Razornom potresu koji je prije dva mjeseca pogodio Egejsku regiju svjedočila je i jedna - Hrvatica. Riječ je o bojnici Jeleni Srakić Turbić, 42-godišnjoj Osječanki kojoj je ovog srpnja započeo trogodišnji mandat u Savezničkom zapovjedništvu kopnenih snaga NATO-a u turskom gradu Izmiru.
I sada se, kaže, tlo povremeno zatrese, no tog 30. listopada oko tri popodne magnituda je bila sedam stupnjeva prema Richteru, a posljedice su bile strašne - više od stotinu mrtvih, oko tisuću ozlijeđenih i deseci srušenih zgrada. Bojnica Srakić Turbić u to je vrijeme bila u stanu sa suprugom i šestogodišnjom kćerkicom, ali ništa im se, srećom, nije dogodilo.
- Osjetili smo lagano podrhtavanje i u prvi trenutak nisam shvatila što se događa. Kako je podrhtavanje postajalo sve jače i jače, pomislila sam: “Potres, sada?”. Suprug je uzeo dijete, ja dokumente i mobitele te smo krenuli van kad se situacija malo smirila. Ostali stanari također su izlazili, ali činilo mi se da su spremniji od nas jer su nosili male torbe. Pomislila sam kako su ovdje potresi sigurno dio svakodnevice. Kad smo izašli u dvorište, javila sam sestrama da smo preživjeli potres i da je sve O.K., a onda su počeli stizati pozivi i poruke.
Nismo bili svjesni situacije dok nam susjed nije pokazao snimke iz turskih medija. Tek tada smo vidjeli što se zapravo dogodilo u drugim dijelovima grada. Zgrade su se srušile, naišao je vodeni val, a jedan dio luke je presušio... U našem dijelu grada, srećom, nije bilo vidljivih posljedica - govori Jelena Srakić Turbić za magazin Gloria, dodajući kako su turske službe spašavanja pravodobno reagirale i napravile odličan posao, a od nacionalnog mobilnog operatera stanovnicima su stizale poruke da glavne ceste ostave prohodnima zbog prolaska hitne pomoći, vatrogasaca i spasilaca.
Drugi potres su prespavali
Jelena je dobila informaciju da je zgrada u kojoj žive sigurna jer ima protupotresne mehanizme, ali je s obitelji i ostalim stanarima još neko vrijeme ostala vani. Kad su se vratili, spakirali su najnužnije stvari te istu večer osjetili jedan manji potres, zanemariv u odnosu na prvi. Pred jutro se, međutim, jače zatreslo, ali Jelena Srakić Turbić i njena obitelj to su - prespavali.
Osim u kreiranju redovnih izvješća, sudjeluje na videokonferencijama i u raznim radnim grupama te projektima koji se bave razvojem procedura i aplikacija za razmjenu informacija. Uz to, priprema dokumentaciju za vježbe koje se provode u suradnji s drugim NATO-ovim zapovjedništvima i postrojbama.
- Nijedan dan mi nije isti, a posebno mi je zanimljivo što mogu sudjelovati u razmjenama iskustava pripadnika iz ostalih država članica. Osim mene, tu je više od trideset žena iz gotovo svih zemalja pripadnica Sjevernoatlantskog saveza: časnica i dočasnica te civilnih djelatnica LANDCOM-a. Ovdje sam jedina žena iz Hrvatske, no na raznim drugim dužnostima u strukturi NATO-a i misijama UN-a ima kolegica iz domovine - objašnjava časnica, koja je željela raditi u nekom od stožera NATO-a pa se sama prijavila na interni natječaj hrvatskog Ministarstva obrane.
Bila je uzbuđena kad je obaviještena da je izabrana, a nakon što joj je tata, koji je najponosniji na njenu karijeru i uspjehe, rekao: “Ma idi samo, to ti je super!”, sve je dvojbe otklonila. Njezini roditelji su umirovljeni inženjeri poljoprivrede i strojarstva, a otac je uz to dragovoljac Domovinskog rata koji se vratio na posao čim se situacija u Hrvatskoj smirila.
S "prometa" u vojsku
Jelena Srakić Turbić odrasla je u Valpovu i Ivanovcima, inače živi u Osijeku, a Fakultet prometnih znanosti završila je u Zagrebu. Prije šesnaest godina javila se na natječaj MORH-a gdje se tražila njezina struka (inženjer prometa, smjer pošta i telekomunikacije) i tada je krenula s vojnom karijerom. Redovno je završavala sve razine časničkih izobrazbi, usavršavala se i strukovno i u stranim jezicima (govori engleski i njemački), a posljednja škola koju je završila bila je Intergranska zapovjedno-stožerna izobrazba, gdje je promovirana 2019. u Vukovaru.
Postrojbe i dužnosti mijenjala je s napredovanjem, a uz uredski posao podrazumijevalo se i sudjelovanje na terenskim i simulacijskim vježbama te konferencijama, tečajevima i obukama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Žena u mirovnoj misiji
Prije jedanaest godina bila je dio mirovnih snaga sigurnosti UN-a (UNDOF) na Golanskoj visoravni, čiji je cilj bio rješavanje sukoba između Sirije i Izraela. I to na poziciji zamjenice zapovjednika satnije, kao prva žena sa zapovjednom dužnosti u toj misiji te zapovjednica pješačke patrole.
- Mirovna misija trajala je šest mjeseci, a straha nije bilo. Sve je bilo uhodano, a i znali smo situaciju i zadaće. Moj kontingent dobio je posebnu pažnju lokalnog stanovništva jer je sastav činilo još sedam kolegica. Bila im je novost vidjeti žene u patroli i na kontrolnim točkama. Na kraju misije sve smo zajedno odradile najzahtjevniju pješačku patrolu, šestosatni uspon planinom do najviše vojne baze. Bio je to naš osobni trijumf - prisjeća se Jelena Srakić Turbić, čija je posljednja dužnost prije NATO-ova mandata bila u Simulacijskom središtu u Zagrebu, gdje je stekla iskustvo u informatičkim pripremama za vježbe postrojbi.
- Uz nedjeljna druženja na selu s mojima, najviše mi nedostaje slavonska kuhinja: kulen, fiš pa prikaš, slavonska pizza... - smije se bojnica Srakić Turbić, koja u slobodno vrijeme prati nove serije i knjige te odlazi u muzeje, kazališta i na izložbe. Kad nije u uniformi, nosi casual odjeću, a iako prati modu, bira klasične i bezvremenske komade koje može kombinirati u raznim prigodama. Šminka se rijetko, uglavnom u svečanim prilikama, a i tada nastoji izgledati što prirodnije. Kaže da je kao žena u još uglavnom muškom svijetu imala brojne izazove, ali nikad se nije suočavala s predrasudama.
- Kad odjenete odoru, nema više muško - žensko. Tada predstavljate samo čin koji nosite. Imam veliku podršku obitelji, a citirat ću izjavu svog djeteta nakon večernjih vijesti o potresu u Zagrebu: “Mama, ova tvoja vojska, oni su jači i od policije i vatrogasaca, korone i potresa! Vi ste najjači i uvijek prvi pomažete ljudima...”. Voljela bih se okušati u još jednom NATO-ovu mandatu ili UN-ovoj misiji jer to su iskustva koja me oplemenjuju, a stečeno iskustvo uvelike pridonosi i napretku Hrvatske vojske - zaključuje Jelena Srakić Turbić, kojoj je želja i da nauči turski jezik.