Sve je krenulo od serije 'Na terapiji' u kojoj je Katarina Strahinić (25) ostvarila prvu televizijsku ulogu i od tada se one samo nižu. Iza sebe ima nekoliko kratkih filmova, većinom strane produkcije, glumila je u filmu "Winnetou & Old Shatterhand", a domaću publiku osvajala je ulogama u serijama "Nemoj nikome reći", "Počivali u miru" i "'Ko te šiša". Za svaku od njih pomno se priprema, uči nove vještine, a osobito se veseli kada ima priliku raditi s renomiranim hrvatskim glumcima - kojima uvijek zahvaljuje na svemu što su je naučili. A kako je sve krenulo, ali i kako će se nastaviti, ispričala nam je u intervjuu.
Jeste li oduvijek željeli postati glumica?
- Nesvjesno jesam. Odmalena sam radila predstavice i "snimala" filmove s prijateljima, ali sam uvijek mislila da će mi to biti samo hobi. Upravo zbog toga, ali i zato što su mi svi govorili da na glumu neću upasti iz prve, nakon završetka gimnazije sam upisala matematiku. Ipak, na kraju sam upala na čak dvije akademije - onu u Sarajevu i u Zagrebu - pa sam mogla birati gdje ću učiti glumu.
U filmu "Arene"
Kako se pripremate za uloge i koje su vam draže – one dobrice ili loše djevojke?
- Već kod čitanja scenarija zamišljam lik, njegove reakcije, posebitosti, kako se kreće, ponaša, diše. Naravno, većina ih zahtijeva učenje novih vještina pa sam do sada morala svladati gimnastiku, klizanje, vožnju mopeda, borilačke vještine i veselim se novim izazovima. Budući da su mi se u posljednje vrijeme zaredale pozitivke, trenutačno si priželjkujem jednu negativku.
Je li vam neobično gledati sebe na televiziji?
- U početku mi je bilo užasno jer bih vidjela svaku grešku i manu, ali sam htjela pogledati sve jer tako mogu popraviti stvari u kojima griješim. Pokušavam se sagledati objektivno i to mi puno pomaže u radu, ali da mi je neobično vidjeti se - i dalje je.
U seriji "Ko te šiša" glumite frizerku Sanju Rezek zbog čega ste prošli kratki tečaj. Biste li se usudili nekog ošišati?
- Ja bih se usudila nekog ošišati, ali nisam sigurna bi li se taj netko usudio na to pristati.
Sanja je vječno u potrazi za pravom ljubavi, kakav je vaš ljubavni status? Gnjave li i vas roditelji s pitanjima o braku?
- Za razliku od Sanjice, ja sam svoju ljubav našla prije dvije godine, tako da sam sretno zauzeta. Nismo iz iste branše pa se možda zato tako dobro slažemo. Za brak nema pritiska. Vjerovali ili ne, moji me roditelji nikada nisu to nikad pitali. Stvarno su sjajni i oduvijek su me podržavali u svemu.
Imali ste prilike raditi s velikim imenima hrvatske glumačke scene. Koga biste izdvojili kao uzor i osobu koja vam je najviše pomogla u vašim glumačkim počecima?
- Imala sam kolege za poželjeti već od prvog projekta gdje su bili Elvis Bošnjak, Nina Violić, Suzana Nikolić i Frano Mašković. Dosta sam radila i s velikim Goranom Grgićem, a sada sam bila na setu sa Ksenijom Marinković, Jadrankom Đokić i prekrasnim Željkom Duvnjakom. Od svih njih sam upijala koliko sam mogla i hvala im na tome. Ipak, od svih bih izdvojila svog mlađeg kolegu koji mi je prijatelj još od prije upisa na akademiju - Ivan Ožegović. On je jedan je od rijetkih koji će mi iskreno reći svaku kritiku, ali mi i savjetovati kako to popraviti. Sviđa mi se način na koji razmišlja i pristupa glumi - ne boji se biti svoj, a to je rijetkost.
Iza sebe imate i popriličan broj stranih filmova. Kako je raditi na setu punom stranaca? Kakva je dinamika, ima li nedostataka u odnosu na snimanje hrvatskih serija?
Svaki set je zapravo svijet za sebe - neovisno je li domaći ili strani. Očigledne razlike su one jezične različitosti i multikulturalnosti na stranim setovima koji su nevjerojatno organizirani i profesionalni, osobito kada su u pitanju veći projekti. Ipak, na našim setovima mi je hrana draža.
Kojem od likova koje ste dosad utjelovili u našim serijama ste najsličniji – Sari, Adeli, Sanji ili Neveni?
- Nijednoj i svima. Mogu se pronaći u Sarinoj tvrdoglavosti, Adelinoj upornosti, Sanjinom sanjarenju i Neveninoj odlučnosti, ali su to osobine koje ja u životu koristim na drugačiji način i upravo zato mi je i bio gušt kreirati te likove.
Kako se nosite s kritikama i lošim komentarima? Jeste li se susreli s ljubomorom zbog uspjeha i pričanjem iza leđa?
- Moj deda Vlado je uvijek govorio "Za dobrim konjem prašina se diže!", tako da me to vodi kroz život. Uvijek će biti komentara, ali je važno s koje strane dolaze. Ponekad dobar komentar koji nije utemeljen može imati lošiji učinak od negativnog pa je važno oslanjati se na one konstruktivne. A jesam li se susrela s ljubomorom i pričanjem iza leđa? Jesam. Tko nije? Ali kako došlo, tako i prošlo.
Najavili ste da ćete snimati film u kojem ćete utjeloviti nizozemsku plesačicu i špijunku Mata Hari. Kako se pripremate za tu ulogu?
Čitam literaturu i gledam dokumentarce o njoj te učim plesati. Film režira njemačka režiserka Karoline Vielemeyer s kojom sam surađivala na njenom filmu "Grossstadtfieber" dok sam studirala u Pragu. S njim smo prošle godine bili na Filmskom festivalu u Cannesu i nadam se da će se slična sudbina ponoviti i s ovim.
Koji su vam još planovi za ovu godinu?
Trenutačno radim na jednom kazališnom projektu i igram predstave u Varaždinu, Zagrebu i Karlovcu. Čeka me i jedan veliki internacionalni projekt o kojem zasad ne mogu ništa više reći, ali mu se neizmjerno veselim. Također, držim fige za drugu sezonu serije 'Ko te šiša'.
Bliži se dodjela Oscara, za koga biste voljeli da ove godine pokupi nagradu?
Nisam još sve pogledala pa ne mogu izdvojiti konačnog favorita, ali od svih kategorija najdraža mi je ona za strani film i tu mi je "Kvadrat" najbolji. Od ostalih nominiranih mi je "Oblik vode" vizualno predivan, "Tri plakata izvan grada" mi se sviđa scenaristički, ali još nisam pogledala "Phantom Thread" od kojeg očekujem mnogo - što zbog Daniela Dayja Lewisa, što zbog Paula Thomasa Andersona.
Kako biste opisali svoj svakodnevni stil?
Urbani stil koji ovisno o raspoloženju ili prilici prebacim na neki elegantni, rock, klasični ili, čak, boho stil. Još uvijek istražujem i svoj stil nisam u potpunosti definirala.
Volite li hrvatski dizajn, čije kreacije nosite?
Volim i mislim da se proteklih godina prilično razvio. Najdraža mi je Larie by Marina Lacković, nju jako često nosim, a volim i A'marie, eNVy room te Šopar collection.
Jeste li ikada obojili svoju tamnosmeđu kosu?
Za potrebe snimanja filma "Winnetou" potamnili su mi nijansu do crne i nije loše izgledalo. Volim zbog uloga mijenjati frizure i uvijek predlažem drastične promjene, ali to od mene rijetko traže.
Kako održavate formu?
Volim trčati i povremeno odvježbam nešto, ali moram biti iskrena da sam jako loša po tom pitanju. Spašava me što puno hodam i sa svojom prehranom još i dobro izgledam. Ipak, sve više razmišljam o tome i želim se više posvetiti tjelovježbi.