Među talijanskim poslijeratnim poduzetnicima koji su sami stvorili svoje carstvo niz je svjetski poznatih imena, među kojima su primjerice, Giorgio Armani i Michele Ferrero. No, jedan od najpoznatijih u Italiji je 81-godišnji Leonardo Del Vecchio, nekad siromašno siroče, danas druga najbogatija osoba u Italiji i vlasnik najvećeg globalnog proizvođača naočala, kompanije Luxottica. Prije nekoliko dana Del Vecchio je konačno, nakon udvaranja koje je trajalo godinama, pristao na spajanje s francuskim proizvođačem leća Essilorom, čime će nastati kompanija s tržišnom kapitalizacijom od najmanje 46 milijardi eura, a Del Vecchio će biti najveći dioničar s udjelom od 38 posto.
Bijeg direktora
No, Del Vecchio još uvijek ne želi prepustiti upravljanje drugima, pa će ostati na čelu uprave i nove kompanije nakon spajanja, najmanje još tri godine. Upravo ovakvim tvrdoglavim držanjem uzdi Del Vecchio podiže obrve u poslovnoj zajednici, a svoje izvršne direktore gubi zabrinjavajućom brzinom. Luxotica je, naime, u razdoblju od samo 17 mjeseci uspjela izgubiti tri izvršna direktora, a navodno još i cijelu četu drugih menadžera.
Leonardo Del Vecchio, čija se imovina procjenjuje na oko 20 milijardi eura, rođen je 1935. godine u siromašnoj milanskoj obitelji, a nakon što je ostao bez oca još kao beba, za vrijeme Drugog svjetskog rata je poslan u jedno milansko sirotište kod časnih sestara jer njegova majka nije mogla prehraniti obitelj. Kao tinejdžer Del Vecchio je prve naučničke poslove radio u bravariji i proizvodnji boja, no istovremeno ide u umjetničku školu gdje je završio graviranje. Stjecajem okolnosti mladi Del Vecchio je na koncu našao dobru nišu: iskoristio je svoje vještine obrade metala radeći dijelove za naočale. Godine 1961. osnovao je Luxotticu u gradiću Agordo, planinskom mjestu u podnožju Dolomita. Iako je Luxottica prodavala naočale i pod vlastitim brendom, velik dio poslovanja Del Vecchiova proizvodnog pogona otpadao je na poslove po narudžbi.
Kasnih 80-ih Del Vecchio pokreće razdoblje širenja, a 1988. kompanija sklapa prvi ugovor s Armanijem. Danas Luxottica izrađuje naočale i za druge velike modne brendove, među kojima su i Prada i Chanel.
Godine 1990. Del Vecchio odlučuje uvrstiti dionice kompanije na burzu, i to onu u New Yorku. Pritom je zanimljivo da Del Vecchio uopće ne govori engleski.
Dionice Luxottice na burzu u Milanu uvrštene su tek 2000. godine, nakon čega kreće hrabro preuzimanje najpoznatijih brendova u njihovu portfelju: Ray-Ban i Oakley, trgovačke lance Sunglass Hut, Lenscrafters i Pearle Vision, oftalmološki američki lanac EyeMed VIsion Care, što je Luxotticu učinilo svjetskim liderom u proizvodnji i maloprodaji naočala.
Djeci ništa
Godine 2004., uoči svog 70. rođendana, Del Vecchio se odlučuje na mirovinu, barem što se tiče svakodnevnog upravljanja kompanijom te je imenovao menadžera Andrea Guerru na mjesto glavnog izvršnog direktora, prvog outsidera na čelu kompanije. Tada obznanjuje kako ga nitko iz obitelji – pa tako ni jedno od njegovo šestero djece – neće naslijediti. Del Vecchiov sin Claudio je, pritom, i sam uspješan poduzetnik, vlasnik američkog odjevnog brenda Brooks Brothers, koji je kupio nakon što je godinama radio za oca, uglavnom kao direktor inozemnog poslovanja.
No, 2014. tada 79-godišnji Del Vecchio opet odlučuje preuzeti svakodnevno upravljanje kompanijom, te najavljuje val akvizicija i obećava da će udvostručiti prihode. No, čini se da članovi najviše uprave nisu baš bili zadovoljni Del Vecchiovim povratkom te je kompaniju nakon deset godina napustio prvo Guerra, a zatim i dva njegova nasljednika. Izvor tjednika The Economist tvrdi da je otišlo čak 90 posto top menadžmenta.
Zanimljiv je Del Vecchiov privatni život koji se paralelno događa u pozadini. Prva žena, s kojom je imao troje djece, pomogla mu je postaviti na noge prvu tvornicu. Drugu ženu, Nicolettom Zampillo, s kojom je imao jedno dijete, oženio se 1997., razveo 2000., i opet oženio 2010. godine. U međuvremenu, između dva braka sa Zampillovom, u izvanbračnoj vezi je imao još dvoje djece, očito negdje oko umirovljenja u 2004. godini. No, nakon što se drugi puta oženio Zampillovom, promijenio je oporuku. Konkretno, njegovo šestero djece je trebalo u jednakim dijelovima podijeliti Delfin, holding kompaniju preko koje Del Vecchio drži svoj 66,5-postotni udjel u Luxottici. No, gospođa Zampillo naslijedit će 25 posto, a djeca su dobila svako po 12,5 posto.
U 2015. godini Del Vecchio je izbacio i sina Claudija iz nadzornog odbora.
“Uvjeravam vas da kroz ove promjene nije bilo niti će ikad biti bilo kakvog utjecaja moje obitelji, brojne i složene, koju upravo zbog toga volim, intenzivno i jednako”, poručio je Del Vecchio u jednom od pisama zaposlenima 2014. godine.
Dobra odluka
Istovremeno bankovni analitičari nisu previše skrivali što misle o 80-godišnjaku na čelu goleme kompanije.
“Iako imamo veliko poštovanje prema vizionarskom osnivaču, strahujemo da se osamdesetogodišnji Leonardo Del Vecchio možda ne bi mogao smatrati najboljim kandidatom za upravljanje kompanijom s devet milijardi eura prihoda – posebno dok se kompanija suočava sa suboptimalnim rastom na tržištima u nastajanju te izazovima koje donosi e-trgovina”, stoji u jednoj analizi Citigroupa od prije godinu dana.
Ipak, iako se Del Vecchio ne da maknuti s čela kompanije, njegov pristanak na spajanje s Essilorom pokazuje da osnivač Luxottice ipak zna donijeti dobru odluku za budućnost kompanije. Poznavatelji dugo vremena očekuju ovo spajanje, kojim će se pod jednim krovom objediniti lider u proizvodnji okvira i leća. Usto, samo tržište vjerojatno čeka intenzivan rast na globalnoj razini, posebno kako srednji sloj u Aziji bude okretao ovom novom potrošačkom segmentu.