Svijet umjetnosti uzburkala je vijest da se na dražbi u Rimu prodaje rijetki mural baroknog slikara Caravaggia, koji prikazuje Jupitera, Plutona i Neptuna. Procijenjen je na više od 300 milijuna dolara, ali uz nezgodan dodatak - da biste ga imali, morate kupiti i rimsku vilu u kojoj se on nalazi, a njena je početna cijena 534 milijuna dolara. Vila se zove Casino dell’Aurora i u njoj od 2009. živi danas 72-godišnja Amerikanka Rita Boncompagni Ludovisi, princeza od Piombina, udovica princa Nicola, člana ugledne talijanske plemićke obitelji, čiji je daleki predak bio Grgur XIII., papa koji nam je podario gregorijanski kalendar.
Rođena kao Rita Carpenter u San Antoniju u Teksasu, žena je živopisne biografije i bogatog iskustva. Njezin je otac osnovao jednu od najvećih teksaških osiguravajućih kuća, a obiteljsko bogatstvo višestruko je poraslo kad je na jednom od njihovih rančeva pronađena nafta. Rita je studirala na Teksaškom sveučilištu, kratko radila kao gost predavač na koledžu Trinity i još kraće bila udana za vojnog pilota, a onda se zaposlila u Washingtonu kao direktorica odbora koji je radio za Republikansku stranku gdje je 1975. upoznala mladog demokratskog senatora Johna Jenrettea, za kojeg se sljedeće godine udala. U Washingtonu su slovili za jedan od parova koji najviše obećava - senatoru povezanim s klanom Kennedy smiješila se uspješna politička karijera, a visokoj plavokosoj ljepotici, s kvocijentom inteligencije 139 i odličnim obrazovanjem, proricali su jednako blistavu budućnost utjecajne lobistice i članice raznih političkih odbora.
Tajni život političara u knjizi
No, njihovu blistavu budućnost ugrozio je suprug, kojeg su uhvatili kako prima mito. Rita je isprva svjedočila u njegovu korist, da bi poslije, kad je doznala da ju je od početka braka nemilice varao, priznala istražiteljima kako je u stanu pronašla inkriminiranu gotovinu. Razveli su se 1981., a Rita je prije razvoda, među ostalim i da mu napakosti, pozirala za Playboy, odjevena u haltere. Nakon razvoda, napisala je i knjigu u kojoj je opisala tajni život političara i njihovih supruga, vašingtonske orgije i zabave s puno kokaina i prostitutki, na kojima se odjeća skidala već na ulazu. Opisala je i kako je posjetila muža na jednom noćnom zasjedanju Kongresa, kada su se u pauzi seksali na mramornim stepenicama Kapitola, što je izazvalo veliki skandal u Americi, a iako je poslije priznala da je u svojoj knjizi debelo pretjerala i puno toga izmislila, malo se tko na to obazirao.
Na krilima slave, Rita je neko vrijeme radila kao novinarka, potom se okušala kao glumica - posjetitelji drive-in kina mogli su je vidjeti u filmu “Masakr na otoku zombija”, pojavila se i u nekim serijalima, pa i u kazalištu, gdje je za ulogu u predstavi “Priča iz Philadelphije” dobila nagradu Udruženja dramskih kritičara Los Angelesa. No, nakon nekog vremena uvidjela je da kao glumica nikada neće mnogo postići pa je upisala poslovnu školu na Harvardu i počela raditi kao brokerica za nekretnine. I tu se brzo probila pa je, primjerice, 1996. sudjelovala u prodaji zgrade General Motorsa u New Yorku nadobudnom poduzetniku Donaldu Trumpu i u tom poslu, vrijednom 800 milijuna dolara, zaradila šest milijuna.
Kad je talijanski princ Nicolo Boncompagni Ludovisi htio na svom imanju u Toskani sagraditi hotel, zatražio je savjet od svog njujorškog prijatelja, a ovaj mu je preporučio - Ritu Carpenter.
"Kakav princ, rekla sam mu - stalno susrećem razne lažne grofove, barone i prinčeve s nekim imaginarnim posjedima. No, prijatelj me uvjeravao da je ovaj ozbiljan i da odem u Rim upoznati ga. I tako sam sjela u avion i brzo shvatila da Nicolo i ja imamo puno toga zajedničkog. Hotel na kraju nije sagradio, ali smo oboje našli sreću u svojem braku", ispričala je kasnije Rita.
Brak s talijanskim princom
Osam godina stariji od nje, Nicolo Boncompagni Ludovisi bio je u mladosti pilot, sportaš i pustolov, obrazovan u Rimu i Zürichu, kemijski inženjer i član Europske akademije znanosti i umjetnosti, koji je kasnije kupovao i restaurirao starinske nekretnine u Rimu i okolici. Imao je tri sina - Francesca, Ignazija i Bantea - iz prvog braka s princezom Benedettom Marijom Barberini Colonna di Sciarra, a kad je upoznao Ritu, već se bio razveo i od druge žene, Ruskinje s kojom nije imao djece. Između stasite Teksašanke i vremešnog, ali dobrodržećeg princa brzo se rodila ljubav. Vjenčali su se 2009. i ubrzo se uselili u Casino dell’Aurora, vilu koja je tada već bila zapuštena - jer je Nicolo restaurirao druge stare zgrade, ali nije imao vremena da obnovi svoju. Na njezin nagovor i pod njenom upravom malo po malo popravili su krovove i stropove, promijenili instalacije i podove, sređivali obiteljsku arhivu - u njoj su pronašli pisma koja su Nicolinim precima slali francuski kraljevi, Marija Antoaneta i Marija Terezija - te primali posjetitelje, ljubitelje umjetnosti impresionirane bogatom zbirkom skulptura, slika i freski, razasutih po vrtovima i u nekim od četrdesetak soba vile.
Casino dell’Aurora (casino je talijanski naziv za lovačku kuću) sagrađen je potkraj 16. stoljeća, kao dodatak golemom rimskom imanju kardinala Francesca Maria del Montea, diplomata, znanstvenika i mecene Galilea Galileja i Caravaggia. Slavnog slikara angažirao je za mural u sobi u koju je smjestio svoj alkemijski laboratorij, dok je Guercino oslikao strop središnje dvorane, a Michelangelova skulptura boga Pana bila je postavljena u vrtu. Imanje na zemljištu na kojem je svoju vilu imao Julije Cezar obuhvaćalo je vinograde i parkove. Andre le Notre, koji je dizajnirao vrtove Versaillesa, rekao je da su nešto najljepše što je ikada vidio. Divili su im se i kasniji posjetitelji, poput Goethea, Gogolja, Stendhala i Čajkovskog, Henryja Jamesa i, u novije doba, fotografkinja Annie Leibovitz.
Kardinal Ludovico Ludovisi kupio je 1621. od Del Montea imanje kako bi u njemu pohranio svoju bogatu zbirku umjetnina i imao mjesto na kojem će na miru priređivati razvratne zabave za rimske plemiće i visoke crkvene velikodostojnike.
Jedna od njegovih nasljednica, Ippolita Ludovisi, udala se za Gregorija Boncompagnija pa su se dvije obitelji spojile i otada se nazivaju Boncompagni Ludovisi. Posjed je bio u njihovom vlasništvu do sredine 19. stoljeća, kad su veći dio prodali gradu Rimu, dio umjetnina podijelili po gradskim muzejima, a dio arhive poslali u Vatikan. Na mjestu nekadašnjeg golemog imanja tako je, primjerice, sagrađena Via Veneto, danas glavna trgovačka rimska ulica, kao i cijela rimska četvrt koja je po imanju dobila ime Ludovisi, no Casino dell’Auroru ostavili su u obitelji.
Raskošna vila na dražbi
Nakon smrti princa Nicola 2018. u vili je ostala živjeti njegova udovica, koja je nastavila sređivati obiteljsku zaostavštinu - pronašla je, među ostalim, i teleskop koji je Del Monteu darovao Galileo Galilei - no prinčeva djeca ne žele čekati da i ona umre pa da se dočepaju očeva imetka. Prema njegovoj oporuci, naime, ona ima pravo ostatak života provesti u njoj, ali ako je proda, mora novac podijeliti s njegova tri sina. A oni bi ga htjeli odmah, pa su na sudu zatražili da se imanje stavi na dražbu. No, zasad im ne ide po planu - jer na aukciju održanu 18. siječnja nije stigla nijedna ponuda. Druga je zakazana za travanj pa će možda imati više sreće. Princeza Rita se protivi jer se boji da će oni rasprodati dragocjene umjetnine, a njoj bi bilo draže da vilu otkupi država i u njoj osnuje muzej pa da ona do kraja života može vježbati jogu ispod Caravaggiovog murala i spokojno umrijeti u znanju kako obiteljsko nasljeđe njenog pokojnog muža neće biti rascjepkano - no za to, čini se, talijanska država nema novca.