Za bijelim konferencijskim stolom u sali za sastanke zagrebačke tvrtke Geolux suvlasnik Tomislav Grubeša dodaje nam čaše pa ispod njih stavlja neobične podmetače. “Čip?” pitam. “Tiskana ploča. To je ostatak u proizvodnji radara. Pa da nečemu posluži”, kaže on i objašnjava kako se na takvu ploču, koja spada među najkompleksnije ikada proizvedene u Hrvatskoj, leme čipovi, odnosno dva procesora za obradu signala u radarima. Izrađena je od posebnog laminatnog materija i, iako je tanka samo milimetar, ima 12 slojeva, pa tako i mikronske od zlata koji su na ovom neobičnom podmetaču za čaše dobro vidljivi i golim okom.
“Negdje sam pročitao da u toni elektroničkog otpad ima višestruko više čistoga zlata nego u rudači koja se kopa u rudnicima zlata. Zato se valjda mnogi bave odvozom i zbrinjavanjem elektroničkog otpada”, komentira drugi suvlasnik Nikša Orlić, koji u salu stiže s informacijom kako je baš toga dana kada razgovaramo točno deseta obljetnica od osnutka Geoluxa. Ugovor o osnivanju firme njih su dvojica potpisali 3. listopada 2007. Dobar povod za slavlje koje će ipak odgoditi jer im sutradan predstoji veliki posao na postavljanju radara za mjerenje toka rijeka na Hendrixovu mostu, kojim Savu u Zagrebu prelazi željeznica. Dizalicom će se popeti na čeličnu konstrukciju da za nju pričvrste bijele kutije u kojima su sofisticirani uređaji proizvedeni u njihovu pogonu u Rudešu, u istoj zgradi u kojoj su im i uredi. Njihovi će se radari napokon koristiti za mjerenje neke rijeke u Hrvatskoj, nakon što se već uspješno koriste širom svijeta, a ponajviše u Kini. Geolux je, ne kriju njegovi vlasnici, jedini proizvođač radara u Hrvatskoj, pa i u cijeloj jugoistočnoj Europi.
Dobitna kombinacija
Inženjeri Tomislav Grubeša i Nikša Orlić 36-godišnjaci su koji proteklih 15 godina rade u IT industriji, a poznaju se još od srednjoškolskih dana koje su proveli u zagrebačkom MIOC-u. Išli su u isti razred i bili dio društva od petorice dečki koji su se stalno družili. S vremenom su njih dvojica postali najbolji prijatelji. Iste godine 1999. upisuju FER, ali različite smjerova pa je tako Tomislav hardveraš odnosno elektroničar, a Nikša softveraš ili programer. Ta im se razlika u poslu pokazala kao izvrsna kombinacija. Već na fakultetu radili su na nekim zajedničkim projektima.
“Slagali smo sustav za snimanje kvalitete GSM signala u vrijeme kada su se tek gradile mreže u Hrvatskoj, a naš je uređaj na raznim mjestima mjerio jačinu signala tadašnjih dviju mobilnih mreža i ti su se rezultati redovito objavljivali”, prisjeća se Tomislav, koji je po završetku studija godinu dana radio na Institutu Ruđera Boškovića kao znanstveni novak na istraživanjima informatičkih tehnologija i distribuiranih sustava. Potom se zaposlio u RIZ Odašiljačima, gdje je, kaže, stekao fantastično iskustvo i jako puno naučio o inženjerskom poslu u praksi. I tamo opet naišao na Nikšu.
“Zapravo me on nagovorio da dođem u RIZ”, ispravlja ga Nikša i dodaje kako su tamo radili projekte na svjetskoj razini poput digitalnih radijskih odašiljača za BBC. Između diplome i RIZ-a Nikša je na FER-u bio znastveni novak i studentima držao vježbe iz programiranja pa se zaposlio u američkoj softverskoj tvrtki koja je u Zagrebu imala svoj razvojni tim. Radeći na fakultetu shvatio je da mu je veći izazov industrija.
rizovo iskustvo Kad su 2007. zajedno odlučili otići iz RIZ-a i pokrenuti vlastitu tvrtku, imali su iza sebe pet-šest godina podosta intenzivnog međunarodnog radnog iskustva u IT industriji. No, ne i kapital.
“Osnovali smo tvrtku bez kune kapitala i ideja je bila da prodajom svojih usluga steknemo kapital potreban za razvoj vlastitih proizvoda. Znali smo što otprilike želimo raditi, da ćemo se fokusirati na proizvodnju senzora za praćenje prometnih sustava. Prvih godinu dana smo razvijali elektroniku za svjetlosne prometne znakove za nekoliko stranih tvrtki. Od Amerikanaca i Kineza bismo dobivali specifikacije, a mi smo razvijali hardver i softver. Možda smo imali sreće da smo prilično lako došli do tih velikih klijenata, ali vjerojatno ima nešto i u upornosti. Kroz poslove nam se iskristaliziralo da su upravo radarski senzori oni što želimo razvijati”, ističe Nikša. Tomislav se nadovezuje kako su uskoro započeli razvijati elektroničke modele za tvrtku Telegra iz Svete Nedjelje u kojoj se on nakon kratkog vremena i zapošljava kao voditelj odjela razvoja uređaja. Telegra izrađuje i po cijelom svijetu izvozi prometne sustave poput svjetlosne signalizacije. Tamo radi sedam godina, a istovremeno razvija i radarske senzore u svom Geoluxu. Nikša za to vrijeme, gotovo sedam godina radi u tvrtki Mireo, koja je specijalizirana za razvoj softvera za GPS navigaciju. I isto kao kolega, usput radi i u Geoluxu.
Streloviti rast
“Sve to vrijeme razvijamo vlastite radare i započinjemo s proizvodnjom u Samoboru i prodajom po cijelom svijetu. Kad je prije dvije godine prodaja dovoljno porasla da nas može uzdržavati, donijeli smo zajedničku odluku da napustimo sve druge poslove i u potpunosti se posvetimo Geoluxu”, otkriva Tomislav. Njih dvojica su tada postali i prvi zaposlenici tvrtke koja danas ima četvero stalno zaposlenih i sedmero stalnih vanjskih suradnika. Prihodi su im 2015. iznosili 1,2 milijuna kuna, 2016. – 3,1 milijun, a u ovoj godini očekuju rast za 30 do 40 posto, odnosno trebali bi se približiti iznosu od 5 milijuna kuna. Priznaju da je rast veći od očekivanoga, ali je izvjesno da će i u narednih nekoliko godina rasti 10 do 20 posto godišnje. Ovisno o godini, između 70 i 90 posto prihoda ostvaruju u inozemstvu. Iako još uvijek povremeno prihvaćaju poslove usluga za druge tvrtke, većina prihoda dolazi od prodaje vlastitih uređaja.
“Svi uređaji su radari, odnosno radarski senzori za razne primjene. Kompletno smo ih sami razvili i ovdje ih proizvodimo uz pomoć kooperanata, uglavnom hrvatskih. Završni dio posla – sklapanje uređaja, kalibracija i kontrola kvalitete radi se u zagrebačkom pogonu, a dio mehaničke proizvodnje ostao je u Samoboru”, ističe Tomislav. Nikša se prisjeća kako je prvi radar nastao 2008. u Tomislavovoj garaži u Samoboru. Sami su ga izradili od početka do kraja i testirali na sljemenskoj cesti blizu Puntijarke jer je bila riječ o uređaju za brojanje vozila i praćenje njihove brzine. To je bila preteča uređaja kakve i danas proizvode. Prometno tržište im je bilo prvo kojem su ponudili svoj originalni proizvod – radar za nadzor prometa koji bilježi brzine svih vozila na cesti u rasponu od 5 do 336 kilometara na sat. U Hrvatskoj takvih njihovih radara ima samo nekoliko. Većinu, zasigurno više od tisuću, prodali su u SAD-u, Novom Zelandu i Turskoj. Većina kupaca su proizvođači svjetlosnih znakova koji upozoravaju vozača da voze brže od ograničenja.
Nova verzija
Druga vrsta Geoluxovih radara su oni za sigurnosne sustave, odnosno zaštitu otvorenih prostora od neovlaštenog ulaska. Radar detektira svaku osobu koja uđe na štićeni prostor i prati njezino kretanje. Može se povezati s kamerama koje osobu zumiraju i snimaju. Prvi su razvili prije dvije godine i trenutno rade na razvoju njegove naprednije verzije koja će pokrivati veće površine i neće joj smetati grmlje i druga vegetacija. Mnogo su ih, kažu, prodali jednoj izraelskoj tvrtki koja ih koristi na skijalištima. Radar postavljen na skijaškim stazama i detektira prolazak skijaša kako bi ga kamera mogla fotografirati. Skijaš u džepu ima mobitel s upaljenom aplikacijom koja ga prati GPS-om i na kraju dana aplikacija automatski povlači slike s kamere i čovjek dobiva snimke sebe kako skija.
“Izradom radara za nadzor prometa u svijetu se bavi mnogo proizvođača, ali razvojem i proizvodnjom ovih sigurnosnih njih jako malo, manje od deset tvrtki, i zato upravo u tom segmentu očekujemo veliki rast u narednim godinama zbog čega smo se i odlučili na doradu našeg proizvoda kako bi on ispunjavao sve potrebe potencijalnih klijenata i bio kvalitetniji od konkurencije”, objašnjava Nikša i kao prednost Geoluxovih radara u odnosu na konkurentske ističe da troše manje struje, manjih su dimenzija, jednostavniji za ugradnju i nemaju pokretnih dijelova, pa ih je daleko lakše održavati.
Treća skupina Geoluxovih proizvoda su radari za mjerenje brzine protoka rijeka i drugih tekućih voda koji mjere kojom se brzinom na površini kreće voda te njezinu razinu odnosno vodostaj. Iz ta dva podatke se lako izračuna volumen vode koja protekne u sekundi ili u nekoj drugoj jedinici vremena što je jako važno za obranu od poplava. U tom segmentu je Geolux među vodećima na svijetu i već godinu i pol otkako su svoj uređaj predstavili potencijalnim kupcima, drže 10 posto svjetskog tržišta i 25 posto kineskog. Kina, objašnjava Tomislav, ima mnogo sustava za navodnjavanje i važno im je precizno mjeriti količine vode koja otječe u određeno polje.
Pilot projekt preciznog mjerenja protoka Save ispod željezničkog mosta Geolux provodi u suradnji s Hrvatskim vodama, tvrtkom Perpetuum Mobile i Vodoprivredno-projektinim biroom.
Protiv poplava
“Potaknuti velikim poplavama koje zadnjih godina pogađaju Hrvatsku, odlučili smo donirati opremu u vrijednosti oko 15.000 eura koja će Hrvatskim vodama osigurati podatke o protoku Save, puno preciznije od onih koje imaju danas. Po cijeloj dužini mosta s njegove donje strane, od nasipa do nasipa, postavljeno je pet radara kako bi bilježili podatke na različitim mjestima jer brzina rijeke nije svagdje ista, odnosno u sredini toka je brža neko uz obale. Želimo pokazati koliko se primjenom ovakvih uređaja može poboljšati kontrola toka rijeka i time prevenirati poplave i štete koje one donose. Hidrolozi na temelju tih podataka mogu sugerirati gdje treba graditi nasipe ili oteretne kanale i točno znati dimenzionirati buduće zaštitne sustave čime se u gradnji mogu uštedjeti milijuni”, zaključuje Tomislav. Američke statistike, dodaje, pokazuju da su štete od polova deset puta veće od iznosa koji se ulaže u gradnju nasipa i kanala. Precizni podaci o toku rijeka su, naglašava Nikša, potrebni da bi se kanali i nasipi gradili upravo na mjestima gdje su najpotrebniji te da bi se njima pravilno upravljalo, odnosno otvaralo ili zatvaralo kanale u pravom trenutku.
“U cijelom svijetu takav je način nadzora i mjerenja rijeka prilično nova pojava. Najdalje su otišli Kinezi, dok u Europi i Americi tek odnedavno takvi sofisticirani hidrološki instrumenti zamjenjuju tradicionalne uređaje za mjerenje rijeka koji se nalaze u vodi i zato ih je neusporedivo teže održavati i često se kvare”, ističe Nikša. U Hrvatskoj, osim od prošle srijede na Hendrixovu mostu, takvih uređaja još nema pa se vlasnici Geoluxa nadaju da će ovaj pilot projekt potaknuti modernizaciju hrvatskog sustava obrane od poplave te da će ovaj savski radar biti samo prvi u nizu koji će se postaviti na mostovima širom Hrvatske.
Boeing
“Prije nekoliko godina smo za Boeingov ispitni laboratorij razvili precizni senzor za mjerenje vertikalne brzine aviona pri slijetanju koji 20 puta u sekundi mjeri brzinu kojom se zrakoplov penje ili spušta uz vrhunsku preciznost od nekoliko milimetara u sekundi. I u budućnosti priželjkujemo nove suradnju s Boeingom”, kaže Tomislav i otkriva kako do novih naručitelja svojih proizvoda i usluga dolaze na nekoliko načina. Svake godine odlaze na vodeće svjetske sajmove poput Prometnog sajma u Amsterdamu i Water Expo China, koji je zasigurno najveći u svijetu za hidrološke proizvode. A izvrstan marketing im odrađuju i njihovi klijenti koji su očito zadovoljni pa ih preporučuju drugima.
“Cilj nam je na tržištima pojedinih zemlja, pogotovo velikih i dalekih, imati svoje stalne distributere kako bi se oni na licu mjesta bavili prodajom i lokalnim marketingom jer je ekstremno skupo iz Zagreba imati marketing i prodaju za cijeli svijet. Budući da smo već uspjeli izgraditi podosta široku i efikasnu mrežu lokalnih distrubutera, mi se možemo više posvetiti našem temeljnom poslu koji nabolje znamo i najviše volimo, a to je razvoj novih i unapređenje postojećih uređaja i tehnologija”, govori Nikša dodajući kako čak 70 posto ostvarenih prihoda investiraju u razvoj novih proizvoda i planiraju tako raditi i u ubuduće. Hrvatska agencija HAMAG Bicro ih je prošle godine uvrstila u brošuru najinovativnijih hrvatskih tvrtki što im je, kažu, pokazatelj da je napokon i u Hrvatskoj netko prepoznao njihov trud i inovativnost.
“Radarski sustavi, na kojima se i temelji naša prozvodnja će se u vremenu koje dolazi sve više koristiti u najrazličitijim civilnim segmentima. Prije desetak godina, kada su radari služili uglavnom za nadzor aviona i u vojne svrhe, to je bilo nezamislivo. Danas su automobili prepuni raznih senzora. Sve više ih se koristi za sigurnosni nadzor objekata, gradskih ulica, državnih granica, trgovine i raznih drugih zatvorenih javnih prostora. Tako će rasti i radarska industrija u kojoj želimo po kvaliteti i naprednosti proizvoda biti u svjetskom vrhu”, naglašava Tomislav i tvrdi da će, ako nastave rasti kao i do sada, uskoro zaposliti još nekoliko inženjera, ali i pojačati tim za proizvodnju.
Većina proizvođača radara je u SAD-u, Izraelu, Austriji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj... Tvrtkama iz, recimo, Njemačke se, dodaje, lakše probiti na tržištu jednostavno zato što je proizvod “Made in Germany” brend već samim time što je proizveden u Njemačkoj. Međutim, kad prodaju izvan Europe, puno znači zastavica EU koja se na svim Geoluxovim proizvodima nalazi uz natpis “Made in Croatia”. Hrvatsku se u svijetu ne doživljava kroz tehnološki napredne proizvode, nego kroz turizam i nogomet, ali ta se percepcija, smatraju Nikša i Tomislav, može promijeniti.
Posebna niša
“Radari će i ubuduće ostati specifična niša proizvoda s visokom dodanom vrijednošću i nema potreba da se za mjesto na svjetskom tržištu borimo niskim cijenama, nego isključivo kvalitetom i inovativnošću. Upravo takvi proizvodi se bez problema mogu proizvoditi u Hrvatskoj. Po cijeni mi nikad ne bismo mogli konkurirati Kini, Indiji ili Turskoj, ali visoku dodanu vrijednost našem proizvodu daje znanje koje u njega ulažemo, a toga u Hrvatskoj ima. Zato su naše bogatstvo inženjeri koji s nama dvojicom rade na razvoju, uglavnom mlađi, vrhunski stručnjaci koji bi sutra bez problema mogli dobiti posao bilo gdje u svijetu”, govori Tomislav.
“Mladim inženjerima koji razmišljaju od odlasku u inozemstvo jer misle da će tamo više zarađivati i bolje živjeti, svakako bih preporučio da razmisle i o pokretanju vlastitog posla u Hrvatskoj, pogotovo onima koji nemaju obitelj i velike financijske obaveze. Neka smisle dobar proizvod i pokušaju ga plasirati na tržište. U najgorem slučaju će potrošiti dvije godine i steći izvrsno iskustvo, kontakte i reference. A ako im posao uspije, neće požaliti što su ostali u Hrvatskoj jer će za nekoliko godina zarađivati barem podjednako kao i u inozemstvu, a živjet će u svojoj zemlji, raditi u svoj firmi i biti svoji šefovi”, kaže Nikša, a Tomislav ga pozorno sluša i potvrđuje jer iz vlastitog iskustva zna da je to jako dobar osjećaj.