Mogli bismo biti ironični pa reći da bi jednu prašnjavu motivacijsku parolu iz poratnih 40-ih godina prošlog stoljeća, “Mi gradimo prugu - pruga gradi nas”, danas opet trebalo učiniti aktualnom i polijepiti po jumbo plakatima. Zašto? Jer su i u investicijskom i u razvojnom smislu autoceste sada out, a željeznica in, ali to nam preusmjeravanje ipak ide klimavo i presporo kao naši vlakovi, što pak usporava gospodarski razvoj.
Za razliku od autocesta koje smo zbog besparice gradili golemim kreditima (dug autocesta je oko 40 milijardi kuna), novac za željeznice ne bi trebao biti problem, iako nam za obnovu zapuštene hrvatske željezničke mreže i povezivanje s glavnim europskim koridorima trebaju puste milijarde kuna. Za to su nam, naime, dostupni EU fondovi i financijski instrumenti; problem je priprema i provođenje projekata, dokumentacija, otkupi zemljišta, dozvole, natječaji javne nabave...
Mala inventura
Budući pak da je prošli tjedan donio jedan dugoočekivani ugovor, to nas je potaklo da napravimo malu inventuru. Novi ugovor vrijedan je 614 milijuna kuna, a radi se o “dodjeli bespovratnih sredstava” iz EU za modernizaciju i rekonstrukciju 24 kilometra željezničke pruge od Zaprešića do Zaboka kojom se mjesečno služi 100 tisuća ljudi. Kad posao bude gotov, vlakovi će tuda voziti 120 kilometara na sat, a kolodvori i stajališta bit će u skladu s 21. stoljećem. Ima to ulaganje i širu dimenziju - bolju interoperabilnost željezničkog prometa, što će olakšati pružanje željezničkih usluga EU operaterima i “povećati konkurentnost željezničke mreže na području Hrvatske”, kažu u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU.
U toj važnoj misiji trenutačno je i rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge Dugo Selo – Križevci (1,5 milijarda kuna, radovi počeli prošlog ljeta) te izgradnja pruge Gradec - Sveti Ivan Žabno (203 milijuna kuna, pred završetkom), a pripremljen je projekt Rijeka Brajdica (198 milijuna kuna) te rekonstrukcije željezničkog kolodvora Rijeka – Zagrebačka obala kontejnerski terminal (237 milijuna kuna). U projektnoj fazi su pruga Križevci – Koprivnica – državna granica (2,3 milijarde kuna) i Vinkovci – Vukovar (535 milijuna kuna)...
Daleko od najava
U pitanju su megaprojekti, a planova ima još, ali daleko je to od najava iz vremena kad smo ulazili u Europsku uniju. Tadašnji ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić najavljivao je da će se do 2020. u željezničku infrastrukturu uložiti čak 40 milijardi kuna. Naravno, bilo je to pretjerivanje, ali ni realniji planovi o 10 milijardi kuna iz EU izvora neće biti ispunjeni. Sada pak kasne radovi na pruzi Dugo Selo – Križevci (za koju su natječaji bili više puta poništavani) zbog financijskih poteškoća podizvođača Hidroelektre Niskogradnje, a prva hrvatska pruga izgrađena u 50 godina, ona Gradec – Sveti Ivan Žabno, vlakove će čekati još koju godinu jer trenutačno nema na što biti priključena.
Uglavnom, dok prometni stručnjaci govore o željeznici kao jednom od generatora gospodarskog rasta, za što se opredijelila i Europska unija, naša je realnost ova: udio željeznice u teretnom prometu u Hrvatskoj jest tek oko 17 posto, dok je u EU prosjek 28 posto (a cilj do 2050. je prebacivanje 50 posto tereta s ceste na željeznicu, kako stoji u jednoj prezentaciji Saveza za željeznicu). U putničkom je prometu udio željeznice jedva tri posto, dok je prosjek EU iznad osam posto. Pojedine zemlje, poput Austrije, imaju, dakako, daleko veće udjele.
Uza sve navedeno, u rujnu objavljena analiza Instituta za javne financije (potpisuju je Ante Bajo i Marko Primorac) pokazala je da je restrukturiranje željezničkih poduzeća neuspjelo. HŽ Cargo, HŽ Infrastruktura i HŽ Putnički prijevoz zadnjih deset godina uglavnom završavaju s gubitkom, a u tom su razdoblju dobili 8,7 milijardi kuna potpora. Ukratko, i dalje se u “financiranju operativnih i investicijskih aktivnosti u velikoj mjeri oslanjaju na subvencije, pomoći države i kredite dobivene zahvaljujući državnim jamstvima koje uglavnom nisu sposobna otplaćivati”. Tako je i prošlog mjeseca Vlada odobrila jamstvo HŽ Infrastrukturi za kredit od 355,2 milijuna kuna za projekte koje, kažu, nije moguće financirati sredstvima EU.