OPČINJENOST BOJAMA Obožavam boje i mnogo vremena provodim sjedeći u fotelji i gledajući zid ispunjen velikim drvenim daskama s uzorcima boja iz Pantoneove skale. Teško je odabrati savršenu boju za neki interijer, jer to ovisi o tome kako je prostor osvijetljen. Nedavno mi se dogodilo da se, pod određenim svjetlom na zidu, svijetlosiva pretvorila u baby plavu, a nježnoružičasta u boju kože miss Piggy, junakinje Muppet Showa. Naravno, sve smo morali bojati ispočetka.
NAŠA MALA UČIONICA U studiju se nalazi ured koji zovemo ‘naša mala učionica’, jer smo bijele kružne lustere za nju dizajnirali po uzoru na one koji su nekoć visjeli u školama. I drvene stolce, koje sam prije 20 godina kupio na sajmu antikviteta na Britancu, asociraju na razred, mada su neusporedivo udobnije od školskih. Jedino što nije kao u školi su moji radovi - crteži ugljenom iz ciklusa Herbaria koje sam radio na papirima za zamatanje cvijeća.
VJEČNI FIKUS Ovu višemetarsku biljku imam dulje od deset godina i prije sam je držao u svom kućnom ateljeu. Morao sam je stalno podrezivati jer je brzo rasla, tako da je sada, otkako sam je donio u studio, napokon ‘prodisala’. Uz nju lijepo pašu zeleni plišani stolci i barokni kip anđela, no meni su posebno drage velike kamene kugle kakve su nekoć bile postavljane na ulaze raskošnih zgrada. Svugdje ih kupujem i trenutačno su moj fetiš, kao što su to prije nekoliko godina bili kristalni lusteri. Toliko su me veselili da sam ih u jednom trenutku imao čak šezdeset.
PODRUM S BLAGOM U našem novom studiju u Ulici kralja Držislava osjećam se kao doma. Smješten je na tri etaže koje se protežu na više od 300 četvornih metara, a meni je posebno zanimljiva ona u podrumu. U njemu su stotine predmeta koje sam pronašao na raznim stranama svijeta, od Balija, Bangkoka i Afrike do Francuske i Španjolske. Predivni su, no ja se ne vezujem za predmete, nego za ljude i kontekste. Najljepše stvari mogu izgledati loše ako se stave u pogrešan kontekst, a one prosječne mogu zasjati ako se stave u pravi.
RUŽA MARGUERITE DURAS Riječi francuske spisateljice Marguerite Duras o prolaznosti ljepote ruže inspirirale su me da naslikam diptih Ruža, koji sam stavio na zid iza pletenih stolaca Terencea Conrana iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Dodatni začin toj kompoziciji su kameni fragmenti s građevina iz 12. stoljeća postavljeni na postamentima, kupljeni u Restauratorskom zavodu u Padovi.
