Počelo je s domaćim “parmezanom”, pa se nastavilo s domaćom “fetom”. Prvi je 2010. odjednom postao “Ribanac”, a drugi 2011. “Bjelovarski slani sir”. Budući da smo se približavali članstvu u Europskoj uniji, Sirela i Dukat morali su promijeniti imena proizvoda koji su se lažno predstavljali.
Na tim smo primjerima brzopotezno naučili što znači kad je proizvod, poput parmezana ili fete, zaštićen oznakom izvornosti (PDO-Protected Designation of Origin) ili pak geografskog podrijetla (PGI-Protected Geographical Indication) u nekoj članici EU, u ovom slučaju Italiji i Grčkoj. Njihovi recepti su, poručili su tada iz domaćih kompanija, ostali isti, ali naziv proizvoda morali su promijeniti u skladu s europskom regulativom.
Kranjska kobasica i varaždinsko zelje
Od onda je nastao popis od 15 hrvatskih zaštićenih proizvoda na razini europskog tržišta (u proceduri ih je trenutačno još šest), a svako toliko oko nekog našeg ili pak slovenskog postupka za europsko tržište nastaje sukob (Slovenija je dosad zaštitila 23 proizvoda), s jasnim ekonomskim opravdanjem ili bez njega. Veliku je pozornost pritom privukao slučaj kranjske kobasice, pri čemu je hrvatska prehrambena industrija na kraju dobila prijelazni rok od 15 godina u kojem može koristiti naziv “kranjska” i “kranjska kobasica” iako ga je zaštitila Slovenija.
Najnoviji slučaj koji je (izgleda) raspleten prošlog tjedna nakon podužeg natezanja, vezan je uz varaždinsko zelje koje se ukiseljeno izvozi u Austriju, Švedsku, Njemačku, Sloveniju, Italiju i Francusku, pa je domaćim proizvođačima, poput Prehrane iz Varaždina, proces njegove zaštite izvornosti bio važan. No, eto, ima i slovenskih proizvođača varaždinskog zelja, koliko god to čudno zvučalo… pa će dežela nakon prigovora i vijećanja dobiti pravo na “varaždinsko zelje 2” i “varaždinsko zelje 3” kao nazive sjemena i sorti kupusa. Prema prijedlogu Odbora za politiku kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda pri Europskoj komisiji, na oznakama će morati istaknuti zemlju podrijetla, bez ikakva upućivanja na Hrvatsku.
To je kompromisno rješenje poput onog za koje se Europska komisija odlučila i pri zaključenju dvogodišnjeg spora oko terana, odredivši da ga hrvatski vinari moraju prodavati s etiketom “Hrvatska Istra - teran”. Naime, Slovenija je to vino zaštitila još prije ulaska Hrvatske u EU. Sadašnjim pak rješenjem Komisije nije zadovoljna - vinogradari i vinari u Sloveniji kažu da će ostati bez planirane zarade jer će im to srušiti cijenu njihova zaštićenog terana, u čiju su promociju uz pomoć države uložili mnogo novca - pa je tužila Komisiju sudu Europske unije u Luksemburgu.
Grčka se sudila 10 godina
Oko oznaka su se vodili u EU sporovi i prije, iako nam nije poznato je li neka članica, poput Slovenije, to proglašavala političkim interesom cijele vlade (ocjena ostrašćenog slovenskog ministra poljoprivrede iz prosinca pošle godine). Jedan od poznatijih sporova trajao je 10-ak godina, kada se Grčka borila da dokaže kako ona ima isključivo pravo proizvoditi fetu. Proizvođači sira iz Danske i Njemačke, uz neformalnu potporu Francuske i Britanije, to su pravo osporavali i tvrdili da se feta već dugo proizvodi i u drugim zemljama, i to u velikim količinama, pa je stoga naziv feta zapravo generički. No, sud je, među ostalim, primijetio da se na ambalaži sireva proizvedenih u drugim zemljama vrlo često nalaze motivi koji asociraju na Grčku, te je Grčka dobila pravo na fetu…
Oko zapravo minornog slučaja teran (u Hrvatskoj se ta sorta grožđa nalazi na samo 300 hektara) stvari stoje bitno drukčije, a rasplet je neizvjesan. Jasno je pak da je u pozadini svih tih natezanja mješavina racionalnih razloga - promjena imena nije jeftin zahvat, gubi se dio tržišta, cijene zaštićenih proizvoda u pravilu su više, lokalne proizvođačke zajednice mogu biti uzdrmane - i pretjerivanja. Primjerice, Slovenija je ulagala prigovor čak i na upis slavonskog kulena u registar zaštićenih oznaka, pa je sad predloženo da njihovi proizvođači još pet godina mogu proizvoditi “slavonski kulen”...
Inače, u EU je registrirano više od 1300 poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda čiji nazivi nose oznaku izvornosti, zemljopisnog podrijetla ili zajamčeno tradicionalni specijaliteti, te oko toga još nije izbio rat pa valjda neće ni kod nas.