Vedrana Jelušić Kašić prva je domaća voditeljica zagrebačkog ureda Europske banke za obnovi u razvoj (EBRD), institucije koja je dosad bila najveći inozemni ulagač u hrvatsku ekonomiju i sama je jedan od najboljih znalaca prakse hrvatskog biznisa. EBRD je svojim kapitalom sudjelovao u rastu Agrokora, Podravke, Atlantic Grupe i niza drugih manjih kompanija. Jelušić Kašić iz svojeg zagrebačkog ureda od prošle godine upravlja i operacijama banke u Sloveniji, Mađarskoj i Slovačkoj. Razgovarali smo u jednom od prijelomnih trenutaka za hrvatsku ekonomiju, dan uoči ulaska policije u domove čelnih ljudi Agrokora. Zbog bankarske diskrecije suzdržala se od komentiranja Agrokora, uz opasku da je riječ o široj pogrešci sustava, ali i o manjku znanja potrebnog za vođenje velikih kompanija.
EBRD se pridružio Hanfi i Zagrebačkoj burzi u inicijativi za unapređenje važećeg Kodeksa korporativnog upravljanja. Što očekujete od takve akcije?
- Dobro korporativno upravljanje podjednako je neophodno i važno za svako društvo kao i za sam razvoj tržišta. Hrvatski Kodeks korporativnog upravljanja koji su zajednički razvili HANFA i Zagrebačka burza u primjeni je od 2007. Kroz inicijativu zajednički ćemo pokušati obnoviti i ojačati institucionalni okvir za korporativno upravljanja kao i samu implementaciju Kodeksa. Naša želja je ostvariti više ciljeva. Prvo, uskladiti Kodeks s najnovijim međunarodnim standardima i najboljom svjetskom praksom. Drugo, želimo pružiti alate za bolje praćenje transparentnosti korporativnog upravljanja kao i kvalitetu objašnjenja koja dostavljaju listana društva u slučajevima kada nisu usklađena s Kodeksom. Također, kao sastavni dio ovog projekta, koji je ujedno i podržan sredstvima tehničke pomoći iz EBRD-ova Posebnog fonda dioničara, jest i obuka o implementaciji Kodeksa kao i razvoj edukativnog programa o korporativnom upravljanju za listana društva koji će biti dostupan na Akademiji Zagrebačke burze.
Radite u regiji kojoj korporativno upravljanje nikad nije bila jaka strana. Gdje je korporativno upravljanje najbolje?
- EBRD ulaže u 38 zemalja koje imaju vrlo različite kulture, pravne okvire i prakse. Također, sve zemlje i nemaju iste izazove i potrebe u pogledu korporativnog upravljanja. Međutim, vjerujemo da u svim zemljama postoji prostor za poboljšanjem. Osnovna prava dioničara sada su već dobro definirana u većini zemalja. Druga područja poput odgovornosti nadzornog odbora i pripadajućih funkcija, interni kontrolni mehanizmi još se mogu značajno unaprijediti. Koncept “neovisnih neizvršnih direktora” - jedan od temelja modernog korporativnog upravljanja, još je često deklarativne naravi, više namjera nego stvarni čin. Europska regulativa sada pruža zajedničku osnovu korporativnog upravljanja za sve zemlje EU, te čak i zemlje izvan EU uzimaju europsko pravo kao standard. Općenito možemo zaključiti da se pravni okvir u većini zemalja unapređuje, međutim implementacija često zaostaje. Upravo je to područje u kojem institucije poput EBRD-a mogu pomoći. Promoviranje dobrog korporativnog upravljanja dio je našeg mandata, te to radimo kroz investicije i kroz institucionalni dialog, pomažući našim klijentima da budu u skladu s najvišim međunarodnim standardima.
Govori se o nužnosti regionalnog povezivanja, vaša pozicija prvi put je ujedinila regiju unutar EBRD-a. Neke od tih zemalja su članice EU, neke nisu, na koji način pronalazite balans nužan za povezivanje regije?
- Zemlje bivše Jugoslavije imaju stratešku poziciju, povezujući Zapad s Istokom. Pojedinačno su to relativno mala tržišta, međutim kao tržište veće od 20 milijuna potrošača već su značajniji investitorima. Ovo ukazuje da bi regionalna investicijska integracija trebala biti među prioritetima u kombinaciji s kontinuiranim ekonomskim razvojem samih zemalja. Također ukazuje i na potrebu poboljšavanja poslovnog okruženja kako bi se olakšalo poslovanje tvrtkama te privukle investicije, imajući posebno u vidu investicije u regionalno povezivanje kroz prometnu i energetsku infrastrukturu, kao i slobodnije prekogranično kretanje roba i usluga, što je investitorima izuzetno bitno.
Koliko je sam EBRD aktivan u povezivanju partnera unutar regije, ili unutar EU?
- EBRD ima važnu ulogu u regionalnom povezivanju zemalja regije i zapadnog Balkana. Financiramo projekte koji unapređuju regionalnu povezanost poput Vc koridora u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koridora X u Srbiji i Makedoniji, te smo spremi podržati i nove poput tzv. autoputa mira koji povezuje Srbiju i Albaniju. EBRD također podržava i SEE link, regionalnu platformu za trgovanje vrijednosnim papirima s izlistanim vrijednosnicama s bugarske, hrvatske i makedonske burze, a kojoj su se u prošloj godini priključile i Beogradska i Ljubljanska burza. Ujedno smo financirali i veliki broj prekograničnih investicija privatnih tvrtki poput akvizicije Fructala od strane srpskog Nectara, akviziciju Droge Kolinska od Atlantic Grupe, poslovanje Calcita u Sloveniji i Hrvatskoj…
Hrvatska kao mala zemlja ne može opstati ako njezine tvrtke ne rade u cijeloj regiji. Agrokor je radio u cijeloj regiji i njegov ju je pad cijelu zaljuljao. Nisu li upravo različite regionalne ekonomske politike država u regiji Agrokoru otvorile mogućnost za financijski inženjering?
- U mnogim industrijama, uključujući i prehrambenu, ekonomije razmjera su bitne jer omogućavaju investicije u marketing i inovacije, što je neophodno za održavanje konkurentnosti. Naše tvrtke se natječu na globalnom tržištu, te su regionalna širenja i prekogranične akvizicije neophodne kako bi se održala konkurentnost. Naravno da je bitno da su investicijske odluke prethodno dobro promišljene i da se mogu priuštiti, s organizacijskog i s financijskog aspekta. Sposobnost neke tvrtke da integrira novokupljenu tvrtku u svoje poslovanje kao i kapacitet menadžmenta katkad su podcijenjeni prilikom donošenja odluka. Također, period ekspanzivnih monetarnih politika dodatno je stvorio okruženje u kojem je financiranje bilo lako dostupno te su mnoge firme olako donosile odluke o novim investicijama. Takvo okruženje ostavilo je dosta visoku zaduženost u mnogim tvrtkama, koja je i dalje problem. Ono što možemo zaključiti jest da prekogranične investicije mogu pridonijeti boljem poslovanju, ali da moraju biti održive i na stabilnim financijskim temeljima.
Kako ubuduće izbjeći takve slučajeve?
- Kroz kontinuirana unapređenja korporativnog upravljanja, uključivanjem neovisnih direktora u rad nadzornih odbora, uspostavom boljih internih kontrola kao i primjenom neovisnog revidiranja financijskih izvješća. S druge strane, važno je da i banke i investitori vrlo pažljivo procjenjuju održivost investicija i poslovnih planova koje financiraju. Također podjednako je bitan i regulatorni okvir koji osigurava fair play i pravila slobodnog tržišta, kao i kontinuirani nadzor regulatornih tijela. Ove godine podržali smo projekt Ministarstva državne imovine koji ima za cilj unapređenje praćenja poslovanja tvrtki u državnom vlasništvu kao i dodatno stručno osposobljavanje članova nadzornih odbora o modernim praksama korporativnog upravljanja.
Možemo li usporediti tri jake hrvatske kompanije koje posluju i u regiji – Agrokor, Atlantic i Podravku – sa svima je i EBRD poslovao u njihovim razdobljima ekspanzije?
- Atlantic Grupa i Podravka su društva izlistana na burzi, što ujedno zahtijeva ujednačene i više standarde izvještavanja koji su ujedno podjednako dostupni svim investitorima. Agrokor pak ima drukčiju korporativnu strukturu, pri čemu su samo neka društva bila izlistana na burzi.
Koliko je snažnu ulogu u padu Agrokora, osim lošeg korporativnog upravljanja, imala loša ili loše provođena regulativa?
- Ono što se pokazalo jest da postoji prostor za unapređenjem stečajnog okvira. Upravo radi rasprave o daljnjim izmjenama i dopunama stečajno-pravnog okvira u zemlji, s Ministarstvom pravosuđa prošli tjedan smo organizirali okrugli stol na temu “Unapređenje pravnog okvira za stečajne i predstečajne postupke u Republici Hrvatskoj” kako bi se identificirale moguće zapreke u stečajno-pravnom okviru i poboljšala provedbe zakona u praksi. Određena poboljšanja su već postignuta te smo spremni podržati i daljnje napore za unapređenjem. Nadalje, osigurana su sredstva i za unapređenje vještina stečajnih upravitelja, program obuke koji planiramo organizirati početkom iduće godine. Ovo je izuzetno bitna inicijativa, koju podržava i naša Strategija, jer teži unapređenju poslovne klime i podizanju konkurentnosti hrvatskih poduzeća. Unatoč napretku u Hrvatskoj udio neprihodujućih kredita, tzv. NPL-ova, bio je oko 13,8 posto krajem 2016. dok je na razini EU oko 5,1 posto, a na razini središnje i jugoistočne Europe oko 6,2 posto. Također, izuzetno je visok broj tvrki koje su prezadužene. Prema podacima iz 2015. u Hrvatskoj je bilo oko 2900 tvrtki čiji je dug deset puta premašivao operativnu dobit, pri čemu je iznos tog duga prelazio ekvivalent od 25 posto GDP-a, dok je recimo u Poljskoj taj udio oko 2,7 posto ili 3,6 posto u Slovačkoj.
Agrokor je odavno aktivan na svim tržištima u regiji. Zašto nema regionalnih igrača u Hrvatskoj?
- To je pogrešna predodžba. Ima igrača iz regije poput Mepas Grupe iz BiH, koja je kupila Saponiju Osijek još 1998., pa potom i Koestlin, Brodomerkur i Kandit. Tu je i Prevent Grupa iz BiH, koja je kupila Elka kabele 2016. Spomenula bih i slovensku Perutninu Ptuj, koja je investirala u Pipo Čakovec, te Savu Re, koja je ušla u Velebit osiguranje. Krka iz Slovenije proširila je svoje poslovanje u Hrvatskoj, kao i Violeta iz BiH. Bilo je i nešto investicija iz Srbije u konditorski sektor te u trgovinu dječjim igračkama koje su bile manje uspješne.
Hrvatska je jak u regionali igrač u proizvodnji hrane. Kako to da svejedno veliki dio hrane uvozimo?
- Točno, Hrvatska ima značajnu ponudu poljoprivrednih proizvoda te je ujedno i izvoznik, posebno žitarica, šećera, konditorskih proizvoda, ribe i pića. Međutim sve zemlje imaju koristi od šire ponude proizvoda. Uvozna konkurencija na neki način potiče inovacije i troškovnu konkurentnost, što ide u prilog domaćim potrošačima, ali omogućuje i proizvođačima da se usmjere na one proizvode s najvećom konkurentskom prednošću. Mi vjerujemo u slobodnu trgovinu te da slobodna razmjena koristi svima. Početkom godine smo zajedno s Organizacijom za hranu i poljoprivredu UN-a FAO, u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom mladih poljoprivrednika, pokrenuli projekt “Unapređenje razvoja sektora voća i povrća u Hrvatskoj”. Glavni cilj ove inicijative jest pružanje potpore lokalnim proizvođačima voća i povrća prilikom integracije u moderne opskrbne lance kako bi im se omogućio bolji pristup tržištu. Inicijativa je naišla na pozitivne reakcije svih sudionika, a posebice mladih poljoprivrednika koji su u okviru studijskog putovanja u lipnju ove godine imali priliku vidjeti kako djeluju talijanske proizvođačke organizacije.
Gdje vidite ulogu države u održavanju stabilnosti osjetljivog prehrambenog tržišta?
Osim intervencija s ciljem uspostave ravnoteža u slučaju velikih poremećaja u poljoprivrednoj proizvodnji uslijed npr. vremenskih nepogoda, postoje i dugoročni strateški ciljevi koje vlade mogu imati za svoja tržišta. Vlade mogu poticati bolju tržišnu integraciju omogućavajući slobodan protok poljoprivrednih proizvoda, zadržavajući pravo intervencije kod ekstremnih vremenskih uvjeta. Takav pristup bi mogao pomoći stabilizaciji cijena, potičući pritom proizvođače da teže što konkurentnijoj proizvodnji. Podrška konkurentnosti kroz financiranje inovacija u poljoprivredi, podizanju izvoznih kapaciteta, unapređenje skladišnih kapaciteta ili olakšavanje pristupa financiranju kroz dostupne europske fondove (putem garancijskih ili kreditnih programa u kombinaciji s poslovnim savjetovanjem) može značajno pomoći. Ekološka održivost, primjerice kroz upotrebu “zelenih” tehnologija ili korištenjem poljoprivrednog otpada u proizvodnji te provedbe planova prilagodbe klimatskim promjenama (vezano za sisteme navodnjavanja ili obrane od poplava) trebali bi također biti među prioritetima.
Kakva je raspodjela posla između EBRD-a, EIB-a i HBOR-a. Koja je u tom “posttranzicijskom” kontekstu danas EBRD-ova uloga?
- EBRD i EIB razlikuju se od HBOR-a po tome što smo mi međunarodne financijske institucije u vlasništvu velikog broja država i u nadnacionalnih institucija, te također možemo financirati prekogranične projekte u različitim jurisdikcijama. Vrlo često zajednički financiramo velike projekte u infrastrukturi ili energetici. U Hrvatskoj EBRD i EIB financirali su dio radova na Vc koridoru dok trenutno radimo na jednom zajedničkom projektu u energetici. EBRD ima mandat podržavati privatni sektor. S našim projektima ne samo da želimo ostvariti povrat koji nam potreban kako bismo reinvestirali sredstva u nove projekte nego i ostvariti jasno definirane ciljeve. Podržavamo tranziciju zemalja prema uređenim i funkcionalnim tržištima kombinirajući investicije i institucionalni dijalog u raznim područjima. EBRD je također i vodeća multilateralna razvojna banka u području financiranja projekata za borbu protiv klimatskih promjena. Naš cilj je dostići da 40 posto od svih našim investicija bude namijenjeno “zelenoj ekonomiji” do 2020. i za sada smo na dobrom putu. Mi možemo pomoći u pripremi velikih infrastrukturnih investicija, poput javno privatnih partnerstava (JPP), tako što imamo pristup fondu tehničke pomoći koji možemo koristiti kako bismo pomogli državnim institucijama pripremiti projekte koji mogu privući dodatne izvore financiranja. Za ilustraciju, spremni smo podržati izgradnju KBC-a Rijeka na osnovi JPP te ponuditi tehničku pomoć za pripremu međunarodnog natječaja. Također, još nema dovoljno izvora financiranja kapitalom u mnogim zemljama, te aktivno tražimo dobre investicijske prilike. Paralelno radimo na razvoju tržišta kapitala i pripadajuće infrastrukture. Dioničar smo u Zagrebačkoj burzi, Borsi Istanbol, burzama Moskve i Bukurešta. Uz našu investiciju u Zagrebačku burzu, podržali smo tehničkom pomoći razvoj trgovinske platforme za mala i srednja poduzeća Progress te crowdfunding platformu za startupove Funderbeam.
Kada ćemo u Hrvatskoj tranziciju moći smatrati završenom?
- Svi znamo da je tranzicija prema potpunoj i efikasnoj tržišnoj ekonomiji duugotrajan proces i da možemo naći određene tranzicijske razlike i među najrazvijenijim gospodarstvima. Hrvatska je jedna od naprednijih zemalja u kojima EBRD posluje, ali još uvijek ima značajni tranzicijski jaz u usporedbi s Njemačkom, Švedskom, SAD-om posebno u području konkurentnosti, korporativnog upravljanja, financijske otpornosti, ali i u ekonomskoj uključivosti mladih. Naša nova strategija za Hrvatsku, odobrena u lipnju ove godine, posebno se fokusira na ova područja, pružajući ciljanu podršku kako bi se smanjile tranzicijske razlike u područjima konkurentnosti privatnog sektora, uključivosti zapostavljenih “ekonomskih manjina”, komercijalizaciji javnih poduzeća te promovirajući bolji pristup financiranju kroz razvijanje tržišta kapitala. Hrvatska Vlada također treba odigrati važnu ulogu u tom procesu kroz implementaciju Nacionalnog programa reformi s posebnim naglaskom na unapređenje poslovnog okruženja. Nadam se da će Hrvatska napraviti značajne pomake u nadolazećim godinama.
Kad uspoređujemo zadnjih 15 godina, što uključuje i takozvane “zlatne godine” od 2002. do 2008. Je li nam sada bolje ili gore?
- Iako su “zlatne godine” obilježene relativno visokim stopama ekonomskog rasta, u prosjeku od oko 4,4 posto, također su pridonijele i ranjivosti ekonomije kroz pretjeranu dostupnost kredita, što je utjecalo na rast javnog i privatnog duga. Nakon globalne krize Hrvatska je prošla kroz dugu šestogodišnju recesiju te je tek 2015. gospodarstvo ponovno počelo rasti. Možemo reći da se naše gospodarstvo još uvijek na neki način oporavlja od dugoročne recesije. Rast je možda sporiji nego u periodu “zlatnih godina”, ali ovaj put je uravnoteženiji i na zdravijim osnovama, a njegova dugoročna održivost treba biti potpomognuta reformama.