Središte Zagreba već je danima pod opsadom holivudske produkcije jer se u noćnim satima snimaju akcijske scene špijunskog trilera "Canary Black" u kojem glavnu ulogu ima Kate Beckinsale. I dok svi fotografi pokušavaju uloviti popularnu glumicu, koja igra ucijenjenu agenticu CIA-e čijeg je supruga otela teroristička organizacija, nas je zanimalo kako se u svemu snašla naša mlada glumica, Zagrepčanka Romina Tonković.
Romina glumi hakericu Sorinu, prijateljicu glavne zvijezde Kate, a razgovarali smo u pauzi između snimanja koja inače traju cijelu noć do ranih jutarnjih sati.
"Bilo je jako zabavno snimati s Kate. Ona je super i od početka je bila pristupačna kako bih se ja osjećala što bolje i opuštenije. Jako je draga, zabavna i ima super smisao za humor. Vrlo je profesionalna i usredotočena na ono što radi, bilo ju je gušt gledati i raditi s njom", ispričala nam je mlada glumica i otkrila još nekoliko detalja o svojoj ulozi u filmu.
"Moj lik se zove Sorina, a inicijalno je trebala biti Rumunjka. Međutim, redatelj je mi je rekao kako to nije važno za lik te smo se složili da ona može biti i iz Hrvatske. Rekli su mi da mogu govoriti svojim naglaskom, nije se inzistiralo na ‘broken englishu‘ jer Sorina se ipak bavi kompjuterima, učila je negdje vani i zna dobro pričati engleski. Prijateljica je Kateina lika, hakerica koja joj pomaže", objasnila je Tonković i dodala kako je oduševljena svojom ulogom.
"Strašno mi je uzbudljivo glumiti hakericu, raditi sa svom tom tehnikom i koordinirati je zajedno u sceni. Imam puno scena i super su mi, jedino mi je žao što nema onih akcijskih. Voljela bih se da se mogu malo bacati i trčati, u Hrvatskoj se takvi filmovi ne snimaju pa je jako zabavno kad možeš u tome sudjelovati", kaže Romina, koja se na audiciju za "Canary Black" prijavila na prijedlog Sanje Drakulić iz platforme Duart koja povezuje filmske profesionalce.
"Rekla mi je: Mislim da ćeš ti biti super za ovu ulogu. Došla sam kod nje, snimile smo video za prijavu i u roku od 12 sati su mi javili da sam dobila ulogu", ispričala nam je.
Iako je tek prošle godine diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Romina se može pohvaliti zapaženim ulogama u domaćim i stranim produkcijama. U glumu se zaljubila još u srednjoj školi, a od malena je voljela nastupati te se bavila ritmikom, plesom i sinkroniziranim plivanjem.
"Uvijek sam voljela takve performativne aktivnosti, gdje imaš neku publiku i žiri koji te ocjenjuje. Kad sam se prestala baviti sportom, nekako mi je nedostajao taj dio i tad sam počela s glumom", prisjeća se Zagrepčanka.
Ipak, u glumačkim je vodama završila sasvim slučajno, jer se zbog loših ocjena i neopravdanih sati u srednjoj školi morala upisati dodatnu slobodnu aktivnost.
"Odabrala sam dramsku sekciju jer ju je pohađala još jedna prijateljica i bilo mi je jako zabavno tamo. Kad sam saznala da uopće postoji Akademija, da se to može studirati i da ljudi žive od toga, rekla sam mami da se želim baviti glumom. Ona mi je odgovorila da prvo moram naučiti dobro govoriti hrvatski je sam govorila kao i svi zagrebački tinejdžeri. ‘Ja te ne razumijem, a kako će te tek publika razumjeti?‘, pitala me", ispričala je Romina kroz smijeh.
Dodala je kako je njezina majka po struci veterinarka, no jako je zanima jezik te joj je puno pomogla u pripremama za fakultet. Međutim, nije uspjela upisati Akademiju u Zagrebu te se preselila u Rijeku, gdje je završila prve tri godine studija glume na Akademiji primijenjenih umjetnosti.
"Jako sam se željela odseliti od kuće i započeti neki samostalan život. To mi je bio najbolji potez u životu. Mentori su mi bili Rade Šerbedžija i njegova supruga Lenka Udovički i jako sam zahvalna što sam dobila tu priliku. Oni su najbolji mentori koje možete zamisliti. Svaki put kad pričaš s Radom to je kao neko predavanje, naučiš nešto novo i inspirativno. On je stvarno riznica znanja, svemu se čudi i to je nešto najljepše što možeš naučiti od nekog profesora", kaže Romina i dodaje kako je s Radom i Lenkom i dalje u odličnim odnosima:
"Radila sam neke predstave koje je Lenka režirala, svako ljeto sam u Ulyssesu. Često se čujemo, o svemu što mi se događa u životu ih obavijestim jer znam da će ih to veseliti i da će mi biti podrška, baš kao i svim studentima. Iznimno sam zahvalna što sam imala priliku učiti od njih oboje kao studentica i što i dalje imam tu mogućnost, jer su zaista posebni i velikodušni ljudi, meni veliki uzori."
Prvu filmsku ulogu Romina je dobila još na prvoj godini studija, u filmu "F20" Arsena Ostojića, a zatim su uslijedile uloge u čak četiri strane produkcije u filmovima "Dag fur dag", "Infinity Pool", "McMafia" i "Guardian Angel".
"Uloga Martine u "F20" bila mi je ogromno iskustvo i odskočna daska, ali i najveći izazov jer sam prvi put igrala u filmu, i to glavnu ulogu. Imala sam jako puno teksta i scena, cijelo vrijeme sam bila na iglama da nešto ne zeznem. Također, bilo mi je stresno i igrati u "Tko se boji Virginije Woolf" na Brijunima uz velike glumce kao što su Rade Šerbedžija, Katarina Bistrović i Milan Marić, no kada sve počne zaboraviš na stres", kaže glumica.
Priznaje i kako joj je teško odlučiti jesu li joj draži filmski ili glumački angažmani.
"Što više vremena prolazi više me zanima film. Radim i u HNK u Rijeci, zaposlena sam, to je dosta zanimljiv posao, ali filmove puno rjeđe snimam pa mi je to puno uzbudljivije. Ipak, taj osjećaj koji se dogodi na pozornici kad ti sve nekako klikne i imaš osjećaj da vrijeme uopće ne postoji je neopisiv. Oboje je jako uzbudljivo i lijepo", smatra Romina.
"Canary Black" je njezin prvi holivudski projekt, a uskoro kreće i sa snimanjem domaćeg filma "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" redatelja Ivana Salaja.
"Timovi na setovima hrvatskih produkcija podjednako su kvalitetni kao i oni na inozemnim projektima jer trude odraditi što bolji posao. Osjeti se da stranci ipak imaju puno više novca nego mi pa sve ide brže, ali nemam loših iskustava u radu na hrvatskom filmu", kaže Romina. Priznaje kako trenutačno intenzivno razmišlja o preseljenju u inozemstvo.
"Pred nekim sam odlukama, ali neću ništa coprati!", rekla je zagonetno.
