Ivica Pivac

U Hrvatskoj se i vrijeme računa od datuma propasti Agrokora

AUTOR:
    • Jozo Vrdoljak/Privredni vjesnik

  • OBJAVLJENO:
  • 29.12.2017. u 13:36

  • Ivo Ravlić / HANZA MEDIA

    Ivica Pivac

    Kupujemo dionice Kraša već pet godina jer Kraš smatramo dobrom tvrtkom. A hoće li i kada doći do preuzimanja, to u ovom trenutku ne mogu reći

    Mesna industrija Braća Pivac jest grupacija koja uz isto­imenu tvrtku uključuje niz većih i manjih tvrtki. Od većih tvrtki tu su PPK Karlovac, Dalmesso iz Klisa i Vajda iz Čakovca. Vlasnici tvrtke Ivica, Tonči i Neven Pivac imaju i turističku tvrtku Sol tourism kojoj su u vlasništvu tri hotela, dva u Makarskoj i jedan u Dubrovniku, gdje imaju i hostel. Najveći su pojedinačni dioničar u Krašu, a posjeduje i značajan udjel u Hotelima Makarska. Vlasnici su i nekoliko farmi, nekoliko manjih tvrtki, a uspješno razvijaju i kooperaciju.


    U ovom trenutku uz nekoliko značajnih investicija braća Pivac pripremaju ponudu za preuzimanje Hotela Makarska, dok se o mogućem preuzimanju Kraša Ivica Pivac ne izjašnjava. Niti potvrđuje niti odbacuje tu mogućnost, komentirajući to pitanje kako je kupnja dionica Kraša dobra investicija zato što se radi o odličnoj tvrtki. Za svoju tvrtku kaže da je opstala jer se njome odgovorno i konzervativno upravljalo te što su napravili diversifikaciju poslovanja. Kaže da bi teško opstao bez vlastite maloprodaje, a ključnim za poslovanje smatra što su zatvorili krug jer se bave proizvodnjom, trgovinom i turizmom. Uspio je, kaže, zahvaljujući poslovanju u kojem se pazi na troškove i ne zadužuje nekontrolirano. Takav pristup smatra odgovornim, a ne konzervativnim poslovanjem.
     

    Koliki je prihod Mesne industrije Braća Pivac?
    - Ovisno kako gledamo, ali konsolidirani je prihod negdje oko 1,5 milijardi kuna, dok je nekonsolidirani oko dvije milijarde. Dobit oscilira, a naša EBITDA je između pet i osam posto. Proizvodnja se ne može promatrati kao trgovina, jer trgovina ima prihod i marže, tako da veća cijena i veći promet utječu na veću dobit, dok su kod proizvodnje zakonitosti drukčije.


    Je li istina da Dalmesso više neće biti zasebna tvrtka unutar grupacije?
    - Istina je, uskoro ćemo Dalmesso pripojiti Pivcu. Pogon na Klisu će i nadalje ostati, a Dalmesso će proizvoditi ono što je i proiz­vodio. Smanjit će se dijelom administracija. Uostalom, sve je manje imao svojih direktnih kupaca tako da će integracija biti lagana. Tako ćemo ostvariti određene uštede.
     

    Kada kreće gradnja novog pogona u Ravči i koliko je vrijedna investicija u gradnju novog pogona?
    - Prije ljeta smo najavili investicije u poslovnoj zoni Ravča koja je vrijedna između 10 i 12 milijuna eura. Osim kupnje zemljišta, obuhvaća izgradnju modernog pogona pršutane površine gotovo 10.000 četvornih metara. Trenutačno čekamo građevinsku dozvolu i nadamo se da bi trebala biti izdana u siječnju. Sve radnje smo već obavili. Znaju se izvođači radova, dobavljači opreme... Sve je spremno za početak i mislim da će radovi biti gotovi za godinu dana.


    Koliki je kapacitet tog proizvodnog pogona?
    - Sada proizvodimo preko 150.000 pršuta, a u novom pogonu ćemo udvostručiti proiz­vodnju. Ukupno ćemo proizvoditi oko 300.000 komada dalmatinskog pršuta te nešto više od 2200 tona dalmatinske pancete, kraškog vrata i dalmatinske pečenice. Dakle, ukupni proizvodni kapacitet novog pogona je oko 5000 tona. Naša ovogodišnja proizvodnja jest nešto ispod tri tisuće tona trajnih komadnih proizvoda. Znači, u novom pogonu ćemo proizvoditi trajne komadne proizvode. Osim toga, objedinit ćemo proizvodne procese koji se trenutačno odvijaju na trima različitim lokacijama. Tu će biti i Uprava te nešto logistike. Dalmatinski pršut se, naravno, ne može proizvoditi nigdje nego u Dalmaciji, i to po točno određenoj recepturi. Pogon će biti najsuvremeniji u ovom trenutku.


    Koliko plasirate gotovih proizvoda na tržište?
    - Uz trajne komadne proizvode, imamo segment polutrajnih proizvoda u koji ulaze salame, kobasice. Imamo trajne punjene proizvode kao što su kuleni, srijemske, čajne salame i slični proizvodi čiji proizvodni ciklus traje od mjesec dana do dvije godine, zatim i segment polutrajnih proizvoda. Kad sve to spojimo, ukupno na nivou grupacije proizvedemo oko 15.000 tona proizvoda.

    Koliko ste investirali u PPK Karlovac?
    - U PPK smo investirali u zadnje dvije godine oko 100 milijuna kuna. Tu smo koristili i sredstva EU fondova.


    Što je s Vajdom?
    - Vajdu smo preuzeli prije nepune dvije godine. Sada je u tijeku investicija u industrijski pogon vrijedna oko 50 milijuna kuna. Osim te investicije u pogon, mi ćemo ovu godinu završiti sa 70 do 80.000 svinja iz naše kooperacije.


    Imate i veće planove što se tiče proširenja kooperacije odnosno uzgoja svinja?
    - Iskreno se nadam da ćemo iduću godinu završiti sa 150.000 svinja iz naše kooperacije. Naši kooperanti prepoznali su nas kao pouzdane partnere i s nama nemaju nikakvih problema. Tako da hoće poslovati s nama. Nažalost, Slavonija ima negativne demografske procese tako da to otežava naš proces povećanja kooperacije.


    Ipak to nije zanemariv uzgoj svinja ni otkup. Kako se to postiže kada je uzgoj svinja u Hrvatskoj, navodno, pao ispod milijuna komada?
    - Da biste povećali kooperaciju, morate stvoriti preduvjete. Da biste imali kooperaciju, morate imati mogućnost da to konzumirate. Ako imate potrebu za 30.000 tona svinjetine kao mi, onda ne biste trebali imati problem da imate svoju proizvodnju od 15.000 tona svinjetine, što je otprilike 200.000 svinja. Ja se iskreno nadam da će naša klaonica za tri godine doći do 250.000 svinja. Toliki je realni kapacitet naše klaonice u Vajdi. U nju smo uložili oko dva milijuna eura, tako da ako ne dosegnemo njezin kapacitet, nećemo imati povrat novca koji smo uložili. Prema tome, to je naš motiv.


    Zašto toliko pada uzgoj svinja?
    - Nažalost, to je hrvatska stvarnost. Imate period do propasti Agrokora i period nakon tog trenutka. Kod nas je bilo najlogičnije da se dogovaraju jako dugi rokovi plaćanja. Braća Pivac nikada nisu sebi dopustili da ne plate dobavljaču. Nikada naš dobavljač nije nazvao da mu platimo niti smo mi ikada tražili da se produži rok plaćanja.


    Zašto ste vi tako radili kada drugi nisu?
    - Kada ste konzervativni u poslu, to ne znači da ste sporiji. Možda je to naizgled sporiji razvoj, ali je svakako sigurniji i zdraviji. Mi smo u poduzetništvu od 1952., kada je moj otac otvorio prvu mesnicu. Ja sam od rođenja u tom poslu. U bivšoj državi mi smo imali već određen kapital. Neki trgovci i poduzetnici funkcionirali su i imali poslovnu logiku i razvijali se na neplaćanju svojih dobavljača. Mi smo uvijek svoje obveze ispunjavali.


    Zašto kažete da postoji vrijeme prije i poslije Agrokora?
    - Agrokor nije bio obična tvrtka, nego više od toga. Jednostavno, teško ste mogli dobiti neki posao ako je Agrokor aplicirao na njega. Tako je bilo čak i u turističkoj industriji. Onda ta povezanost s političkim elitama.
    I mislite da će sada biti bolje i lakše poslovati?
    - Mi i ne samo mi nego svatko onaj tko radi i posluje na tržištu nada se da može dobiti priliku.


    Zašto ste vi svojedobno prestali raditi s Agrokorom?
    - Kada je došao Lidl u Hrvatsku, mi smo uspostavili kontakt s Lidlom. Bila je obostrana želja da radimo jedni s drugima. Međutim, Konzum je uvjetovao da ako radimo s Lidlom, ne možemo i s njima. To je bio ultimatum.


    I izabrali ste Lidl?
    - Da, ali to nam je otvorilo oči. Tako da smo počeli intenzivnije razvijati svoju maloprodaju. Trenutačno imamo 270 maloprodajnih objekata i ostvarujemo prihod od maloprodaje oko 600 milijuna kuna. Bez tog prihoda nama bi bilo puno teže raditi. Radi se o malim prodajnim mjestima koja imaju stalan rast prometa. Nama i jest cilj doseći prihod od maloprodaje od milijardu kuna. U proizvodnji nam je cilj imati prihod 1,5 milijardi kuna. Maloprodaja nam osigurava dnevni priljev novca.


    Kako mislite ostvariti rast u maloprodaji od 40 posto?
    - Podizanjem prometa u postojećim objektima kao i razvojem mreže. Mi smo dobro rašireni, a logistički smo dobro organizirani.


    Da razjasnimo: gdje vi sve imate klaonice?
    - Imamo klaonicu jedino u Vajdi, dakle u Čakovcu.
    A gdje ste je imali do preuzimanja Vajde?
    - Nismo je imali. Mi smo u Vrgorcu zatvorili klaonicu prije sedam-osam godina, a do preuzimanja Vajde uslugu nam je pružala Mesna industrija Ravlić. Imali smo skupa s Medvedom, Fiolićem plan da napravimo zajedničku klaonicu u Jastrebarskom. Čak smo bili kupili i zemljište, ali nismo uspjeli zbog birokratskih zapreka. Onda smo mi preuzeli Vajdu, koja je imala klaonicu kapaciteta oko 80 svinja na sat, ili 600- 700 dnevno. Nakon investicije udvostručili smo kapacitet tako da imamo dostatan kapaciteta za naše potrebe klanja. Bili smo, dakle, bez klaonice, a mislim da će kompletna investicija u Vajdu uključujući i klaonicu biti gotova do ljeta. Ona iznosi 50 milijuna kuna.


    Dakle, nisu istiniti natpisi koji su bili da ste obavljali uslugu klanja u Vrgorcu?
    - Naravno da nisu istiniti, jer mi tu uslugu ne radimo u Vrgorcu ima sedam-osam godina. Očito nam je netko htio napraviti štetu, a mogu reći da je dijelom i uspio. Da je naša tvrtka bila lošija, imali bismo dosta problema u poslovanju. Međutim, naša tvrtka je odlično organizirana i zdrava, pa može amortizirati razne nepovoljne situacije.


    Ipak bilo je povlačenja nekih proizvoda koje ste stavljali na tržište?
    - Točno, ali ne naših proizvoda, nego proizvoda koje smo uvezli. Mislim da je najbolje o tome svemu rekao ministar zdravstva Kujundžić. Rekao je da ne postoji klaonica koja nema salmonelu. Samo uvjeti u kojima se radi mogu je maksimalizirati ili minimalizirati.


    Jesu li vaši proizvodi sada u Konzumu?
    - Jesu, naši su proizvodi unatrag šest mjeseci u Konzumu. Oni nama uredno plaćaju, a mi im uredno isporučujemo robu.


    Očito se počela raspletati ta situacija. Što vi mislite da će se dogoditi i na koji način će se rasplesti?
    - Osobno imam svoje mišljenje, i to gledam na vrlo jednostavan i logičan ekonomski način. S jedne strane imate dug koji je velik, a s druge strane imate imovinu. Ako je taj dug veći od imovine i ako ta tvrtka ne može servisirati postojeće poslovanje, onda se netko mora odreći potraživanja. To se i spominje. Preostali dug ne smije opterećivati koncern niti njegove pojedine tvrtke da može financirati redovito poslovanje. Druga opcija je stečaj. Ostalo ja ne razumijem.


    Dakle, ne mislite da će doći do preuzimanja nekih tvrtki iz sustava?
    - Dionice tvrtki Agrokora mogu vrijediti jedino u slučaju da se netko odrekne dijela duga. Kad se govori o preuzimanju pojedinih tvrtki, ja ne razumijem što bi netko mogao preuzeti ako se vjerovnici ne odreknu dijela potraživanja. Problem može biti što postoje vjerovnici koji su prvi i koji su zadnji na listi. Mogu reći da ja u nekim momentima ne razumijem terminologiju u vezi sa svime time, a ne mislim baš da sam baš ekonomski nepismen. Moje je mišljenje da se ili treba otpisati potraživanje do razine kada tvrtka može financirati svoje redovito poslovanje ili se pak mora otvoriti stečaj, a onda se može pojaviti netko tko to može preuzeti. Znači otpis ili stečaj, a sve ostalo je produžetak agonije.


    Vi ste najveći dioničar Kraša. Kakve planove imate? Namjeravate li dati javnu ponudu?
    - Mi smo najveći pojedinačni dioničar Kraša. Imamo oko 23,5 posto dionica. Koliko mi imamo informaciju, Kraš nije ugrožen zbog situacije s Agrokorom. Nema problem kao neke druge tvrtke.


    Kada je trenutak kada prelazite granicu, odnosno hoćete li dati javnu ponudu za preuzimanje Kraša?
    - Treba nam još oko 1,5 posto dionica. Kraš je relativno dobra tvrtka koja svoje proizvode plasira na vrlo zahtjevna tržišta. Jako su visoka radnička prava, protiv čega ja osobno nemam ništa. I mi smo imali prosječnu plaću dvostruko višu nego neki u to vrijeme puno razvikaniji poduzetnici. Kraš je najveći brend u svojoj djelatnosti u široj regiji. Ima i stalan rast prometa. Većinu proizvodnje izvozi na najzahtjevnija tržišta. Kupujemo dionice unatrag pet godina jer Kraš smatramo dobrom tvrtkom. A hoće li i kada doći do angažiranja oko preuzimanja, to u ovom trenutku ne mogu reći. Dakle, mi bismo morali osigurati još oko 60 milijuna eura, a i kada bismo ih osigurali, pitanje je bismo li uspjeli u preuzimanju. Hoće li biti i kada će biti ako bude, ne mogu u ovom trenutku stvarno reći.


    A jeste li zainteresirani?
    - Mi smo uvijek zainteresirani, ali sada smo trenutačno zainteresirani za preuzimanje jedne hotelske tvrtke.


    Jesu li to Hoteli Makarska?
    - Jesu. Mi već imamo udjel od oko 20 posto u toj hotelskoj kući. Država je raspisala prodaju oko 55 posto udjela koji ima. Deset posto imaju mali dioničari, a 15 posto je ostavila država za servisiranje nekih obaveza. Mi smo zainteresirani, a ako uspijemo, preuzet ćemo tu tvrtku, a ako ne uspijemo, prepustit ćemo svoj udjel onome tko preuzme taj paket koji država prodaje.


    Turistička sezona bila je odlična. Kako ste je vi odradili?
    - Mi imamo tri hotela i jedan hostel i, naravno, oni su imali rast. Međutim, i troškovi su povećani i rastu. Najviše rastu troškovi radne snage jer je nema. Možda to čak nije ni loše, jer imate zadovoljnog radnika. Bez obzira na sve, zabrinjavajuće je što je Hrvatska demografski devastirana zemlja.


    Zašto Hrvatska poljoprivreda nije konkurentna?
    - Deficit u poljoprivredi je 10 milijardi kuna. Hrvatska bi potpuno drukčije izgledala da ima suficit umjesto tolikog deficita u poljoprivredi. Imamo uspješan turizam, a kad bismo imali uspješnu poljoprivredu, bilo bi drugačije. Sve se u poslovanju svodi na to jeste li konkurentni ili niste. Imate li konkurentan proizvod, onda ćete poslovati. Ako nemate, onda možete govoriti da vam je netko drugi kriv. Međutim, sami smo krivi.


    Koji je razlog za to stanje i koje je njegovo rješenje?
    - Treba izabrati zemlju koja je uspjela napraviti konkurentnu poljoprivredu te poslati na edukaciju inženjere i veterinare. Naši ljudi nisu lijeni i vole raditi. Tako da to nije problem. Mi smo bogomdani za poljoprivredu, ali naša makro­ekonomska politika nije išla na ruku poljoprivredi.
    Glavni naš problem jest populizam. U svim segmentima postoje uspješne, srednje i lošije tvrtke. Država nema potrebe financirati one koji su loši, jer to ne vodi ničemu. Ali ih financiraju da bi dobili glasove. Navodno je dato oko 10 milijardi dolara poticaja za poljoprivredu, a poljoprivreda nam je, nažalost, devastirana i nije konkurentna. Mi smo, navodno, 1993. imali 300 milijuna dolara suficita u poljoprivredi.Ako netko seljaku plati svinju za 270 dana, odmah znamo da će taj seljak propasti.


    A vi? U kojem roku vi plaćate otkupljenu svinju?
    - Maksimalno je taj rok 15 dana, a uobičajeno je sedam. Sve na tržištu što se nudi mi smo spremni otkupiti po burzovnoj cijeni i platiti u roku od, najdulje, 15 dana. Nažalost, sve je devastirano i Hrvatska, navodno, ne proizvede ni milijun svinja. Danska, država slične veličine, proizvede 25 milijuna svinja.
    Za normalnog prerađivača, odnosno industriju, postoje samo dvije stvari, a to je jeftina i dobra sirovina. Mi, nažalost, nemamo ni jedno ni drugo. Ako ste dobri a skupi, isto niste konkurentni. Žalosti to da u proteklih 25 godina nismo bili u stanju proizvesti konkurentnu svinju. A imamo jeftiniju radnu snagu i energiju. Pa što onda možemo proizvesti da je konkurentno kada ne možemo svinju?


    Tko je kriv?
    - Uvijek je kriv onaj tko upravlja. Ako meni loše ide, nije mi kriv ni skladištar, ni mesar, ni inženjer u pogonu, nego sam kriv ja i moji najbliži suradnici. Nema Danac bolje uvjete nego Slavonac. Negdje se strašno pogriješilo u našoj poljoprivrednoj politici. Da nemamo svoje kooperante, morali bismo sve uvesti. A sada se zbog troškova prijevoza ne isplati uvoziti.


    A što je s junetinom?
    - Tu nemamo kooperaciju, nego imamo svoje dvije farme i proizvedemo oko 3000 tona svježe junetine. Međutim, na tržištu je izražen trend rasta svinjetine i piletine. Za junetinom se smanjuje potražnja. Kod junetine je slična situacija kao i sa svinjetinom. Nismo konkurentni.


    Što mislite da je presudno za funkcioniranje, odnosno za održivost, vašeg poslovanja?
    - Mislim da je to krug koji smo zatvorili. To je trgovina, proizvodnja odnosno prerađivačka industrija i turizam. Imamo puno iskustva, tako da smo napravili disperziju poslovanja. Pa ako lošije ide jedan segment, ide vam drugi.


    Zanima li vas proizvodnja stočne hrane? Bili ste jedno vrijeme razmišljali o tome.
    - Da, radili smo i studije jer nama u ovom trenutku treba oko 100 tona stočne hrane na dan. Pa smo na kraju odlučili da je bolje da to za nas radi netko drugi. Polje, mješaonica hrane, kooperacija odnosno uzgoj stoke, prerađivačka industrija, trgovina i turizam. To je taj krug.


    Postoji li uvoznički lobi?
    - Bolje bi bilo pitanje zašto se uvozi hrana u Hrvatsku. Jer ako imate deficit od 10 milijardi kuna na ovoliko stanovnika, znači da imamo ozbiljan problem. Tko nama brani da je izvozimo? Potencijal za to imamo. Nije uvoz uništio poljoprivredu, nego nešto drugo. Recimo što bi se dogodilo da se na jedan period zabrani uvoz. Kod nas bi bila nestašica mnogih artikala. Ako je recimo u Đakovu jeftin kvalitetan proizvod, onda nitko neće kupovati u Amsterdamu, nego u Đakovu. Lako je nekome prišiti etiketu, a odgovorno tvrdim da su lobiji postojali i postoje samo na zatvorenim tržištima. Na tržištu od 500 milijuna stanovnika to je malo teže. Tu morate biti konkurentni. Kad si konkurentan, onda nema granica.

    Izdvajamo