Naime, 1977. Polanski je uhićen u Los Angelesu pod optužbom da je drogirao i silovao 13-godišnjakinju. Na kraju je priznao krivnju zbog spolnog odnosa s maloljetnicom te se nagodio s tužiteljstvom oko kazne, koja je trebala biti uvjetna, no kada je doznao da sudac, koji je volio medijska svjetla, ne namjerava potvrditi taj dogovor već mu odrediti višegodišnju zakonsku kaznu, redatelj je pobjegao iz SAD-a. Iako je i njegova žrtva Samantha Geimer prije petnaestak godina rekla da mu oprašta i da ne želi kaznu za njega, od tada je u očima američkoga zakona bjegunac, a javne optužbe protiv njega intenzivirale su se posljednjih godina u svjetlu.
Cijela priča posljednjih je mjeseci medijski još više potencirana zbog filma Quentina Tarantina "Bilo jednom... u Hollywoodu", čiji se dio priče vrti oko ubojstva trudne glumice Sharon Tate, tadašnje supruge Romana Polanskog, koju su 1969. zvjerski ubili pripadnici "obitelji" Charlesa Mansona.
Tijekom svih godina Polanski je rijetko odgovarao na optužbe, pa je tako zaobišao i press konferenciju u Veneciji. Nije poznato hoće li se pojaviti i na večerašnjoj premijeri, ali jedan od rijetkih odgovora dao je u press materijalima za film "J'accuse". U intervjuu koji je vodio francuski književnik Pascal Bruckner redatelj je progovorio o cijelom slučaju.
- Način na koji me ljudi vide, moj "imidž", počeo se stvarati nakon smrti Sharon Tate. Kada se to dogodilo, iako sam prolazio kroz strašno životno razdoblje, novinari su počeli pisati o tragediji i, nesigurni kako da se postave prema njoj, izvještavali su na najodvratniji način, implicirajući, između ostalih stvari, da sam ja odgovoran za njezino ubojstvo, da je u pozadini svega satanizam. Za njih moj je film "Rosemaryna beba" bio dokaz da sam povezan s vragom! Sve je trajalo nekoliko mjeseci, dok policija nije uhitila prave ubojice, Charlesa Mansona i njegovu "obitelj". Sve me to proganja do današnjeg dana. To je poput snježne grude, svake godine nadodaju novi sloj. Nevjerojatne priče žena koje nikada nisam vidio u svojem životu optužuju me za stvari koje su se navodno dogodile prije više od pola stoljeća – kazao je Polanski.
Alain Goldman, Alexandre Desplat, Louis Garrel, Emmanuelle Seigner i Jean Dujardin, glumci iz filma "J'Accuse", na 76. Filmskom festivalu u Veneciji
Film "J'accuse", čiji je engleski naslov puno banalniji i prevodi se kao "Časnik i špijun", u jednu je ruku i način da progovori o svojoj situaciji. Poznata je to priča o nepravedno optuženom francuskom časniku Alfredu Dreyfusu, koji je 1895. na osnovu pogrešnih dokaza osuđen za državnu veleizdaju, no nemoguće je oteti se dojmu da kroz film o jednom nepravedno osuđenom čovjeku Polanski ujedno opisuje i svoju sudbinu. Film je jedini način njegove borbe, jer na direktno Brucknerovo pitanje zašto jasnije ne odgovori na napade, odgovorio je pomalo defetistički.
- Zašto? To je kao borba s vjetrenjačama.