Ulaznica više nije se tražila samo za koncerte legendarnog kantautora Đorđa Balaševića, nego i za njegova predavanja, kakvo je održao početkom rujna 2014. u velikoj dvorani Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Povodom početka nove akademske godine u grad na Dravi stigao je na poziv tadašnjeg dekana Vlade Guberca, a Đoletov 45-minutni monolog s iznimnom pozornošću slušali su ne samo studenti i srednjoškolci u prepunoj dvorani, nego i njegov sin Aleksa te supruga Olja, s kojom je tada u braku bio 34 godine.
- Kao ponavljač koji je zbog prevelikog broja neopravdanih sati u trećem razredu izbačen iz novosadske gimnazije Svetozara Markovića sigurno nisam idealan predavač o važnosti školovanja i učenja. Ali u životu se ne uči samo iz knjiga nego i iz vlastitih i tuđih pogrešaka. Danas sam tu da vam to pokušam objasniti - započeo je svoje predavanje panonski mornar, koji je na fakultet stigao odlično raspoložen, točno u podne, u majici sa stiliziranim Oljinim likom i natpisom Angelo di Salayka. To je, naime, naziv suprugine produkcijske kuće, koja je godinama vodila njegovu karijeru.
Čitajte i: Odlazak u 68. godini! Preminuo Đorđe Balašević, dva i pol sata su se borili da mu spase život
Osječko predavanje, za kojeg je autobiografskim crticama i dosjetkama ludo zabavljao i gromoglasno nasmijavao publiku, zapravo je bilo zamišljeno kao najava Balaševićevog koncerta na osječkoj Tvrđi.
To mu je bila i najbolja promocija - jer ako je Đole bez muzičke pratnje moga prirediti takav urnebesni show, i to u samo jednom školskom satu, što li se tek moglo očekivati na četverosatnom koncertu u pratnji cijelog benda. Bit njegova govora svela se na to da se isplati učiti i studirati jer nas samo znanje i opće obrazovanje može spasiti od sveprisutne gluposti i praznine, za koje je kao primjer naveo narodnjački šund i tabloide. A drugi važni faktori za sreću su osluškivanje vlastitih instinkata te život s ljudima koje volimo, jer ćemo uz njih lakše prebroditi sve krize, kojih će sigurno biti.
- Što je najvažnije, u tim teškim trenucima imat ćete uz sebe nekoga da ga optužite kao krivca za situaciju u kojoj ste se našli. Barem ja to činim, i vjerujte, pomaže - naglasio je Balašević, pogledavajući prema supruzi Olji koja se u klupi valjala od smijeha. Đorđe Balašević osječkoj je publici zapravo prepričavao autobiografske crtice iz knjige “Kalendar mog djetinjstva”, koju, kako je rekao već godinama piše, ali nikako da je završi. Stalno je, naime, proširuje novim podacima i epizodama iz vlastitog djetinjstva i odrastanja.
Čitajte i: Zaprosio ju je preko telefona, na svadbu stigao u trapericama, a posljednja želja bila mu je da joj čuje glas
Rođen na Dunavu, u mješovitom braku
- Rođen sam na Dunavu, u mješovitom braku, tako da u trenutku raspada bivše države, kad se trebalo odrediti kome pripadate, nisam znao kako da se odredim. I onda sam se dosjetio da sam zapravo tvrdi feminist koji čvrsto vjeruje da bi svijet bio mnogo ljepše mjesto za sve nas kad bi njime upravljale žene - započeo je svoju priču. Spomenuo je i svoje obiteljsko stablo nakrcano raznim pavijanima i depresivnim tipovima, što je pravilo u ravničarskom kraju iz kojeg potječe. Jedinac u obitelji Jovana i Veronike Matilde Balašević, rođene Dolenec, djetinjstvo je proživio u kući svog pradjeda, u Ulici Jovana Cvijića, koju spominje u svojim mnogim pjesmama.
- S očeve strane bila je to agrarna, vinogradarska obitelj. Moj djed život je proveo zagledan u nebo i zemlju, i konjsko dupe, kad se na taljigama vozio ili vraćao iz vinograda, što je sigurno moralo ostaviti posljedice. Pa mu je sve ostalo nekako promicalo i činilo se nevažnim. I obožavao je jabuke, koje mu je supruga, moja baka Julija, rodom Mađarica, pripremala na stotine načina. U njegovoj kući čak su i knedle sa šljivama pripremali s - jabukama. Tako da su se jabuke meni vrlo rano smučile, ne mogu ih očima vidjeti. I siguran sam da bi svijet izgledao prilično drukčije da sam se baš ja našao s Evom u rajskom vrtu. Tko zna što bi danas bilo - govorio je Balašević.
Čitajte i: Još 2019. bio je skeptičan u svoj oporavak: ‘Rekli su mi da ću opet trčati, ali ja u to ne vjerujem‘
Za razliku od očeve pravoslavne, majčina katolička obitelj umjesto bašte imala je vrt. A vrt je bašta u kojoj nikad ništa nije rađalo jer je umjesto jabuka i oraha baka Marica preferirala himalajske borove, cvijeće i ljekovito bilje.
- Bilo je lijepo odrastati u mješovitoj obitelji jer sam dvaput slavio i Uskrs, i Božić, i Novu godinu. No poklone sam dobivao samo jednom jer je pravoslavni djed bio teška škrtica. Jedan jedini put sam od njega nešto dobio - rumunjsku nogometnu loptu versaceovskog dizajna iz kasnije faze. Naime, bila je svijetloplava sa smeđim točkama pa se nitko od mojih prijatelja s njom nije želio igrati. A predao mi ju je uz rečenicu: “Na, ovo ti je donio zec” - nastavio je.
U školi je, kaže, bio odličan đak iz društvenih predmeta, a jedan od najboljih u pisanju sastavaka. No užasavao se matematike, fizike i kemije, posebno kad ga je ošinuo pubertet. Pobuna protiv školskih autoriteta rezultirala je padom trećeg razreda, jer su ga rušili iz tri predmeta. A kao ponavljač više je vremena provodio na Dunavu pecajući s Joeom Taylorom, ginekologom iz Gane, koji mu je pisao ispričnice u zamjenu za ulov. Što se zapravo događalo, izašlo je na vidjelo kad je razrednik, zabrinut zbog Đoletove boležljivosti, pozvao njegovog oca na razgovor.
Čitajte i: Intervju za pamćenje: ‘Obitelj mi je uvijek bila najvažnija, a sve što imam dugujem samo jednoj ženi‘
- Majka mi nije prežalila što moju sliku nikad nije vidjela u izlogu fotografske radnje, zajedno s fotografijama svih maturanata. Ni album “Mojoj majci umjesto maturske slike u izlogu”, koji sam joj posvetio 1979., nije joj bio utjeha. Život od tambure moji pokojni roditelji nisu smatrali ozbiljnom egzistencijom i nikad nisu bili ni na jednom mojem koncertu - govorio je kantautor, koji je, doduše, naknadno položio potrebne ispite da može upisati studij geografije. Odabrao ga je jer tu nije bilo matematičkih predmeta, a i zemljopis ga je dosta zanimao. Premda je odlično počeo i bio na najboljem putu da postane pravi štreber, ni fakultet nije završio jer se u međuvremenu počeo baviti glazbom. S grupom Žetva objavio je prvi singl “U razdeljak te ljubim”, koji je 1977. prodan u 180 tisuća primjeraka. Na valu tog uspjeha osnovao je grupu Rani mraz, s kojom je objavio megapopolarnu “Priču o Vasi Ladačkom” i “Život je more”. A ostalo je legenda.
- Imao sam i mnogo sreće da na novosadskoj obali Dunava upoznam svog anđelka, suprugu Olju, koja mi je podarila troje djece i izvela na pravi put. Uz nju je postalo moguće da me lani pozovu iz gimnazije iz koje su me izbacili i dodijele mi diplomu počasnog maturanta. Kad sam ulazio u prostoriju, svi profesori su ustali, na što sam im nonšalantno poručio neka sjednu - prisjetio se Balašević i dodao da mu je to bilo jedno od najvažnijih društvenih priznanja. No još važnija od toga bila je titula UN-ovog ambasadora dobre volje, koju mu je 1997. dodijelila Sadako Ogata, UN-ova visoka povjerenica za izbjeglice, nakon što je u poslijeratnom Sarajevu priredio koncert za mir. Tom prigodom su se u još uvijek podijeljenom gradu prvi put okupili njegovi stanovnici svih vjera i nacionalnosti.
- Nije mogla povjerovati kako mi je to uspjelo. A ja nisam mogao povjerovati kako sam bez škole uspio postati ambasador Ujedinjenih naroda, na što sam je prethodno i upozorio - rekao je Balašević, kojem iznimno zadovoljstvo pružala i činjenica da se na temu njegovih pjesama pišu referati, maturalni i diplomski radovi.
- Sve koji mi se javljaju prvo upozorim da radovi ponavljača bez mature i diplome možda nisu najbolja tema za strelovit uspon u akademskoj zajednici, no mnogi ni nakon toga ne žele odustati. Ali za to se više ne mogu smatrati odgovornim. Ako netko toliko želi raditi u korist vlastite štete, baš kao što sam to i sam činio, tu jednostavno nema pomoći - zaključio je Balašević.