Iako pjesme piše cijeli život, zagrebački redatelj Lukas Nola otkriva zašto je tek u 58. odlučio objaviti zbirku poezije, kome ju je posvetio te da je dobar kuhar postao iz nužde.
Kako to da ste odlučili objaviti knjigu pjesama?
- Nisam ja, nego izdavačka kuća Vuković - Runjić, odnosno Boris Runjić. On me pogurnuo.
Kome ste je posvetili?
- Kome drugom nego - Barbari mojoj. Tako piše i u posveti. Ako i nisu sve nastale zbog nje, sigurno je da su uz nju odrasle.
Otkada pišete poeziju?
- Otkako sam naučio pisati. Znači od trećeg osnovne. Lažem - četvrtog.
Koji vam je pjesnik posebno inspirativan?
- Kada sam bio mali, tata mi je čitao Ezru Pounda. Nešto kasnije mi je u studiju Televizije Zagreb u Radničkom domu pao reflektor na glavu. To su valjda ti trenuci koji vas formiraju. Inače, Hrvatska oduvijek, pa tako i danas, ima odlične pjesnike. Tu smo baš od stoljeća sedmog.
Koje su vam knjige u djetinjstvu bile najdraže?
- Sve osima “Malog princa”. Grozno je to reći, ali tog pretencioznog newagera sam oduvijek mrzio.
Postoji li mogućnost da neka vaša pjesma bude okosnica za filmsku radnju?
- Većinu toga što sam ikad napisao, uvijek sam nekako utrpao u film ili predstavu. Vjerojatno je nešto iz ovih sada objavljenih pjesama već u njima, a da ja to i ne znam. Poezija je čudna stvar.
Kada se vraćate snimanju filmova?
- Na jesen ću snimati igrani cjelovečernji film “Escort”. Nadam se da će i ova boleština posustati jer me veseli ponovno raditi s ljudima.
Kakvo je vaše zdravlje?
- Ne pušim i ne pijem već sedam godina pa sam rumen i prpošan kao djevojka s plakata za kefir. S obzirom na to da sam prije toga skoro umro od karcinoma, rekao bih da sam Bogu fala - dobro.
U čemu vam je djelomični gubitak glasa najveći hendikep?
- Ne mislim o tome kao hendikepu, sada naprosto seksi šapućem. Neki bi ubili za to.
Koja je tajna vašeg sretnog i dugog braka s glumicom Barbarom Nolom?
- Mi se i dalje jako volimo. Nismo s vremenom postali prijatelji. Ljubavnici do smrti, nadam se. Znam da zvuči kao tetovaža, ali to je to.
Supruga vam se boji potresa, a imate li vi neku fobiju?
- Bojim se visine, a kako sam visok 193 centimetra, u permanentnom sam strahu.
Odakle ljubav prema kuhanju?
- Iz nužde. Od mladosti mi se po kući vrzma hrpa ljudi pa mi je dojadilo mrvljenje kruha i mazanje paštete. Tako sam počeo kuhati. Sada to radim svakodnevno. A ljudi se još vrzmaju.
Koje vam je najdraže jelo?
- Sve što trči i pliva. A volim i povrće.
A koji vam je najdraži zagrebački kvart?
- Zrinjevac. Već 57 godina svaki dan onuda prolazim.
Što vas najčešće može izbaciti iz takta?
- Jeftini ljudi.
Kakvi ste kad se razljutite?
- Mislim da sam zgodan, ali kratko traje.
Koja je vaša najbolja osobina?
- Pristojan sam.
Čitajte i: Poznati par ima jedan od najboljih stilova na špici: Njihova modna usklađenost nipošto nije slučajna
Jeste li ikada požalili što ne vozite auto?
- Nisam. Obožavam hodati i to je, uvjeren sam, prava brzina za čovjeka. Hodajući svašta vidim i čujem. Bolje od serija.
Zbog čega niste prisutni na društvenim mrežama?
- Jesam, ali kao voajer. Objavljujem se kroz predstave, filmove, a eto sada i kroz pjesme pa mi se čini da je to nekako dovoljno.
Kako to da ne koristite pametni telefon?
- Ne volim kada je telefon pametniji od mene.
Aktialno pitanje: Kakvu biste osobu voljeli vidjeti na čelu grada?
- Dao bih povjerenje ljudima koji su se proteklih godina uporno borili protiv kriminala, barbarizma i nerada. Volio bih da novi gradonačelnik zabrani aute u centru grada. Sanjam dan kad će zeleni val biti nova Tkalčićeva, prepun djevojaka u ljetnim haljinama koje volimo.