Više od osam mjeseci Hrvatsku trese kriza najveće domaće kompanije Agrokora. Ova godina gotovo za svakoga tko je imalo povezan s ovim koncernom bila je više nego napeta. Što će se sljedeće dogoditi, hoće li doći do totalnog kolapsa, kakve će to imati posljedice, bila su pitanja s kojima su se mučili i najiskusniji ekonomski stručnjaci. Nikada do sada Hrvatska se nije našla u ovakvome trilerskom scenariju.
I dalje se lome koplja kada se zapravo znalo da je Agrokor u problemima, i tko je sve znao za to. O poslovnim poteškoćama koncerna i njegovoj prezaduženosti dalo se naslutiti još krajem prošle godine. Agrokor je u studenome 2016. priopćio kako je refinancirao kredite od 840 milijuna eura i produljio rokove otplate za dvije do tri godine. Krajem prosinca HBOR daje 48,3 milijuna eura kredita za izvozne pripreme Jamnici, Zvijezdi, Ledu i PIK-u Vrbovec, a ozbiljnost situacije ubrzo dobiva i inozemnu potvrdu.
Kreditna agencija Moody’s drugoga dana nove godine snizila je Agrokoru kreditni rejting zbog kombinacije slabijeg lanjskog rezultata i visoke razine zaduženosti. Ministar financija Zdravko Marić tada umiruje javnost govoreći kako je kompanija i dalje u dobrom stanju, a slična je poruka stigla i iz samog koncerna. No, u potpunosti suprotne tvrdnje stigle su početkom veljače, kada se javnosti obraća Anvar Azimov, ruski veleposlanik u Hrvatskoj, koji ukazuje na probleme u kojima se našao koncern i poteškoće u vraćanju kredita ruskim bankama.
Eskalacija krize
U javnosti se sve više počinje govoriti o veličini duga najvećega poslodavca u Hrvatskoj koji se procjenjivao na 3,4 milijarde eura, od kojeg su ruske banke držale 1,3 milijarde eura. Istodobno s nagađanjima o krizi koncerna počinje pad dionica Agrokorovih perjanica na burzi. Početkom ožujka negativne prognoze za Agrokor dala je i druga rejting agencija, Standard & Poor’s.
Da kriza poprima veće razmjere, bilo je jasno početkom ožujka kada je održan sastanak predstavnika Vlade, Sabora i Agrokora na kojem Ivica Todorić Vladu informira da se kompanija suočava s problemima likvidnosti, da su joj bankarski kanali financiranja zatvoreni te traži njenu financijsku podršku. Sastanak je održan i s predstavnicima ruskog Sberbanka, jednog od većih vjerovnika tog koncerna, koji ga je toga mjeseca kreditirao sa 100 milijuna eura.
Česta sastančenja dovela su do komešanja i rasta panike u javnosti koja postaje sve svjesnija da nešto nije u redu. Vodeći domaći dobavljači, kojima je Agrokor dugovao oko 16 milijardi kuna, potom su zatražili sastanak s vodećima. Odlaze u Vladu. Svjesni da ne mogu sjediti prekriženih ruku, u Vladi pripremaju pravni okvir, kasnije u javnosti prozvan lex Agrokor, koji bi u slučaju eskalacije krize štitio radna mjesta i dobavljače. Radilo se o Zakonu o postupku izvanredne uprave koji se primjenjuje na tvrtke s više od 5000 zaposlenih i obvezama većim od 7,5 milijardi kuna.
Kriza se počinje osjećati i na međunarodnom tržištu, gdje padaju cijene korporativnih Agrokorovih obveznica. Potkraj ožujka, kada je napetost bila na vrhuncu, Jurij Solovjev, potpredsjednik ruske banke VTB, izrazio je sumnju u regularnosti Agrokorovih financijskih izvješća te dao prijedlog standstill-sporazuma između vjerovnika. Predzadnji dan ožujka vlasnik Orbica Branko Roglić aktivira zadužnicu od desetak milijuna kuna prema Agrokoru, a domino efektom slijede ga i drugi dobavljači. Agrokorove tvrtke redom padaju u blokadu te ga zbog poreznog duga od 81 milijun kuna blokira i država. Politički čelnici kreću se očitovati o krizi, a Božo Petrov, predsjednik Mosta, podnosi kaznenu prijavu kao fizička osoba protiv Uprave Agrokora na čelu s vlasnikom Ivicom Todorićem. Početkom travnja Ravnateljstvo policije potvrdilo je kako temeljem naloga državnog odvjetništva “provodi izvide” u Agrokoru, za što je Vlada izdvojila pet milijuna kuna.
Izvanredna uprava
Tih dana nestrpljivo se čekao dogovor oko standstilla kojim bi se odgodile sve Agrokorove obveze. Agrokor i banke dogovaraju aranžman, a u petak 31. ožujka Vlada podnosi prijedlog za lex Agrokor, prema kojemu glavna tijela izvanredne uprave postaju sud, izvanredni povjerenik, savjetodavno tijelo i vjerovničko vijeće. Istoga dana tvrtka Ovum traži stečaj Konzuma zbog duga od 9,5 milijuna kuna. Tijekom tog vikenda neizvjesnost ne jenjava. U nedjelju u večernjim satima od šest velikih vjerovnika Agrokora stiže službena potvrda da su potpisale standstill-aranžman.
Kako je konačna formula zahtijevala i dobavljače, trebalo je odgovoriti na niz njihovih pitanja, posebice o regresnim mjenicama koje su dobavljači potpisivali pri isporuci robe. Naime, s obzirom na to da Agrokor više nije mogao servisirati svoje dugove, faktoring-kuće krenule su u naplatu mjenica od dobavljača, što će kasnije biti glavni kamen spoticanja u njihovim pregovorima. Treći travnja ulazimo u najnapetiji tjedan krize u Agrokoru. Toga dana stiže potvrda iz vrha Sberbanka kako će spasitelj Todorićeva koncerna biti menadžer Antonio Alvarez III. iz konzultantske kuće Alvarez&Marsal.
Alvarez, glavni direktor za restrukturiranje, javnost intrigira zbog svog hobija – bavljenja dance glazbom, no to ga nije omelo. Dolazi do kadrovskih rošada, na mjesto predsjednika Uprave Mercatora dolazi Tomislav Čizmić, dugogodišnji direktor Mercatora u Hrvatskoj, a tadašnjeg predsjednika Uprave Konzuma, Slavka Ledića, zamijenio je Teo Vujčić, dotadašnji predsjednik Uprave Dijamanta. No, za Agrokorove dobavljače ne prestaje agonija. Francku, Agrofructusu te AWT-u blokirani su računi.
Povjerenik Ramljak
Po hitnom postupku 6. travnja u Saboru je izglasan lex Agrokor, s 83 glasa “za”, 46 “protiv” i dva “suzdržana”. Odabrati standstill-aranžman ili lex Agrokor kao okvir za restrukturiranje Agrokora bilo je glavno pitanje tih dana. Dodatni pritisak stavili su dobavljači koji upućuju ultimatum, ako ne padne dogovor u roku od 24 sata, kreću s obustavom isporuke robe. Sve oči bile su uprte u vlasnika koncerna Ivicu Todorića jer se šuškalo kako su banke i dobavljači bili naklonjeniji tom zakonu.
I zaista je bilo tako, Ivica Todorić 7. travnja traži aktiviranje lex Agrokora uz riječi: “Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio svojim potpisom predao sam hrvatskoj državi.” Antonio Alvarez III. ubrzo pakira kofere i napušta Hrvatsku.
Povijesni dan za hrvatsko gospodarstvo bio je 10. travnja kada na čelo koncerna, kao Vladin izvanredni povjerenik, dolazi Ante Ramljak. Partner u tvrtki Texo Management, koja se bavi pružanjem usluga financijskog savjetovanja prilikom prodaja, spajanja ili preuzimanja kompanija, na Agrokorovu računu zatječe samo šest kuna i 40 milijardi kuna iskazanog duga.
Izvanredni povjerenik ubrzo šalje radnicima sljedeću poruku: “Jedan od mojih ključnih prioriteta je očuvanje radnih mjesta kao i zaštita vaših prava i interesa. Zakon o postupku izvanredne uprave omogućuje nam da u sljedećih 12 do 15 mjeseci radimo na postavljanju svih kompanija u sustavu Agrokora na financijski zdrave i dugoročno održive temelje.”
Bira i svoje najbliže suradnike, Branimira Bricelja i Marka Delića iz financijske tvrtke Altera Corporate Finance, kolegu Tomislava Matića iz Texo Managementa, Luku Cvitana iz Agrokora, Borisa Šavorića iz odvjetničkog društva Šavorić i partneri, dok je za odnose s javnošću zadužio Kristinu Laco iz Komunikacijskog ureda Colić, Laco i partneri te Anju Linić Sikavicu iz Agrokora. Nova uprava znatno je poradila upravo na odnosu s medijima, nastojeći ih obavijestiti o svakom svom koraku.
Ubrzo nakon imenovanja izvanredne uprave tenzije se smiruju. Trgovački sud donosi rješenje kojim se “zabranjuje pokretanje i vođenje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja i ostvarenja prava na odvojeno namirenje” te se nalaže prestanak izvršavanja osnova za plaćanje protiv Agrokora i njegova 24 povezana društva. Na sastanku dobavljača Agrokora s premijerom Plenkovićem dogovoren je nastavak isporuke robe te je najavljeno kako će banke osigurati koncernu financijsku “injekciju” od oko 150 milijuna eura.
Vjerovničko vijeće
No, ubrzo stižu novi problemi. Maksim Poletaev, prvi zamjenik predsjednika Sberbanka, rekao je kako je ta ruska banka Agrokoru spremna odobriti novo financiranje pod uvjetom da kredit od 100 milijuna eura, koji je odobrio Agrokoru ranije ove godine, dobije prioritet u naplati. Ante Ramljak novinarima ubrzo otkriva kako nisu mogli pristati na taj uvjet te javnost obavještava kako će kredit od oko 80 milijuna eura sklopiti s četiri najveće domaće banke. Isplate kreću malim, ugroženim, dobavljačima, a dio novca čuva se za pripremu sezone.
Osnovano je privremeno vjerovničko vijeće od pet članova koje će odobravati najvažnije odluke - skupinu malih dobavljača zastupa Toni Raič, vlasnik obrta Stočarstvo Raič, velike dobavljače predstavlja Kraš, predstavnike imatelja obveznica zastupa američki Knighthead Capital Management, “neosigurane vjerovnike” predstavlja Sberbank, dok “osigurane vjerovnike” predstavlja Zagrebačka banka. Dogovara se i potpisivanje Promemorije o mjenicama do 31. svibnja, koja osigurava zaštitu od prisilne naplate po mjenicama.
Promemorijom se dalo vremena za bilateralni dogovor između vjerovnika i dobavljača. Oni koji sporazum nisu potpisali čekali su rok od 10. lipnja, kada su se Agrokoru mogle prijaviti tražbine. Rok za Promemoriju kasnije se produžuje, te je naposljetku većina financijskih institucija i dobavljača i potpisuje. Ujedno, krajem travnja objavljeno je kako će savjetnik za restrukturiranje Agrokora biti međunarodna konzultantska kuća Alix Partners, dok je kao revizor za 2016. odabran PricewaterhouseCoopers (PwC). U to vrijeme slovenski parlament donosi lex Mercator, kojim se nastoji zaštititi slovenske interese u postupku restrukturiranja slovenskog trgovačkog lanca.
Gospodarska kriza ubrzo je postala i politička. U Sabor dolazi prijedlog za izglasavanje nepovjerenja ministru financija Zdravku Mariću koji je podnijelo 46 zastupnika SDP-a, HNS-a, HSS-a, HSU-a, Živog zida i Snage jer su tvrdili da je ministar, kao jedan od bivših direktora u Agrokoru, trebao znati o financijskom stanju tog koncerna koje je prouzročilo krizu u zemlji. Potkraj travnja premijer Andrej Plenković, koji je stajao čvrsto iza ministra Zdravka Marića, na sjednici Vlade donosi odluku o razrješenju tri Mostova ministra, Vlahe Orepića, Ante Šprlje i Slavena Dobrovića, koji su glasali protiv ministra financija Zdravka Marića.
Poslije razrješuje i ministra uprave Ivana Kovačića, koji nije sudjelovao na sjednici, ali je stao uz njih.
Rješenje za BiH
Dolazi do krize vlasti, čak i govora o prijevremenim parlamentarnim izborima. Klub HDZ-a počinje s prikupljanjem potpisa za smjenu Bože Petrova s mjesta predsjednika Hrvatskog sabora. Ministar Marić “preživio” je izglasavanje o nepovjerenje u Saboru, a Božo Petrov podnosi ostavku na mjesto predsjednika Sabora. Raspadom koalicije HDZ-Most dolazi do nove kadrovske križaljke, te se u suradnji s HNS-om imenuju novi ministri i stišava politička kriza.
Prebacimo se s Markova trga ponovno u Agrokorov toranj jer se tada počelo pregovarati o novom kreditu za Agrokor, s najupitnijim sudjelovanjem Sberbanke. Ruskoj banci zasmetao je predloženi roll-up model kreditiranja, kojim se na ime novih kredita, bankama koje ih odobre, za isti iznos starih potraživanja priznaje prvenstvo naplate. Rusi su smatrali da je roll-up u suprotnosti s lex Agrokorom.
Dobavljači se krajem svibnja sastaju u Krašu i iznose Ramljaku niz zahtjeva, između ostalog i da u najkraćem mogućem roku ugovori novo zaduženje koncerna Agrokor, inače će obustaviti isporuku robe. Istodobno Ramljak na Trgovačkom sudu u Zagrebu pobija anekse ugovora o radu trojice članova bivše Uprave Agrokora – Ivice Todorića, Ante Todorića i Ivana Crnjca – zbog potencijalnog štetnog utjecaja tih aneksa na buduće poslovanje kompanije.
Dolazi do otkrivanja novih detalja o Agrokrovim zaduživanjima. Ledo izvještava da je krajem prošle godine izdao jamstva u korist Agrokora u iznosu od čak 18,9 milijardi kuna. U BiH, gdje Agrokorove tvrtke kćeri zapošljavaju oko pet tisuća radnika Ramljak pokušava naći rješenje. Prema novom konceptu Agrokorove maloprodaje predlaže se da se u toj zemlji maloprodaju preuzme brend Mercator, te redovito odlazi u Sarajevo na sastanke s tamošnjim vlastima.
Ramljak početkom lipnja muku muči s Agram grupacijom, jednim od dioničara pojedinih Agrokorovih tvrtki, poput Agrolagune, Konzuma i Belja. Agram grupacija u posjed dionica došla je takozvanim repo-ugovorima, što im je dalo pravo da glasaju protiv opoziva Ivice Todorića u nadzornim odborima tih tvrtki. Naposljetku Ivica Todorić sam daje ostavku, na njegovo mjesto Ramljak postavlja nove ljude te najavljuje pobijanje repo-ugovora.
Dolazi do ponovnih kadrovskih rošada, pa se, između ostalog, na čelo Konzuma ponovno vraća Slavko Ledić, a Zvonimir Mršić, bivši čelnik Podravke, postaje savjetnik izvanrednog povjerenika za Poslovnu grupu hrana. Ruski Sberbank najavljuje da će preko suda pokušati spriječiti izvanrednu upravu Agrokora da podigne novi kredit po roll-up modelu, čiji prijedlog sud odbija. Ruska banka temeljem založnog prava preuzima 18,53 posto dionica Mercatora.
Zatvaranje 105 trgovina
Drugi važan datum za spas Agrokora bio je 8. lipnja kada je privremeno vjerovničko vijeće Agrokora dalo suglasnost izvanrednoj upravi da sklopi financijski aranžman u iznosu od 480 milijuna eura, u koje je uključeno 80 milijuna eura prijašnjeg kredita. Kredit od 480 milijuna eura osigurava dvadesetak hrvatskih, ruskih, američkih i europskih kreditora, među kojima su Knighthead Capital Management, ruski VTB, Zagrebačka, Raiffeisen te Erste banka. Kredit je odobren na rok do 15 mjeseci, prema roll-up modelu sa statusom najstarije tražbine.
“Ovo je zadnje kreditno zaduženje pod izvanrednom upravom, kojim ćemo stvoriti preduvjete potrebne za uspješno restrukturiranje”, rekao je Ante Ramljak. Novac je išao za pokrivanje svih starih dugova prema malim dobavljačima, uz pokrivanje trećine potraživanja velikih dobavljača. Za dobavljače je posebno predviđeno i dodatnih 50 milijuna eura robnog kredita s refinanciranjem.
Početkom srpnja, na sastanku Uprave i Radničkog vijeća Konzuma dogovoreno je povećanje plaća od prosječno osam posto za 6000 radnika s najnižim koeficijentima, ali i plan zatvaranja ukupno 105 prodavaonica do kraja godine. Potkraj srpnja Martina Dalić, ministrica gospodarstva i potpredsjednica Vlade, imala je izlaganje o situaciji o Agrokoru te istaknula kako je lex Agrokorom spriječeno prelijevanje na značajan dio hrvatskog gospodarstva: “Stečaj tako velike kompanije, sa 57 tisuća zaposlenih u cijeloj regiji i 143 tvrtke, imao bi kaskadni učinak jer je samo Konzum imao 2340 dobavljača sa 148 tisuća zaposlenih, a 163 dobavljača imala su, osim potraživanja za robu i usluge, i potraživanja od 3,5 milijarde kuna za izdane mjenice, cesije i zajmove”, rekla je Dalić.
Poslovno izvješće Agrokora za prvih šest mjeseci 2017. pokazalo je kako je EBITDA tvrtki maloprodaje i veleprodaje iznosila negativnih -234 milijuna kuna (-3,2%), dok su ključne prehrambene kompanije zaradile 521 milijun kuna (+13,1%), a poljoprivredne tvrtke 141 milijun kuna (+10,4%). U izvješću za srpanj, objavljenom početkom ovoga mjeseca, Ramljak je spomenuo ovršne postupke koje je u Sloveniji pokrenuo Sberbank Ljubljana, a koji su prekinuti po sili zakona, kao i postupke pred sudovima Srbije te Crne Gore.
12 tisuća tražbina
Prvi put Ante Ramljak spominje i tri arbitražna postupka pokrenuta u Londonu. Sva tri je pokrenuo ruski Sberbank i to zbog tri kredita koje je odobrio Ivici Todoriću. Ukupna težina tri arbitraže nešto je veća od milijarde eura kojima u pravnoj bitki Rusi pokušavaju osigurati bolju poziciju za naplatu svojih potraživanja. Hrvatska strana pak pokušava zatražiti od Britanije da prizna lex Agrokor, odnosno jurisdikciju hrvatskog pravosuđa u sporu sa Sberbankom. Uskoro se doznaje i da je kompanija Nexus ulaganje, trgovačko društvo koje je osnovao Nexus fond, u kojem je jedan od ulagača (putem HBOR-a) i Republika Hrvatska, krajem prošle godine koncernu dala kratkoročni kredit od blizu 40 milijuna kuna.
Ulazimo u razdoblje nedavnih događaja.
Ante Ramljak 8. kolovoza tražio je od Trgovačkog suda da se produlji rok za 45 dana za objavu tablica prijavljenih tražbina vjerovnika, koji istječe 11. rujna. Naime, do kraja lipnja Agrokoru je stiglo gotovo 12 tisuća prijava tražbina na više od dva milijuna stranica. Sud Ramljaku šalje uputu kako nakon 11. rujna ima još 60 dana za objavu jedinstvenih tablica.
“Izvanredna uprava iste će dostaviti i prije isteka zakonom predviđenog roka”, priopćili su iz Agrokora. Nakon usklađivanja potraživanja slijedi i sastavljanje stalnog vjerovničkog vijeća.
Što Agrokor čeka u budućnosti?
Sredinom rujna trebali bi biti dostupni nalazi revizije PwC-a te vjerodostojni rezultati lanjskog poslovanja za cijelu grupu, kojim bi se trebala saznati realna vrijednost Agrokorove imovine. Upravo će odnos imovine i dugova biti presudan za sudbinu Ivice Todorića, vlasnika koncerna, za kojeg postoje male šanse da će uspjeti zadržati udio u vlasništvu.
Tek će se vidjeti kakvi će biti i nalazi istrage istražiteljskog tima zagrebačkoga Županijskog državnog odvjetništva i policije, koji je zauzeo kat Agrokorova nebodera i već nekoliko mjeseci češlja financijsko poslovanje Agrokora i povezanih društava. U tijeku su i pripreme za prodaju non-core imovine, pokretnina, nekretnina i non-core tvrtki, i to u postupcima javnog nadmetanja koji bi trebali biti uskoro finalizirani. U imovini tvrtke koja se našla na prodaji su Villa Castello, jahta Riva 85 Opera nazvana “Jana” i helikopter.
Podjela u divizije
Do kraja godine, trebao bi biti gotov nacrt plana restrukturiranja i nagodbe vjerovnika, koji bi trebao uključivati i otpise dijela potraživanja. Zadnji rok do kojega bi se trebao potpisati ugovor o nagodbi jest srpanj iduće godine. Nagodba će definirati budućnost Agrokora jer će njome biti određeno koje tvrtke idu u prodaju. U tom smislu sve su opcije otvorene, pa i raspodjela u divizije, a najveći upitnik ostaje Konzum za koji se pretpostavlja da će doći u ruke njegovih vjerovnika.
U nedavnom intervjuu Ramljak je rekao kako treba dobro razmisliti kome će se dati na upravljanje PIK Vrbovec, Belje i Vupik, jer te tvrtke zajedno imaju 33 tisuće hektara obradive poljoprivredne površine, čime se daje naslutiti kako bi one mogle doći u ruke nekom od domaćih ulagača ili tvrtki. Domaći interesenti za Ledo i Jamnicu već postoje, a na Agrokorove kompanije oko su već bacili i međunarodni investitori. Jedno je sigurno: Agrokor kakav poznajemo više neće postojati.