ja svoj. Uložila sam posljednjih 20 godina od odlaska iz malog otočkog rodnog mjesta da naučim ono esencijalno, upoznati i cijeniti SEBE! Tamo se to nije moglo naučiti. Progovoriti, disati punim plućima, raditi što volim, cijeniti ljude oko sebe, ne obazirati se na svako mišljenje, uvažavati različitosti (zvuči jednostavno, ovisi o indoktrinaciji, kompleksno je...) Poanta zašto ovo pišem je zapravo kratka i jasna. Bila sam zlostavljana. Kao curica.
Ne pričam o tome, ne pišem o tome, to je danas nezahvalna tema, a ja nisam osjećala potrebu, ali me sada zove odgovornost. Sada nije bitno ni kako, ni tko o tom potom kada budem spremna i bude vrijeme. Već ovo tipkanje u tramu zvoni pitanjem “je l' nužno” i zapravo JEST!”, istupila je hrabro 38-godišnjakinja.
"Neopisivo je bitno da o svakom zlostavljanju pričaš! Bilo fizičko, verbalno, seksualno...
Ne dozvoli si da od straha ne progovoriš jer se bojiš odbacivanja obitelji. Mene je otac bio spreman izopćiti u trenu kad sam došla od njega tražiti pomoć. Da. Nikada ga nisam prestala voljeti. Oprostila sam mu. I njoj. Nisu znali drugačije. Ali prije svega, oprostila sam toj osobi.”, dodala je i progovorila o godinama koje su joj trebale da iscijeli rane.
"To je bio dug proces. Iznimno kompleksan i zahtjevan. Imala sam 12 godina, a danas mi je 38. U međuprostoru puberteta i naglog odrastanja, s 18, te preuzimanja brige o sebi, nisam pojma imala što s tim emocijama, pa sam ih zakopala. Sve me to kasnije dočekalo... ne možemo pobjeći od problema, ali možemo zavrnuti rukave i s njim se suočiti. Jest zajebano. Jest teško. Najteži je dio - znati da obitelj ne daje ljubav koju trebam i podršku... ali je i to rješivo! Samo ne šuti! Nikada! Vjeruj mi! Skupi snagu! Jer uvijek postoji rješenje! Budi sigurna Ne slušaj mater, nego SEBE! Iznutra. Uvik...”, zaključila je hrabra Katarina.
Čitajte i: