Bivša atletičarka i televizijska novinarka Milka Babović preminula je u 93. godini. Iako nije poznato zbog kojih je zdravstvenih tegoba prije dva mjeseca završila u bolnici, Milka je bila zaražena i koronavirusom.
Doajenka sportskog novinarstva rođena je 27.listopada 1928. u Skopju, a školovala se u Sarajevu, Rumi i Beogradu. U Zagreb se preselila 1948. gdje je upisala kemiju na kemiju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Ipak, zbog ljubavi prema sportu upisala je Višu pedagošku školu te tamo 1963. diplomirala sport i tjelesni odgoj, hrvatski i njemački jezik.
Jako je voljela atletiku pa se priključila Mladosti i postala atletska reprezentativka Jugoslavije; dvaput je bila svjetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama, a na Europskom prvenstvu u Bernu 1954. bila je peta na 80 metara s preponama.
Milka je čak 17 puta bila prvakinja Jugoslavije, 27 puta rušila je državni rekord u nekoliko disciplina, 26 puta bila je članica reprezentacije te dva puta prvakinja Balkana. Uz to, u anketi Sportskih novosti triput je dobila titulu najbolje hrvatske sportašice te dvaput jugoslavenske.
Doajenka sportskog novinarstva
Sportsko novinarstvo bila joj je druga strast kojim se bavila od 1949. godine. Prvo je počela kao vanjski suradnik za Narodni sport, potom je sudjelovala u radijskom programu Radio Zagreba. Povremeno je surađivala i sa Slobodnom Dalmacijom, Vjesnikom, Oslobođenjem i još mnogim tiskovinama.
Od 1957. bila je stalna zaposlenica Radio Televizije Zagreb te se istaknula kao prva sportska reporterka u Hrvatskoj, osnivačica sportske redakcije televizije i njezina prva urednica. Milka je pokrenula i prvo jutarnje vježbanje u emisiji "Vježbajte s nama", a 1958. je sa Žuži Jelinek u emisiji "Porodica i domaćinstvo" organizirala prvu modnu reviju u studiju.
Radila je i kao komentatorica i reporterka mnogih sportskih događanja u zemlji, ali i svijetu - na OI u Rimu 1960., Münchenu 1972., 1964. i 1976. na Zimskim olimpijskim igrama u Innsbrucku, 1968. u Grenobleu, a na ZOI u Sarajevu 1984. bila je zamjenica voditelja Press centra.
Njezina bogata karijera broji i surađivanje s drugim redakcijama - uređivala je rubriku o sportu u u dječjem listu Smib, bila je suradnica Plavoga vjesnika te je bila koautor slova "H" i "I" Hrvatske opće enciklopedije.
Obožavala i glazbu
Bila je aktivna članica Hrvatskog zbora sportskih novinara, a cijeli se život borila na uklanjanju predrasuda prema ženama. Za Gloriju je 2007. dala intervju u kojem je otkrila kako obožava ples i glazbu.
"Glazba mi je uvijek mnogo značila. Sjećam se s kolikom sam radošću kao trinaestogodišnja djevojčica išla na satove klavira u Rumi. U to sam vrijeme, naime, s majkom i sestrama živjela kod maminih roditelja u tom vojvođanskom mjestu. No, u šali kažem da nisam dogurala dalje od Beethovenove “Za Elizu”. A plesati sam naučila kao gimnazijalka u Sarajevu. Bilo je ratno vrijeme, nismo imali gramofona i magnetofona, pa smo pjevušili melodije koje smo čuli na radiju ili od nekoga.
Nacrtali smo na podu liniju, od koje bismo odbrojali jedan, dva, tri ulijevo i zatim udesno i tako smo učili valcer. A ja sam u to doba po cijele dane pjevušila pjesmicu iz filma “Marinella”, koju je božanstveno pjevao Tino Rossi", ispričala je tada Milka Babović koja je u zlatnim godinama bila i sutkinja u showu "Ples sa zvijezdama".