Talijan Cristian Serio (26), vlasnik tvrtke Canicula, već pet godina živi i posluje u Hrvatskoj. Prije godinu dana, kad je njegova tvrtka izgradila moderan poslovni pogon za preradu ribe, čini se da je našao dugoročno rješenje za proizvodnju ribe. Dosad je proizvodio na Murteru i na Braču. Većina asortimana odnosi se na proizvodnju slane ribe, i to ponajviše inćuna. Međutim, posljednjih mjeseci značajno je obogaćen asortiman nizom proizvoda s dodanom vrijednošću.
Obitelj Serio ima tradiciju u preradi ribe dužu od 100 godina. Njihova tvrtka Pesce Azzuro iz Cefalua na Siciliji najveći je proizvođač slane ribe i opskrbljivač najvećih trgovačkih lanaca u Italiji za koje radi robne marke.
Osim u Italiji, imaju pogone u Tunisu i u Albaniji. Tvrtka Canicula ima pogon u Muću.
Otprilike godinu dana proizvodite u novom pogonu u proizvodnoj zoni Prisike Muć. Jeste li zadovoljni ostvarenim?
- Već prošle godine, iako nismo radili punu godinu, imali smo prihod 20 posto veći nego godinu prije kad smo proizvodili u Milni na Braču. Promet je iznosio 18 milijuna kuna. Prošlu godinu završili smo s milijun i pol kuna dobiti.
Gdje ste sve proizvodili i na koje ste probleme nailazili?
- Do izgradnje i preseljenja u novi pogon u Muću Canicula je najprije proizvodila u unajmljenim i neuvjetnim pogonima u Tribunju. Tu smo došli prije pet godina i zadržali smo se godinu dana. Potom smo se preselili u pogon u Milni na Braču. Tu smo proizvodili do zadnjeg dana 2015. Napustili smo tu lokaciju zbog nedostatka radne snage te zbog velikih troškova transporta i ovisnosti o trajektu. Inače smo na Braču imali godišnji promet od oko 15 milijun kuna. Prije godinu dana preselili smo se u novi pogon u Muću.
Kolika je vrijedna investicija u novi pogon u Muću?
- Investicija u izgradnju i opremanje pogona iznosila je 32 milijuna kuna, od čega je 10 milijuna kuna osigurano sredstvima fonda Europske unije IPARD Mjera 103. Ostatak je osiguran kreditom HBOR-a. Pogon je ima gotovo 2000 četvornih metara i smješten je na parceli od gotovo 7000 četvornih metara. Povrat sredstava dobili smo krajem ljeta.
Što očekujete ove godine?
- Ove godine očekujemo prihod oko 30 milijuna kuna. Taj je prihod u skladu s našim očekivanjima i planovima koje smo napravili.
Povećali ste asortiman. Što sve proizvodite?
- Naš glavni proizvod je slani inćun. Od inćuna ostvarujemo najviše prihoda. Krajem ljeta povećali smo asortiman. Proizvodimo razne vrste ribljih pašteta, mariniranu ribu, kozice, plodove mora… Počeli smo prerađivati mol, trlje, odnosno koćarsku ribu. Marinirani inćun nam je dobro prihvaćen u hotelima i restoranima. U taj segment ulazimo jako i s kozicama i paštetama, a namjeravamo i s proizvodima na bazi koćarske ribe. Upravo ovih dana na tržište počinjemo plasirati inćun s tartufima. Radi se o delikatesnom proizvodu. Mi imamo vrlo velike ambicije s tim proizvodom. Radi se o novom proizvodu koji još nitko ne proizvodi, a prve reakcije potrošača i profesionalaca su odlične. Zadovoljni su okusom i izgledom. U pregovorima smo s Conadom, jednim od najvećih trgovačkih lanaca u Italiji. Gastronomija u Hrvatskoj napreduje i prostora za rast ima dosta. Recimo, mi smo prvi počeli puniti inćun u staklenke s maslinovim uljem, a danas to radi nekoliko proizvođača koji su u potpunosti izbacili biljno ulje. Razlika je ogromna.
Koliko slani inćuni i srdele imaju udjela u prihodima Canicule?
- Imaju najveći udjel i osnovni su naš proizvod. Teško je uspoređivati koliki je trenutačno udjel jer smo tek odnedavno počeli proizvoditi liniju delikatesnih proizvoda u malim staklenkama. Ipak, očekujemo da bi s delikatesnim proizvodima mogli ove godine uprihoditi tri do četiri milijuna kuna. To je više od deset posto. Doduše imamo puno veća očekivanja jer s tim proizvodima želimo značajnije iskoračiti na inozemno tržište.
Gdje sada i na koji način plasirate konzervirane proizvode? Gdje ih u inozemstvu plasirate i kamo namjeravate izvoziti?
- Plasiramo ih pod vlastitom robnom markom u posebno dizajniranim staklenkama. Nalaze se u trgovačkim lancima, u specijaliziranim delikatesnim trgovinama te u HoReCa.
Pred dobivanjem smo certifikata za britansko i rusko tržište. Za mjesec dana dobit ćemo halal i košer certifikat. Velike ambicije imamo na tržištu Ujedinjenih Arapskih Emirata. Slani inćun i srdelu izvozimo u Italiju, Španjolsku i Francusku. Izvozimo još u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sloveniju odnosno Mercator, gdje izvozimo i slane inćune i srdele.
U kojim trgovačkim lancima su vaši proizvodi?
- Naši su proizvodi u Konzumu, Tommyju, Intersparu, Kauflandu i Billi. U kontaktu smo s Metroom, gdje također planiramo plasirati naše proizvode.
Imate li problema s naplatom?
- Osim s poznatom situacijom s Konzumom, nemamo nikakvih problema s naplatom potraživanja. Ni s Konzumom nemamo baš previsok nagomilani dug, tako da i dalje surađujemo i plasiramo svoje proizvode. Nadamo se da će se situacija s Konzumom vrlo brzo riješiti.
I u Italiji je bilo sličnih situacija kao s Konzumom, pa je država donosila zakone kako bi spasila velike tvrtke. Možete li komentirati situaciju u Hrvatskoj?
- U Italiji nije bilo intervencija države ni toliko problema s trgovačkim lancima, odnosno u supermarketima. Bila je slična situacija, kada je država zbog velikog broja zaposlenika intervenirala i spasila poslovanje Fiata. To bi se možda moglo uspoređivati s današnjom situacijom u Konzumu.
Vaša obiteljska tvrtka Pesceazzurro lider je na talijanskom tržištu. Kako surađujete s njom?
- Pesceazzurro proizvodi robne marke za najveće trgovačke lance u Italiji. Canicula dobar dio svog asortimana slane ribe prodaje upravo kroz Pesceazzurro. Naša obitelj ima pogon u Tunisu i u Albaniji.
Koliko Canicula trenutačno zapošljava radnika?
- Zapošljavamo 115 radnika. Imamo plaće 20 posto veće od konkurencije, tako da nemamo problema s pronalaskom radnika. Imamo oko 100 ljudi na čekanju.
Na koji način osiguravate sirovinu?
- Povećavamo ribarsku flotu. Kupili smo drugu plivaricu, tako da naše dvije plivarice love za nas. Imamo suradnju s niz ribara i tvrtki koje imaju plivarice. Tako osiguravamo sirovinu, odnosno sitnu plavu ribu.
U posljednje vrijeme česta su upozorenja kako se nešto ozbiljno događa sa sitnom plavom ribom. Stručnjaci i ribari upozoravaju da je presitna. Što se događa?
- Točno je da je u kilogramu ribe puno više jedinki ribe nego što je nekada bilo. Znači smanjene su pecature, kako se to kaže u Dalmaciji. To je svakako znak za poduzimanje određenih mjera. Osobno smatram da Europska komisija kvalitetno prati situaciju te da će poduzeti kvalitetne mjere za zaštitu ribljeg fonda. Svi mi smo obavezni prijavljivati ribu te pecaturu svakodnevno, kao i brod koji je ulovio ribu. Očekujem, dakle, da će Europska komisija uskoro poduzeti kvalitetne mjere u smislu zaštite. Prošle godine bila su dva lovostaja koja su imala dobre učinke na oporavak ribljeg fonda. Imam povjerenja u Europsku komisiju jer doista prati situaciju.
Kako će Canicula doći do sirovine za vrijeme lovostaja? Kako će se to općenito odraziti na ostale prerađivače?
- Vrlo jednostavno. Kad je ovdje lovostaj, uvesti ćemo inćun i srdelu iz Španjolske. Sada nije problem s dva vozača dopremiti ribu iz Španjolske za manje od 24 sata. Ona dođe svježa i u vrlo dobrom stanju i odlična je za preradu. Što se tiče ostalih prerađivača, bude li manje ribe, manje će preraditi, ali će se to izravnati porastom cijene gotovih proizvoda. Tako da neće biti loših posljedica, a dugoročno će im posao zbog oporavka ribljeg fonda biti održiv. U svakom slučaju, smatram da su mjere ograničenja ulova dobrodošle.
Po čemu je jadranski inćun poseban?
- Poseban je u tome što je najkvalitetniji. To su priznali i Španjolci. Osim toga, najmanje dva, a nekada i tri puta godišnje se mrijesti. U ostalim morima mrijesti se jedanput. Jadranski inćun je u svakom slučaju veliki resurs. Moguće je da će nekada biti veći, a nekada manji ulov, ali ga sigurno neće nestati.
Što je sa srdelom?
- Srdele ima, ali se njezina veličina smanjila. Ona je malo teža za preradu od inćuna, ali svoje mjesto ima u nekim drugim proizvodima poput ribljih konzervi. U svakom slučaju, dobro dođe za soljenje kad nema inćuna.
Možete li usporediti preradu ribe u Italiji i kod nas?
- U Italiji su propali mali prerađivači, a opstali su srednji i veliki. Programi su i problemi drugačiji. Financijski sustav i porezna politika je dosta različita. Recimo, u Italiji je PDV na ovakve proizvode šest posto, a u Hrvatskoj 25 posto. Međutim, u Italiji nema povrata poreza. Osim toga u Italiji je izrazit problem sa sirovinom, odnosno svježom plavom ribom. Dosta je zbog konfiguracije i nekontroliranog gospodarenja morem podmorje devastirano. U Hrvatskoj je podmorje, ponajviše zahvaljujući konfiguraciji, koliko-toliko sačuvano. Razlog je to što su talijanski prerađivači ribe dosta investirali u sjevernoafričke zemlje i u Albaniju. Nije baš puno lakše poslovati u Italiji kako se u Hrvatskoj možda misli.
Što bi se dogodilo kad bi u Hrvatskoj stopa PDV-a na ribu i riblje prerađevine bila šest posto?
- Riba bi u tom slučaju bila dostupnija građanima i porasla bi potrošnja. Proizvođači i čitav sektor bi lakše poslovali i bio bi konkurentniji. U Hrvatskoj je najbolja riba, a slabo se konzumira. Potrošnja je jako mala i zaostaje za ostalim mediteranskim zemljama.
Koji je vaš motiv bio da dođete u Hrvatsku i investirate?
- Svi misle da su to troškovi poslovanja, ali to nije glavni razlog zašto sam došao u Hrvatsku. Najveći razlog je vrlo kvalitetna sirovina, odnosno riba. Pogotovo je presudna kvaliteta inćuna.
Imaju li prerađivači ribe prostora za rast?
- Naravno da imaju. U posljednje vrijeme otvoreno je i otvara se dosta novih pogona. Svima bi savjetovao da im ne treba biti teško putovati i vidjeti što se događa u ovom segmentu i kakvi su novi trendovi na tržištu.
Kakva je situacija u španjolskom ribarstvu?
- U Španjolskoj je ribarstvo jako dobro strukturirano. Za svaku vrstu ribe određene su kvote, a njihovi ribarski brodovi love stalno, ali svaki put drugu vrstu ribe. Kad ispune kvotu na jednoj vrsti ribe, primjerice inćunu, love drugu vrstu. Trenutačno love skuše i lokarde, a za mjesec dana će loviti inćune, potom sabljarke… Jako dobro su razvijeni i zaštićeni te imaju jako dobar program ribarstva i industrije prerade ribe.
A u Italiji?
- U Italiji nije baš dobra situacija. Nema više dovoljno ribe, smanjen je broj ribarskih brodova, a puno je tvornica za preradu ribe.
Imate li u planu graditi još koji pogon za preradu ribe?
- Upravo smo u fazi kupovanja susjedne parcele u poslovnoj zoni. Planiramo izgradnju još jednog proizvodnog pogona. U njemu ćemo imati rashladne komore i opremit ćemo ga tehnologijom za brzo smrzavanje. Drugi dio pogona bio bi namijenjen dimljenju ribe, uglavnom lososa, tune… Planiramo investirati 25 do 30 milijuna kuna. I tu računamo na određena sredstva iz EU fondova.
Kad će pogon biti izgrađen i gdje mislite plasirati te proizvode?
- Odmah nakon turističke sezone namjeravamo krenuti s projektiranjem. Očekujem da će biti u funkciji 2019. godine. Prostora za plasman je puno i na domaćem tržištu i na svjetskom. Dimljena riba jako je tražena, a pogona u Hrvatskoj je vrlo malo. Samo je nekoliko malih pogona koji se time bave. Sa smrznutom ribom je drukčija situacija. Hrvatski potrošači joj baš i nisu skloni, ali na europskom tržištu ima dosta prostora za plasman. Osim toga, za dimljenu ribu ima uvijek sirovine na svjetskom tržištu, tako da je lako planirati proizvodnju prema potrebama.
Je li riješen problem pročistača u poslovnoj zoni?
- Nije i ne znam kad će taj problem biti riješen. Nama to poskupljuje proizvodnju. Samo prošle godine platili smo za odvoz otpadnih voda 170 tisuća kuna. Ove godine će se utrostručiti taj trošak. Stalno komuniciramo s općinom Muć i županijom, ali ne vidim da se to ozbiljno rješava. Canicula je sama financirala izradu studije koju radi Ekonomski fakultet. Ne znam zašto se to ne rješava jer su u zoni smještana tri pogona, a na sustav bi se priključile i obiteljske kuće iz okoline. Postoji i mogućnost povlačenja sredstava.
Kako surađujete s ostalim prerađivačima ribe?
- Surađujemo jako dobro s nizom hrvatskih prerađivača. Primjerice, sa Sardinom razmjenjujemo ulovljenu srdelu koja je njima važna sirovina s inćunom koji je nama važan. Surađujemo na sličan način s Pelagosom, s Trentonom također…