Pandemija, potres, drugi val pandemije, pa drugi razorni potres, sve popraćeno svakodnevnim izvještajima o broju umrlih i crnim prognozama o ekonomskoj krizi i neizvjesnoj budućnosti - to je naš život već gotovo godinu dana. U taj život uvukao se strah, najveći neprijatelj napretka i zdravog razuma, gotovo jednako opasan kao opaki virus. O tome kako se boriti protiv straha i svega negativnog što iz njega proizlazi govori prof. dr. sc. Alma Mihaljević Peleš, predsjednica Hrvatskog psihijatrijskog društva, koja nakon katastrofalnog potresa u Petrinji, Glini i Sisku očekuje još više psihičkih dekompenzacija. Zbog toga je pokrenula mobilizaciju članova svog društva da na volonterskoj bazi, uz suglasnost Ministarstva zdravstva, pomažu kolegama iz Neuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot u Popovači, koji su već na terenu. U tjednima i mjesecima koji slijede psihijatrijska pomoć će, kaže, biti naprosto nužna.
Kako biste opisali kolektivno psihičko stanje nacije u ovom trenutku?
- Poslije svake katastrofe velikih razmjera ostaje nelagodan osjećaj da je život potpuno nepredvidljiv te da smo mi sa svojim sudbinama zapravo “krhke lađe na nepreglednom uzburkanom moru postojanja”. Sve to, uz traume koje neki sada proživljavaju, ostavlja duboki trag u psihi i može imati dalekosežne posljedice na sudbine pojedinaca. Ljude prožima strah, osjećaj izgubljenosti i beznađa, a u tom košmaru najteže je pronaći snage za pogled u budućnost. Neki to uspijevaju i vjerojatno će se izvući bez posljedica, a oni drugi će imati određene psihičke probleme koji će mnoge i trajno promijeniti.
Postajemo li sa svakim novim udarcem, kakvi nam se događaju posljednjih mjeseci, otporniji na strah ili osjetljiviji?
- Psihološki se mi svi razlikujemo, što ujedno oblikuje naše ponašanje pod stresom. Neki će postati hrabriji, otporniji i oprezniji, pa će u svoje ponašanje ugraditi neke mjere predostrožnosti za buduće događaje - primjerice neće se upuštati u prekomjerno trošenje novca, pripremit će sve stvari potrebne za funkcioniranje izvan svoje “sigurne zone”. Drugi će otupjeti pod utjecajem stresa i postat će manje prilagodljivi novim situacijama. Treća skupina ljudi će zbog stresa razviti razne psihičke simptome, poput anksioznosti, depresije i nesanice, postat će disfunkcionalni i na teret svojim bližnjima. Stoga produljeni stres, koji se ponavlja, nije dobar ni za koga.
Kako se nositi s osjećajem stalne opasnosti - od zaraze, novih udara...?
- Čini se da je rad ono što spašava čovjeka u kriznim vremenima, tada ne mislimo što nas može snaći ako se nešto loše dogodi. Zato je onima koji su imali posao i mogli ga obavljati bilo neizmjerno lakše nositi se s krizom nego onima koji zbog epidemioloških mjera nisu mogli raditi ono što inače rade. Rad i poznate situacije su spasonosne u ovakvim vremenima.
Kako reagirati kod akutnog napadaja straha, kad osjetiš da te preuzima panika?
- U opasnim situacijama normalno je da se javi strah, on je čak i poželjan jer nas tjera na borbu s ugrozom ili bijeg od opasnosti. Osjetljivi ljudi će, međutim, razviti napad panike i njima je tada potrebna pomoć - jer panični strah je iracionalan i nikakvo uvjeravanje ga neće smanjiti. Hitne psihijatrijske službe rade 24 sata, dostupni su i razni krizni telefoni, koji građanima omogućavaju da najlakše dođu do prave informacije i ispravno postupe.
Može li lupanje srca uslijed napadaja panike ostaviti posljedice na zdravlje, primjerice prouzročiti infarkt?
- Tahikardija ili ubrzano lupanje srca, više od 100 otkucaja u minuti, uobičajen je pratilac straha i panike, a ako je kratkotrajna, ne mora voditi u patologiju. No, sve što traje dulje i učestalo je može izazvati poremećaje u radu srca i životno ugroziti čovjeka. Zato napadaje panike, ako su česti, treba liječiti - baš kao i sve druge uzroke ubrzanog rada srca, a to su stres, anksioznost, anemija, poremećaj tlaka, povišena temperatura, pojačan rad štitnjače...
Do čega može dovesti dugoročna izloženost strahovima?
- Posljedice mogu biti različite - od općenitog anksioznog poremećaja, preko fobija, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, paničnog poremećaja i anksiozno-depresivnog poremećaja do depresije, poremećaja prilagodbe, pa čak i PTSP-a. Osim na psihičko zdravlje, dugotrajna anksioznost ostavlja trajne posljedice i na tjelesno zdravlje: poremećaj metabolizma zbog stresnog lučenja kortizola, poremećaj u radu srca, bubrega, štitnjače i sl. PTSP se pak razvija nakon jake traume, koja je izvan uobičajenih ljudskih iskustava i kada osoba osjeti prijetnju vlastitom ili tuđem životu. Zato sada vjerojatno neće svi ljudi razviti PTSP, nego samo oni koji su doslovce gledali smrti u oči.
Postoje li neke tehnike upravljanja anksioznošću?
- Dugotrajna anksioznost nastaje zbog pojave uznemirujućih misli, štetne tjeskobe i nefunkcionalne zabrinutosti te u tijelu stvara niz učinaka - napetost, pojačano disanje i rad srca, pojačano lučenje adrenalina i kortizola. Stručnjaci savjetuju da treba prepoznati negativne misli i nastojati ih zamijeniti pozitivnijim! Dakle, moguće je upravljati vlastitim mislima. U tome pomažu jednostavne vježbe disanja, na koje se treba usredotočiti kako bi se ublažila anksioznost. Na više klinika u RH koriste se vježbe disanja i relaksacijske tehnike u liječenju anksioznih poremećaja.
Zašto su sada, zimi, češća depresivna raspoloženja?
- Zato što je manje sunčane svjetlosti, koja je jako važna za lučenje tvari u mozgu odgovornih za dobro raspoloženje. “Terapija svjetlom” ujedno je temeljni princip liječenja depresije. Zato je i otegotna okolnost kad se nevolje poput poplava, potresa i pandemija događaju zimi - tada je sve još neugodnije i ostavlja dublje i trajnije posljedice.
Zašto (i kada) imamo noćne more?
- Često su posljedica traumatskih iskustava, koje tijekom noći ponovno proživljavamo. Ipak, ima i noćnih mora što dolaze posljedica neke brige koja nas jako zaokuplja, a nismo je razriješili u stvarnom životu te se zbog toga javlja u obliku mora, koje kroz san pokušavamo riješiti.
Kako se izvući iz crnih misli?
- Ako želite prekinuti tijek negativnih misli, trebate si početi postavljati neka pitanja. Primjerice tražiti dokaze da je ta crna misao istinita te dokaze koji ne idu njoj u prilog. Zapitati se - što je najgore što se može dogoditi, a ipak se nije dogodilo? Nije lako misliti pozitivno u takvim situacijama, zato i služe psihološke tehnike - da se kod osoba koje nisu u stanju same sebi pomoći ciljanim potpitanjima potakne optimizam. Treba ih se dovesti u stanje da razmišljaju o tome kako razriješiti problem te što mogu sami učiniti da poprave štetu.
Može li se iz svega što nam se dogodilo - izvući nešto dobro?
- Iz svake traume i teške životne situacije, ako je preživimo, izlazimo čvršći i jači. Uvjet je da ne žalujemo za onim što nam se dogodilo, nego da čvrsto gledamo u budućnost i nastojimo stečeno iskustvo koristiti kako bismo prevenirali moguće buduće traume. Osim toga, trebamo nuditi pomoć slabijima od sebe, djeci i starijim osobama, koje nemaju mehanizme obrane - ni fizičke ni psihičke - a omogućili bi im da bez većih ozljeda prežive teška životna razdoblja. U budućnosti možda ne možemo potpuno steći psihičku otpornost, ali možemo postati oprezniji i bolji ljudi nego što smo bili. Moramo postati svjesni činjenice da svakog od nas može zadesiti loša sudbina, bez obzira jesmo li bogati ili siromašni, lijepi ili ružni, mladi ili stari. Najvažnije je u svemu ovome ostati čovjek, sa svojim kapacitetom da suosjeća s drugim čovjekom. Više od toga stvarno nije potrebno.
Vježba disanja: Metoda 4x4
Udahnite i dok udišete polako u sebi brojite do četiri. Zadržite dah i ponovno u sebi brojite od jedan do četiri. Potom izdahnite (može na usta) i tijekom izdaha opet brojite do četiri. Slijedi kratka pauza (1-4) te potom novi udah. To se može raditi ležeći na podu na prostirci, s jednim dlanom na prsima, a drugim na trbuhu. Tako ćete i fizički osjetiti svoje disanje.
Sos pozivi za pomoć
Mentalno zdravlje nacije nije baš sjajno, no toga se ne treba stidjeti, štoviše, svatko kad osjeti da puca po šavovima neka potraži pomoć. Nekome će biti dovoljno pročitati koristan tekst stručnjaka, jedan od onih koji se posljednjih dana šire društvenim mrežama - kao što je kratka e-knjiga ‘Potres - kako (psihološki) preživjeti’ triju psihologinja iz ZAMisli ili ‘Potres i stres - može li se nadvladati strah’ psihijatra Marina Kovačevića Hore. Poliklinika za zaštitu djece i mladih objavila je publikaciju ‘Djeca i obitelji tijekom i nakon potresa’, a platforma Psihološka pomoć na svojoj web stranici (www.psiholoskapomoc.hr) ima popis besplatnih brojeva telefona na kojima u kriznim situacijama možete dobiti pomoć i podršku.
- 112 - Univerzalni broj za krizna stanja
- 01/2376 471 - Centar za krizna stanja KBC-a Rebro
- 01/383 0088; 01/383 0066; 01/6468 340 - psihijatri iz Službe za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar
- 091/947 8762 - broj Hrvatske psihološke komore dostupan 0-24
- 091/755 0879, 098/921 7877 i 091/206 5930 (cijelo vrijeme), 091/890 6630 (od 8 do 15 sati), 099/ 555 1777 (od 11 do ponoći) i 092/202 3479 (od 16 do 18 sati) - Društvo psihologa Sisačko-moslavačke županije
- 01/4833 888 - Plavi telefon, svaki dan od 9 do 21 sat
- Regionalni centri za psihotraumu na linku.
Pročitajte i:
‘Spavajte u čemu god hoćete!‘ Psihijatrica savjetuje kako si pomoći i kako zaspati nakon potresa
Ljupka Gojić Mikić u Japanu je doživjela par potresa: Ovo su njezini savjeti i sadržaj ruksaka
Ugledni zagrebački psihijatar ističe što napraviti kako bismo se unatoč svemu osjećali bolje