Splitska tvrtka Plurato više od tri godine radi na razvoju kompleksnih robotskih rješenja koja imaju primjenu u nadzoru požara, velikih površina, visokorizičnih događaja, granica… Mogu imati primjenu u pomoći unesrećenima, praćenju prometa, inspekciji dalekovoda i stupova, plinovoda, naftovoda, brana, baznih stanica, vjetrenjača, mostova te objekata prije i nakon nesreće.
Plurato proizvodi popularne bespilotne letjelice te autonomne robote namijenjene kao ispomoć radnicima u skladištu. Uglavnom, 20 radnika bavi se već tri godine izradom i razvojem raznih robotskih rješenja. Pluratovi su proizvodi Plurato Cleaner, Plurato Warehouse i Plurato SkyCam. Tu je i nekoliko studenata FESB-a, PMF-a i FER-a koji uz studij rade na ovim zahtjevnih i uzbudljivim projektima, uključujući i njihov angažmana na projektu Machine Learning za automatsku detekciju objekata u slikama i videozapisima.
“Radi se o jednom od tri startupa na kojima radimo. Plurato je startup koji razvija kompleksna robotska rješenja. Uz njega druga dva startupa – Hotel's Touch i DB Touch. Kod Hotel's Touch je riječ o hotelskim cloud rješenjima, a DB Touch su poslovna rješenja u cloudu za tvrtke. S Hotel's Touch i DB Touch rješenjima smo se već dokazali na domaćem tržištu, na kojem imamo više od 50 klijenata i krenuli smo u osvajanje tržišta regije i EU, dok kod Plurata taj dio tek slijedi. Plurato kao hardverski startup ima duži razvojni proces, jer je potrebno razviti više prototipova koji uključuju strojarstvo, elektroniku i softver. Inicijalni investitori su domaći poslovni anđeli. Dio projekata financiramo iz nekoliko razvojnih fondova, bilo iz domaćih bilo iz fondova Europske unije. U pregovorima smo s nekoliko europskih venture capital tvrtki za dodatnu investicijsku potporu, koja će nam omogućiti širenje prodaje i marketinga na tržišta Europske unije”, pojašnjava direktor tvrtke 29-godišnji Nino Mijač.
Mijač otkriva da su do sada uspjeli prodati dvije letjelice. U sklopu projekta Holistic isporučena su dva sustava, odnosno dvije Plurato SkyCam letjelice s opremom. Prvi korisnici su vatrogasne zajednice Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije.
Holistic je imao za cilj prevenciju i smanjenje posljedica prirodnih rizika i katastrofa, s posebnim naglaskom na smanjenje rizika od šumskih požara i potresa. Sudjelovalo je 20 institucija iz osam država.
“Ove godine nastavljamo taj smjer i nastojimo pronaći nove kupce. Trenutačno je dosegnuta razina gdje je prva verzija proizvoda spremna za tržište te postoje prvi kupci, a ovisno o daljnjoj potražnji, prilagođavat ćemo rješenja koja razvijamo. Od Plurata imamo velika očekivanja već ove godine kad očekujemo nove kupce. Razgovaramo s vojskom, policijom, teleoperaterima te osluškujemo što njima treba. Mi nismo u klasi komercijalnih bespilotnih letjelica koji služe za snimanje vjenčanja i sličnih događanja. Imamo primjenu u praktičnim stvarima te nudimo sofisticirana rješenja. Možemo lako napraviti preinake i usavršiti postojeća rješenja”, pojašnjava Nino Mijač.
Prema tvrdnjama Miljenka Polića, voditelja razvoja, prednost njihovih letjelica je u tome što su od početka htjeli razviti nešto što još ne postoji na tržištu. “Postigli smo to da naša bespilotna letjelica može u zraku biti dulje od 20 do 30 minuta, koliko dopušta baterija i kakve su letjelice koje viđamo”, kaže voditelj razvoja 32-godišnji Miljenko Polić.
“Krenuli smo sa sustavom kabelskog napajanja, tako da imamo rješenje koje omogućava da naša letjelica neprekidno stoji u zraku. Naša letjelica može funkcionirati na klasičan način s baterijom, ali i s našim modelom kabelskog namatanja, gdje se energija prenosi putem kabela. To postižemo tako da na zemlji imamo pametnu namatalicu preko pametnog vitla koje slaže kabel te ga odmotava i namotava. Kad letjelica napne kabel, vitlo ga automatski otpusti. Kad operater spušta letjelicu, vitlo ga automatski namata”, objašnjava Miljenko Polić te dodaje da operater pritom ima vrlo malo posla.
Prema Polićevim riječima, primjena bespilotnih letjelica kakve proizvode pogotovo je efikasna u požarima na nepristupačnom terenu.
“Plurato skycam, odnosno profesionalni sustav oktokoptera i pametne namatalice za inspekciju i nadzor, može imati važnu ulogu i prilikom sanacije požarišta te lociranju nezagašenih panjeva koji su nerijetko uzroci ponovnog aktiviranja požara. Iz tog razloga smo vatrogascima isporučili letjelicu s termokamerom koja direktno locira vruće točke na požarištu. Autonomija putem baterije je 20 minuta dok je preko namatalice neograničena. Imamo mogućnost direktnog prijenosa slike s kamere. S letjelicom možemo upravljati funkcijama kamere s tla, a nosivost letjelice je do tri kilograma”, pojašnjava Polić.
Prvi je posao realiziran u sklopu projekta Holistic kojim se splitskim vatrogascima omogućila nabava stožernog vozila, u sklopu kojeg je ugrađena bespilotna letjelica. Holistic ima za cilj prevenciju i smanjenje posljedica prirodnih rizika i katastrofa, s posebnim naglaskom na smanjenje rizika od šumskih požara i potresa. “Nije nam taj projekt bio cilj jer smo razvijali naš projekt otprije. Oni su nam došli kao prvi kupac”, pojašnjava Nino Mijač.
Nino Mijač kaže da se u ovom trenutku ostvario jedan cilj koji su zacrtali.
“Prostor za razvoj i suradnju je ogroman. Pogotovo nam je izazov suradnja sa sustavom za potragu. Dobili smo povratnu informaciju i od Hrvatske gorske službe spašavanja da njih zanimaju takva rješenja i da će se sve više ubuduće u svom radu oslanjati na takva rješenja. Za sada koriste kineske komercijalne bespilotne letjelice, koje su prilagođene za snimanje određenih akcija. Naš sustav je namjenski i složeniji. Inspekciju i nadzor naše letjelice vrše istovremeno pomoću kamera s optičkim zoomom i termokamere. Osnovna prednost je u tome što može pronaći osobu u visokom raslinju i nepristupačnom terenu. U tijeku potrage mi zahvaljujući prikolici koja je opremljena svom potrebnom opremom napajamo letjelicu. Visina na koju možemo dignuti letjelicu je 100 metara, a s te visine se osoba može vrlo jasno vidjeti u rasponu od više od kilometra. Kineske letjelice nemaju takvu mogućnost. Naše letjelice mogu nositi opremu do tri kilograma. Cijenom ne možemo konkurirati jer je naša oprema sofisticiranija. Primjerice, skuplja je naša jedna komponenta nego njihova čitava letjelica, ali mi imamo sofisticiranija i primjenjivija rješenja”, pojašnjava Mijač.
Prema riječima Miljenka Polića, u slučaju kineskih proizvođača dronova u pravilu se radi o vertikalno integriranim tvrtkama koje u golemim količinama proizvode sve komponente od vijka do kamere.
“Bespilotne letjelice proizvode u ogromnim serijama. Recimo, kod nas sama letjelica zapada oko 5000 eura, toliko dođe vitlo, namatalica, a kamere i ostala oprema dovedu letjelicu na oko 200.000 kuna. Naš sustav je spreman za manje od minute. Unutar prikolice nalazi se sve potrebno za rad. Radimo kompletnu letjelicu te po potrebi možemo izvesti sve promjene na letjelici kako bi se zadovoljile potrebe kupaca”, otkriva Polić.
Polić kaže da su radili i snimanje Park šume Marjan gdje su radili procjenu i obradu slike o ugroženosti stabala crvom.
“Našim letjelicama se mogu snimati i detalji na visokorizičnim događajima. Može se vidjeti tko što radi. Možemo i direktno prenositi stanje na terenu. Razvili smo i softver koji analizira prikupljene snimljene slike. Bespilotnom letjelicom pretražimo prostor te ga snimimo i nakon povratka uz pomoć tog softvera vidimo promjene i pronađemo detalje koji ne pripadaju u taj prostor. S HGSS smo tako radili jednu testnu vježbu na Braču. Tako da se nadamo i partnerstvu s HGSS-om. Visokokvalificirani radnici, gdje su svi redom magistri i inženjeri tehničkih usmjerenja te nekolicina ekonomskog smjera, predstavljaju neupitnu snagu naše tvrtke”, otkriva Polić te dodaje da potporu suradnji s HGSS-om daje FESB.
“Imamo izuzetnu suradnju dekanom i grupom profesora s Katedre za automatiku i sustave na projektu za automatsko pronalaženje ozlijeđenih ljudi u prirodi. Radi se o sustavu potrage i spašavanja temeljenog na obradi slika”, naglašava Polić.
Što se tiče zakonodavstva, naši sugovornici kažu da ono u ovom trenutku nije poticajno zbog određenih ograničenja u primjeni bespilotnih letjelica. Veseli ih činjenica što su Europska komisija i Europski parlament prepoznali bespilotne letjelice kao potencijalno tržište tako do 2019. godine planiraju omogućiti da prostor do 150 metara nadmorske visine postane operativan za bespilotne letjelice.
“To je takozvani U-Space. Cilj je da zakonska regulativa bude u svim članicama jednaka tako da može funkcionirati jedinstveno tržište EU, što će nam omogućiti konkurentnost na području cijele Europske unije. Nadamo se da će zakonodavstvo biti poticano, a ne da stvara prepreke u razvoju. Trenutačno ima određenih ograničenja”, kaže Polić.
Buduće aktivnosti tvrtke, kako nam govore naši sugovornici, kreću se u smjeru razvijanja najmodernijih softverskih i hardverskih rješenja kako za hrvatsko tako i za europsko i svjetsko tržište.
“Naša je velika prednost što uz sitne preinake možemo omogućiti nove primjene korištenja. Što se tiče robota, nismo još pronašli klijenta na ovom tržištu. U Dalmaciji nismo našli kupca jer nema industrije koja ima potrebu za takvim rješenjem. Radi se o robotu koji bi zamijenio nepokretne trake u pogonima. Zanimljivo je da smo krenuli prvotno sa sustavom potpuno robotiziranog skladišta u kojem bi robot bio na šinama te bi rukama grabio kutije. Našli bi primjenu u velikim skladištima, odnosno distribucijskim centrima, i taj projekt je trenutačno u pauzi, tj. na čekanju”, kaže Nino Mijač.
U Pluratu trenutačno u suradnji s FESB-om razvijaju projekt automatiziranog čistača podova, koji sam vozi i ima navigaciju, laserski radar i računalo te samostalno čisti podove.
“To tržište je dokazano, a mi možemo biti konkurentni na njemu. Ima potencijal i očekujemo velike stvari u tom dijelu. Uključujući u nekoj perspektivi gradnju pogona. Tko želi biti konkurentan, mora puno toga samostalno napraviti. Kad postavite projekt na tržište, onda potražite partnere i investitore. Imamo razrađene razne poslovne modele. Možemo pružati i usluge. Nekim institucijama je isplativije platiti uslugu nego imati opremu i obučiti ljude”, objašnjava Miljenko Polić.
Mijač kaže da se financiraju dijelom iz fondova, a dijelom prikupljenim sredstvima investitora. Procjenjuje da je u ove projekte dosad uloženo oko 1,5 milijuna eura, a ulagati treba još.
“Intenzivirali smo suradnju sa znanstveno-obrazovnim institucijama, pogotovo s FESB-om. Podupirala nas je Splitsko-dalmatinska županija. U idućoj fazi cilj nam je razgovarati s potencijalnim kupcima te kroz razgovor doći do novih primjena korištenja. Sada je red da se bolje pozicioniramo na tržištu. Imamo što pokazati potencijalnim kupcima”, kaže Mijač.