Tužna je obljetnica u obitelji Toljanić, no mnogočlana obitelj danas neće dozvoliti da ovaj dan obilježi tuga. Nakon što zajedno sudjeluju u obiteljskom ručku, otići će na Franjin grob gdje će zapaliti svijeće, a potom na misu. Sjećanje na voljenog supruga i oca, prerano preminulog vinara Franju Toljanića, koji je prije godinu dana stradao u prometnoj nesreći ne jenjava u obitelji, ali ni u njihovom kraju. Na grobu će položiti cvijeće i svijeće i predstavnici Europske bratovštine vinskih vitezova iz Beča i predstavnici Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova iz Zagreba koji će Katarini uručiti priznanje i medalju za pokojnog supruga, a koje je Franji dodijeljeno posthumno jer bi on, da sudbina nije odlučila drugačije, ove godine bio promaknut u viši čin.
Franjo Toljanić bio je vinski vitez posljednjih osam godina, a njegovi planovi okončani su kobnog 15. svibnja 2020. godine.
Iako je tragedija promijenila živote njegove obitelji, utjehu nakon njegove pogibije pružila im je vjera i uvjerenje da će se iz te velike tuge - izroditi velike stvari.
„Očito Bog zna da smo mi to mogli podnijeti, da ćemo iz toga nešto naučiti. Izrodit će se nešto veliko. Bog je uzeo velikog čovjeka i dat će velike stvari”, rekla nam je za Gloriju Katarina Toljanić nedugo nakon njegova odlaska.
Katarina Sudac već s 19 godina udala se za Franju Toljanića, dobrog prijatelja svog brata Zlatka. Vjenčali su se 11. siječnja 1997., a da će život provesti zajedno, znali su još dvije godine ranije, od jedne siječanjske večeri na plesu u dvorani vrbničke općine. Premda su jedno drugom za oko zapeli i prije jer je Franjo često dolazio u njihovu kuću, te se večeri, nakon što ju je pozvao na ples, nisu odvajali jedno od drugog. S nepunih 17 godina Katarina je priopćila roditeljima, Slavenu i Ljubici Sudac, da će se udati za Franju.
„Moji se nisu usprotivili, voljeli su Franju, baš kao i moja baka, koja je u 21. godini ostala udovica s troje djece. Njezina je obitelj bila najsiromašnija u Vrbniku, bez imalo zemlje, dok je Franjina živjela od poljoprivrede, vinogradarstva i stočarstva. Još kao dječak Franjo je pomagao roditeljima Ivanu i Katici i starijim sestrama u polju, s motikom u ruci. Baki je slika vrijednog dječaka stalno bila u glavi i kad se smrtno razboljela, rekla mi je: 'Katarina, obećaj mi da ćeš se udati za Franju. Ako pođeš za njega, nikad nećeš biti kruha gladna'. Bila sam klinka, nisam ni pomišljala na udaju, no baki sam obećala da ću je poslušati, i ne sluteći da će tako zaista biti”, ispričala nam je tada Katarina koja je u sretnom braku s Franjom rodila dvanaestero djece: najstariju Kate kojoj su danas već 24 godine, Stjepana, Ljubicu, Zlatka, Mariju, Franicu, blizance Mihaela i Gabriela, Gašpara, Anđelu, Karmen i trogodišnju Luce .
1995. otvorili su restoran, podrum pretvorili u konobu, na ulasku u Vrbnik sagradili su novu, golemu vinariju, nedaleko od njihovih vinograda, a prije četiri godine i luksuzni vinski hotel. U obiteljskoj tvrtki Gospoja rade svi članovi obitelji Toljanić.
„Iako Franjo i ja nismo planirali ovoliko djece, sretna sam. Nikada se nismo svađali, o svemu smo se dogovarali i najsretniji smo bili kad smo svi na okupu. Naša su djeca jako vezana, pomažu jedni drugima, a kad treba, svi su u vinogradu i pomažu. Uvijek zafrkancija i smijeh”, kazala je tada Katarina Toljanić prisjetivši se tog posljednjeg jutra. U 10 sati bilo je otvorenje njihove druge riječke vinarije Gospoja, na tržnici u četvrti Vežica. Kasno poslijepodne sadila je cvijeće i začula sirenu hitne pomoći. Kola su jurila prema vinariji no ni tamo nije bilo nikoga. Krenula je drugim putem i ubrzo ugledala kola hitne pomoći te njihovu stariju djecu. Kraj zidića je ležao njihov Franjo. Trideset i pet minuta trajala je reanimacija.
„Čula sam liječnika da su ozljede glave jako teške. Minute su bile kao sati. I kad su zaključili da daljnja reanimacija nema smisla, nazvala sam kući da dovedu i ostalu djecu. Franjo je poginuo na putu prema doma. Najvažnije mi je bilo da se svi pozdrave s tatom”, kazala nam je Katarina koja sa svojom djecom vjeruje da je Bog i ovo napravio za neko dobro koje će uslijediti.
Nastavili su raditi onako kako ih je učio i njegov san živi kroz njegove najmilije.