Preminula je operna pjevačica Biserka Cvejić.
Rođena je 5. studenoga 1923. u Krilu Jesenice pokraj Omiša u siromašnoj obitelji koja je preselila u Belgiju kad je ona bila četverogodišnja djevojčica.
Susret s pjevačkim zborom Ivo Lola Ribar, bio je presudan za Biserkin povratak u domovinu. Odlazi u Beograd i pristupa zboru, a ubrzo upisuje studij pjevanja u klasi istaknutog opernog umjetnika i pedagoga Josipa Rijavca. Kao nadarena djevojka posebno kvalitetnog glasa ubrzano napreduje, pa već 1950. debitira na opernoj sceni kao Maša u Pikovoj dami, a pri kraju sezone pjevala je Svećenicu u Aidi.
Članica Beogradske Opere postala je 1951. Prva veća uloga bila joj Mercedes u Carmen u siječnju 1952. a službeni debi ostvarila je 12. ožujka 1954. kao Charlotta u Wertheru na premijeri Massenetove opere.
Veliki trenutak u njezinoj karijeri bila je uloga princeze Eboli na premijeri Verdijeva Don Carlosa u beogradskoj Operi 5. prosinca 1955. Ta iznimno zahtjevna mezzosopranska uloga postat će, uz ulogu Amneris koju prvi put pjeva 1957. godine, njezin zaštitni znak.
S Amneris na Splitskim ljetnim priredbama 1959. počela je i njezina svjetska karijera. Tada je nastupila i u Verdijevu Requiemu. Slušao ju je dirigent Kurt Adler, nazvao intendanta Metropolitana Rudolfa Binga i ugovorio joj nastup u Metropolitanu. Audicija u Bečkoj državnoj operi pribavila joj je prvi nastup u njoj, u ulozi Amneris, kada je zamijenila oboljelu Giuliettu Simionato. Bečka državna opera pozvala ju je da u rujnu 1960. otpjeva Eboli. Tako je počelo njezino dvadesetogodišnje članstvo u Bečkoj državnoj operi gdje je ostvarila 25 uloga i 370 nastupa. Godine 1979. dobila je naslov Komorne pjevačice - Kammersängerin.
U siječnju 1960. uvrštava u svoj repertoar Carmen koju je u karijeri vrlo često pjevala. Koliko je to bila sjajna Carmen - potvrđuje i gostovanje ansambla zagrebačke Opere u svibnju 1962. u Berlinu s njom i bugarskim tenorom Ljubomirom Bodurovim u glavnim ulogama. Takvu Carmen Berlin još nije doživio, pisala je njemačka kritika.
Splitske ljetne priredbe 1961. donijele su joj još jednu lijepu ulogu kojom će se poslije potvrditi u milanskoj Scali - Dalilu u Saint-Saënsovoj operi Samson i Dalila.
Kad se kao već afirmirana svjetska umjetnica na vrhuncu svih svojih glasovno-pjevačkih i interpretativnih mogućnosti Biserka Cvejić pojavila na sceni zagrebačke Opere 23. ožujka 1962. kao Eboli bila je to večer nezapamćenog slavlja.
Najčešće je pjevala Amneris - 150 puta. Ona joj je donijela nastup 1968. i 1969. kao prvoj strankinji u Aidi u Areni u Veroni. Kao Amneris nastupila je na svečanoj predstavi opere u HNK-u u Zagrebu u povodu stote obljetnice premijere i sedamdesete godišnjice Verdijeve smrti, 19. prosinca 1971.
Nastupala je u Metropolitanu do kraja 1967. godine a pjevala je samo glavne mezzosopranske uloge, Azucenu u Trubaduru, Lauru u Giocondi.
Biserka Cvejić bila je od 1975. do 1978. članica Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje je pjevala mnoge uloge s kojima je već ostvarila izuzetnu svjetsku karijeru.