Premda je britanska javnost strepila od njegove nedavne operacije srca, princ Philip, suprug britanske kraljice Elizabete II., od nje se dobro oporavio, ali proslavu svog stotog rođendana 10. lipnja ipak nije dočekao. Bila bi to rijetka prilika da napokon on bude u prvom planu, što je potpuno odgovaralo njegovom temperamentu i karakteru, koji se teško mirio s dosuđenom mu sporednom ulogom.
U 73 godine braka s jednom od najdugovječnijih vladarica na svijetu uspio je ipak potisnuti vlastitu narav i prilagoditi se položaju u kojem se našao.
Rođen je 10. lipnja 1921. na grčkom otoku Krfu, na blagovaonskom stolu vile Mon Repos, za koji je lokalni liječnik zaključio da je najpogodnije mjesto za porod njegove majke Alice, supruge grčkog princa Andrije. Philip je bio njihovo peto dijete i prvi sin. Njegov djed bio je sin danskog princa Vilhelma od Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glucksburga, a za grčkog kralja Đuru I. ga je kao 17-godišnjaka imenovala skupština, čiji su zastupnici procijenili kako je Danac bolji izbor od prošlog kralja, rođenog u Bavarskoj, koji nikad nije naučio grčki. S ruskom aristokratkinjom Olgom imao je osmero djece i zemljom je uspješno vladao idućih pola stoljeća.
Philipov otac Andrija se 1903. oženio za Alicu von Battenberg, praunuku kraljice Viktorije, u to doba po općem mišljenju najljepšu europsku princezu. Premda je Alica bila gluha od rođenja zahvaljujući golemoj samodisciplini i upornosti naučila je govoriti i čitati - engleski, njemački i grčki.
Sina jedinca otac je prvi put vidio kad se vratio iz katastrofalnog vojnog pohoda na Tursku: za težak poraz su Grci okrivili Andriju, iako je vojskom zapovijedao njegov brat, kralj Konstantin, pa je s obitelji protjeran iz zemlje - 18-mjesečni Philip u egzil je otputovao u drvenoj kutiji za voće. Obitelj se skrasila kod rodbine na imanju St. Cloud kraj Pariza, ali je Alicu psihički uništio izgon iz Grčke. Zbog njezina duševna rastrojstva brigu o djeci su preuzimali rođaci i prijatelji, a Andrija se preselio na jug Francuske, gdje se odao piću, kocki i ljubavnim aferama.
Čitajte i: Preminuo princ Philip! Nije uspio dočekati svoj 100. rođendan...
Philipa su na kraju poslali u Veliku Britaniju ujaku Georgieju Mountbattenu i ujni Nadi, neobuzdanoj praunici oca ruske književnosti Puškina, koja je nakon Georgijeve smrti ljubovala sa ženama. A brigu o Philipu preuzeo je, pak, drugi ujak, koji ga je dao na školovanje u stroge internate. Otac mu se rijetko javljao, a majka čak ni za rođendan.
- Jednostavno se tako dogodilo. Majka se razboljela, obitelj raspala, sestre poudavale, a otac otišao. Morao sam to prihvatiti i krenuti dalje sam, što sam i napravio - govorio je princ Philip čiju su mladost obilježile brojne ljubavne avanture s ljepoticama toga doba. Atletski građen mornarički časnik ženama je bio neodoljiv, a s princezom Elizabetom zbližio se za Božić 1943. u dvorcu Windsor. Poznavali su se odmalena, jer su oboje daleki rođaci kraljice Viktorije, a 17-godišnja princeza blistala je od radosti što ga ponovno vidi.
Nakon tog susreta Philip je za svakog vojnog dopusta u sportskom automobilu MG-u sa zelenim sjedalima jurio u Buckinghamsku palaču da vidi Lilibet, kako je odmila zvao Elizabetu. Na dvoru nije bio omiljen jer su svi primijetili da Elizabetin udvarač dolazi uvijek u jedne te istim cipelama. Još više im je zasmetalo njegovo otresito ponašanje, pa ga je kraljica majka počastila nadimkom Hun, a njezin brat činio je sve da spriječi Philipovu vezu s Elizabetom.
Čitajte i: Nacionalna žalost u Velikoj Britaniji! Kraljica Elizabeta II. ima pravo na kratko službeno tugovanje
Osvojio ju je upravo svojom neobuzdanošću, izravnošću i neovisnošću, jer su joj se svi ostali udvarači i potencijalni prosci ulagivački dodvoravali.
Kad ju je napokon zaprosio njezini su roditelji vjenčanje odgađali do kćerine 21. godine, nadajući se kako će se prosac pomamiti za drugim suknjama. No, to se nije dogodilo. Zaruke su napokon javno objavljene u ljeto 1947., a vjenčali su se u studenom iste godine. Iduće godine Elizabeta je rodila sina Charlesa (kasnije su dobili još troje djece: Annu, Andrewa i Edwarda), a Phlip je upoznao plesačicu Pat Kirkwood, čije su noge proglašavene - osmim svjetskim čudom. To je bila prva njegova izvanbračnih afera, ali ni ta, baš kao nijedna iduća nije poljuljala Elizabetinu vjeru i ljubav prema partneru kojeg si je sama izabrala.
Posebno teško Philipu je pala smrt punca Georga VI., kojeg je na britanskom tronu 6. veljače 1952. naslijedila njegova supruga. Zbog nove uloge morao se odreći karijere u mornarici, a protestirao je noseći sam svoju prtljagu i nikad nije zvonio posluzi. Osim toga inzistirao je da si sam peče jaja na slanini, ustvrdivši kako njegovo omiljeno jelo nitko drugi ne zna tako ukusno pripremiti.
Njegove izjave bez dlake na jeziku ušle su, pak, u anale svjetske diplomacije: u Berlinu je na otvaranju novog britanskog veleposlanstva rekao da je to po čisto razbacivanje prostorom, a kao rješenje prometnih gužvi u središtu Londona predložio je ograničavanje broja turista, jer “bez turista nema ni gužvi, ni zastoja”.
Bio je poznat i po političkoj nekoreknosti, pa je djeci u špaliru za posjeta Karibima savjetovao da bježe prije nego što ogluše od glasne glazbe lokalnog puhačkog orkestra. A engleskom studentu u Pekingu je savjetovao da se ne zadržava predugo u Kini jer će postati kosook poput svojih domaćina.
Premda je vlastitu privatnost krio kao zmija noge pretkraj života je pred kamerama ipak pristao odgovoriti i na nekoliko intimnijih pitanja. Kad ga je novinar upitao žali li za čime i bi li išta promijenio u svom životu da može, vojvoda od Edinburgha, što mu je bila službena tituala, se na trenutak zamislio i rekao: “Volio bih da nisam počinio pogreške koje sam počinio. Ali vam neću reći koje su to pogreške.”
Nakon vijesti o smrti voljenog supruga kraljica Elizabeta II., čiji je 95. rođendan 21. travnja, u službenom je priopćenju izjavila da se povlači iz javnosti zbog osmodnevnog žalovanja, koje se prema dvorskom protokolu može protegnuti na trideset dana.