Parni valjak posljednji sam put uživo gledao na ljubljanskom koncertu na rasprodanim Križankama u lipnju 2019. Taj nastup pred dvije tisuće gledatelja trebao im je biti zagrijavanje za najavljenu megaturneju Runda 44 po najvećim dvoranama u svim velikim gradovima regije, koja se zbog pandemije koronavirusa nikada nije dogodila u zamišljenom opsegu.
Tog toplog proljetnog dana imao sam privilegij s fotografom Liviom Andrijićem i Nensi Blažević (rođenom Brlek), nekadašnjom voditeljicom HTV-ova Dnevnika i suprugom klavijaturista Berislava Blaževića - Bere, koncert pratiti iz backstagea, pa sam se iz pozicije izvođača prvi put mogao uvjeriti kolika je silina emocija i ljubavi koja od prvog do posljednjeg takta kruži između publike i članova najdugovječnijeg zagrebačkog benda.
Te večeri su svi, ali doslovce svi prisutni u publici plakali i sve pjesme Parnog valjka od prvog do posljednjeg stiha otpjevali zajedno s Akijem, koji je isto tako većinu koncerta kao teški emotivac - proplakao.
Koja je bila njegova tajna kemije s publikom niti sam nije mogao zapravo objasniti, ali su u toj jednadžbi veliku ulogu sigurno igrala tri elementa: Akijeva strastvenost, nepresušna energija i turbo pozitiva kojom je zračio. Drugim riječima, Aki je i kao zvijezda ostao narodski čovjek. Ta čarolija i međusobna zaluđenost su trajali i trajali: od osnutka benda 1975. i prvog albuma "Dođite na show", pa sve do posljednjih velikih koncerata lanjskog ljeta na varaždinskom Špancirfestu, mariborskom Trgu Leona Štukelja, te platou hale Tivoli u Ljubljani.
Iznenadan odlazak legendarnog pjevača Parnog valjka: Aki Rahimovski preminuo u 67. godini života
Kolege i veliki prijatelji
Ako je Husein Hasanefendić - Hus mozak, producent, autor svih pjesama i osnivač Parnog valjka, onda je Aki Rahimovski definitivno bio duša benda i magnet za publiku, a Hus i Aki u raznim su postavama u proteklih 46 godina zajedno proživjeli svoju prvu, drugu i treću mladost. Kroz Parni valjak je, naime, prodefiliralo dvadesetak članova, redom vrhunskih glazbenika i najvećih imena naše scene, no jedino su Aki i Hus u njemu proveli cijeli svoj radni vijek. Bez obzira na intenzivnu studijsku aktivnost i više od dvadeset objavljenih albuma, Parni valjak je prije svega koncertni bend, koji je najviše uživao i davao u direktnom kontaktu s obožavateljima.
Aki Rahimovski rođen je 5. lipnja 1955. u Nišu, a odrastao je u Skopju, glavnom gradu Makedonije.
- Moj otac je bio učitelj glazbe pa sam krenuo njegovim stopama. I bio jako razočaran što me u Skoplju nakon završene osnovne nisu primili u srednju glazbenu školu, nego sam bio prisiljen učiti za strojarskog tehničara. Muzika me definitivno obuzela kao tinejdžera, kad sam pjevao u skopskim bendovima Vakuum, Krvna braća i Torr. A kao 19-godišnjak sam na Husov poziv stigao u Zagreb - opisao je svoje početke u intervjuu za Gloriju.
Hus, pak, njihov prvi susret pamti po slabijem potresu koji je tog kasnog ljeta 1975. prodrmao Zagreb.
- Baš simbolično, Aki stiže, Zagreb se trese. Pamtim da nam se u stanu tog kasnog ljeta 1975. sve zaljuljalo pa sam krenuo na kolodvor pred njega znatno ranije nego što je bilo potrebno. Prvi put sam Akija gledao dva mjeseca prije toga na Bum festivalu u Velikoj dvorani Doma sportova. Pokojnog menadžera Milana Škrnjuga - Škrge i mene oduševila je njegova energija i krenuli smo u potragu za njim. Aki je, zapravo, u Zagreb stigao da bude pjevač Grupe 220, koju sam tada vodio, a Parni valjak je rođen nakon njezina raspada - izjavio je Hasanefendić.
Sudbinski susret
Aki je u Zagreb došao ostvariti svoj san da postane profesionalni pjevač, jer to u Makedoniji za njega nije bilo moguće. S grupom Torr nije dobio priliku snimiti ploču i bio je uvjeren kako ga je sama sudbina spojila s Husom na Bum festivalu.
- Festival je otvorila Neda Ukraden, koju je publika doslovce otjerala sa scene, pa sam se uplašio kako će reagirati na naš nastup, jer smo bili prvi bend te večeri. No, već na prve taktove masa je krenula prema pozornici i sve je super ispalo. Nakon nastupa dao sam i prvi autogram djevojci iz Siska. Gledao sam, dakako, i nastup Grupe 220 i zaprepastio se kad je Husu doletjelo jaje u oko. Kasnije smo doznali kako su članovi sarajevske Teške industrije angažirali svoje tehničare da konkurenciju gađaju jajima i jabukama - ispričao je Aki i dodao kako je za bend prijelomnica bio izlazak albuma “Gradske priče” 1979.
- Čim smo na varaždinskom koncertu krenuli s pjesmom “Stranica dnevnika”, dvorana je zaurlala i otpjevala je sa mnom od početka do kraja. U tom trenutku sam shvatio da se sve promijenilo. Bili smo i ostali koncertni bend, koji najviše gušta na svirkama, zato i imamo brojne live albume. Naša ideja je od samog početka bila da nas publika na svakom koncertu mora zvati na bis te da nas u roku od dva mjeseca organizatori moraju pozvati da ponovno tamo sviramo - ispričao je Aki koji je i nakon što se proslavio u Zagrebu putovao javnim prijevozom, te sa svojim dečkima u kvartu dva uta tjedno igrao nogomet.
Iz dva braka ima kćer Edinu Vukojević, poduzetnicu, i sina Kristijana Rahimovskog - Kikija, pjevača i glazbenika, koji su mu podarili unučad. No, u životnoj dobi kad drugi uživaju u mirovini, te igri i šetnji s unucima, Aki je nastavio neumorno raditi, snimati i nastupati.
Koliko je vitalan dokazao je preklani kad je u vezi s 28 godina mlađom partnericom Barbarom Vesel, vlasnicom kafića i ugostiteljicom iz Novog Mesta u Sloveniji dobio kćer Antoniju. Sa svojim je curama proveo većinu vremena tijekom pandemije koronavirusa, a u Zagreb je dolazio jedino zbog poslovnih obaveza i proba s Parnim valjkom. U Novom Mestu mu je 22. siječnja ujutro pozlilo, a nakon što je primljen u bolnicu, liječnici su jedino mogli konstatirati da mu nema spasa.
NAJDRAŽA PJESMA AKIJA RAHIMOVSKOG
S Parnim valjkom osvojio je brojna priznanja i nagrade, uključujući čak šest Porina za album “Buđenje”, a 2015. povodom četiri desetljeća rada bend je dobio Nagradu Grada Zagreba za zasluge u promicanju društvenog života u gradu. Aki je često izjavljivao da mu je ta nagrada uz Porin najdraža, a najdraža pjesma, kako je u raznim prilikama isticao, definitivno mu je bila "Stranica dnevnika" autora Huseina Hasanefendića - Husa, čije stihove donosimo u nastavku.
STRANICA DNEVNIKA
Na tvojoj listi ja sam samo broj
Prošao k'o dašak vjetra kroz život tvoj
Napola prazna (stranica dnevnika)
Da li me se sjećaš
Da l' mi ime pamtiš
Mnoge su druge bile pored mene
I toliko toga lijepoga mi dale
A ja sam u svima tražio tebe
Da li me se sjećaš
Da l' mi ime pamtiš
Hej, otvori vrata, noć je i kiša pada
Pusti, da uđem bar na tren
(Hej, otvori vrata, noć je) i kiša pada
Sâm sam i ti si sama, znam