Da. I što ćemo sad? - tako je premijer prošlog tjedna u Saboru prkosno odgovorio na zastupničku provokaciju iz redova SDP-a hoće li njegova Vlada sniziti porez na dodanu vrijednost kao što je obećala u izbornom programu. Šteta što ga nitko iz oporbenog bloka tada nije upitao jedino što je zapravo morao: “Koje stavke u proračunskim rashodima ćete istodobno smanjiti?” Jer, bez toga - ili gospodarskog čuda uz snažan rast potrošnje - on nam najavljuje novu financijsku avanturu. I, moguće, nove poreze.
Zastupnici nisu čak pitali ni kada će to Plenkovićeva Vlada sniziti PDV. Konkretne odgovore vjerojatno ne bi dobili, budući da još nikakva plana ni računice u Banskim dvorima nemaju, ali bi oporba pokazala da više mari za potencijalne efekte (“I što sad?”) tog poteza na javne financije i gospodarstvo nego političko podbadanje vezano za drugu polovicu Vladina mandata.
Svakako, pokazalo se da je politička odluka o smanjenju PDV-a donesena i da je to izgledno u primjeni već 2019., ili, vjerojatnije, 2020., u izbornoj godini koja bi, prema idealnom scenariju, trebala blistati značajnim suficitom državnog proračuna. Građanima bi svakako sjajno mogla zazvoniti u ušima vijest o spuštanju opće stope PDV-a i snižavanja životnih troškova. Onima iz poslovnih krugova mogao bi se osmjehnuti i iznenadni veći prihod ako svojim proizvodima ili uslugama odluče zadržati cijene na istoj razini, što se već događalo. Pitanje je ipak treba li odustati od ružičastog cilja o višku državnih prihoda od 0,8 posto BDP-a.
Povuci-potegni
No prije toga će se otvoriti povuci-potegni rasprava o izuzecima od opće stope PDV-a i tome koji ih sektori više zaslužuju te koji su proizvodi/usluge važniji za standard građana… Plenkovićeva bi se Vlada pritom mogla dodatno razmahati pa toj “sezonskoj rasprodaji” pridodati nultu stopu na neki važan proizvod ili uslugu jer Europska komisija najavljuje da će u sklopu novih pravila ukinuti zabranu nulte stope. Također, bit će moguća i jedna mini-stopa, ona između nula i pet posto PDV-a, a snižene stope neće se moći aplicirati samo na alkohol, oružje, duhan i kockanje. Ukratko, Bruxelles, gdje se od 1992. godine kroje stroga pravila za porez na dodanu vrijednost za članice Europske unije (pri čemu su stare članice mogle zadržati neke privilegije, poput nulte stope PDV-a, a nove nisu imale takvu mogućnost), uskoro otvara pregršt potencijalnih poklona za građane/potrošače/poduzetnike, što je popraćeno i novim mogućnostima oslobođenja od PDV-a za male i srednje tvrtke koje izvoze na europsko tržište. Pritom, kako bi se očuvala sigurnost javnih prihoda, ponderirana prosječna stopa PDV-a mora biti barem 12 posto, što nikome nije problem.
U priopćenju kojim je Europska komisija najavila fleksibilniji pristup porezu na dodanu vrijednost, otvoreno se kaže kako članice smatraju da su im stope PDV-a koristan instrument za ostvarivanje određenih političkih ciljeva, pa im sada izlazi u susret. Samo je pitanje što će to biti u Hrvatskoj, odnosno koji birački segment će HDZ ocijeniti kao najpotentniji.
Načelno, nitko ne bi trebao imati ništa protiv smanjivanja zaista visoke stope PDV-a - jedino u Mađarskoj je viša, 27 posto, a Danci i Šveđani imaju 25 posto kao i mi - ali veličina rupe u proračunskim prihodima koju taj potez buši zahtijeva oprez ako rashodi ostanu nedirnuti. Ministar financija Zdravko Marić oko cijele je ideje zato još dosta suzdržan, jer računice kažu da jedan postotni poen niži PDV iz proračuna odnosi od približno 1,6 do dvije milijarde kuna, a primarni bi cilj države trebao biti stabilnost javnih financija i smanjenje previsokog javnog duga. Saveznika u poreznom računanju će, prilično je jasno iz njenih ranijih istupa, imati u potpredsjednici Vlade i ministrici gospodarstva Martini Dalić, ali kako će se odvijati brainstorming o tim milijardama kuna, i kako će on biti začinjen političkim kalkulacijama, bit će zanimljivo pratiti. Usput rečeno, prihod od PDV-a u ovoj bi godini trebao biti 49,6 milijardi kuna, u 2019. se projicira na 50,1 milijardu kuna te 51,9 milijardi kuna u 2020. godini.
Ima i prečeg od PDV-a
A koliko će taj potez biti koristan poduzetnicima, ostanu li im ostali uvjeti isti? Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, nudi nam zdravorazumski odgovor: pozdravlja svako porezno rasterećenje, pa tako i smanjenje PDV-a jer visok porez na dodanu vrijednost značajno utječe na konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, sivu ekonomiju i potrošačku moć hrvatskih tvrtki i građana, ali dodaje potom i jedno veliko “ali”. “Smanjenje PDV-a može se dogoditi”, kaže Deranja, “jedino uz uvjet provođenja sveobuhvatnijeg reformskog paketa.” Na tome, prilično bezuspješno, HUP-ovci inzistiraju već dulje vrijeme.
Ako bi ih netko stvarno i pitao što bi da ministar financija prvo poduzme, poslodavcima PDV ne bi baš odmah pao na pamet, čini se. “Kad govorimo o poreznom rasterećenju, vjetar u leđa poslodavcima dalo bi smanjenje troškova rada i proizvodnje, što u konačnici rezultira stimulacijom rasta gospodarstva i zapošljavanja. No, i ovdje će to biti moguće jedino i uvjet provođenja reformi”, naglašava Deranja. Dakle, manji porez na potrošnju trebao bi doći kao šlag na tortu, a ne kao predjelo.
No ima ekonomista koji ne misle tako. Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta kritizirala je Vladu što nije uvela niži PDV već u 2018. godini. Kako je rekla u intervjuu na Hrvatskom radiju u listopadu prošle godine, građani plaćaju preveliki PDV u odnosu na plaće, a stvorile su se okolnosti za njegovo snižavanje. “Prije je bila opasnost da će to završiti kao profit trgovaca. Situacija u trgovini se promijenila”, smatra. To bi, prema njezinu mišljenju, potaknulo potrošnju i osiguralo nastavak gospodarskog rasta.
Prvo rashodi
Zasad se u ovu ad hoc raspravu ne želi uključiti stroga Katarina Ott, ravnateljica Instituta za javne financije, ali ukazuje nam na zaključke svojih ranijih analiza koji se nisu promijenili: “U Hrvatskoj je vrlo visoko opće porezno opterećenje, pa su visoki i prihodi opće države, no sve dok se ne smanje rashodi, ne mogu se smanjivati ni porezni prihodi.” Dodaje također kako je nekima vrlo privlačan teorijski koncept po kojem se sniženjem poreznih stopa može ubrati više poreznih prihoda, ali u praksi je to “vrlo upitno i ovisno o brojnim čimbenicima”. Tome treba dodati da se, prema Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2018.-2020., državni rashodi zapravo povećavaju, ali se zbog istodobnog očekivanog gospodarskog rasta prikazuju manjima u postotku BDP-a, pa padaju sa 34,8 posto u 2016. godini na 33,8 posto u 2020. godini.