Prije godinu i pol nije bilo lako doći do Aleksandra Vučića. Da nije bilo našeg novinara Darka Hudelista, Globus ne bi prvi objavio intervju s tadašnjim premijerom Srbije. Hudelistom su u Beogradu fascinirani. On je jedini novinar koji je uspio prodrijeti i do prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ali i do “oca srpske nacije”, “Pisca s velikim P”, tvorca modernog srpskog nacionalizma, Dobrice Ćosića. Pisao je knjigu o njemu i uspio je ući u njegovu privatnost.
A kad je opčinio Ćosića, logično je da mu se prepustio i tada mlađahni radikalski političar Vučić. I stvorio se neki oblik prijateljstva između današnjeg srpskog predsjednika i jednog hrvatskog novinara. Razgovarali smo u trenutku kada je pored kuće Vučićeva oca nadomak Beograda pronađen automobil pun eksploziva. Bilo je to samo nekoliko dana nakon neuspjelog pokušaja puča u Crnoj Gori. Poslije se tvrdilo da su u pokušaj državnog udara u Podgorici, preko svoji franšiznih podružnica, bile umiješane neke ruske i neke srpske (para)obavještajne službe. U Vučićevu okruženju tih je dana vladala atmosfera straha.
Primio nas je u Vili Bokeljka, premijerskoj rezidenciji na Dedinju. Spektakularnu zgradu iz tridesetih godina prošlog stoljeća Vučić nije želio koristiti kao svoj stan, što je predviđeno srpskim zakonom, nego samo za protokolarne potrebe. U toj moderno preuređenoj vili primio je i Angelu Merkel, a nekoliko tjedana prije Hudelista i mene u njoj je dočekao britanskog ministra vanjskih poslova Borisa Johnsona. Ručkom samo za nas dvojicu želio je pokazati koliko mu je stalo do odnosa s Hrvatskom. Govorio je o srpskoj tradiciji ubijanja vlastitih kraljeva i premijera. Razgovor je trajao više od tri sata. Vučić u autorizaciji nije mijenjao gotovo ništa.
Upravo takav Aleksandar Vučić predstavio se ovih dana Hrvatskoj: siguran u sebe, moćan u svojoj zemlji, s dobrim vezama na Zapadu i još boljim na Istoku. Ne sjećam se kada je zadnji put neki državnički posjet pobudio toliku pažnju hrvatske javnosti. “Četnik-početnik” dočekan je sa svim državnim počastima. Manje od tisuću prosvjednika na čelu s nezaobilaznim pravaškim autsajderom Draženom Kelemincem bili su samo demokratski dekor Hrvatske.
Aleksandar Vučić prvi je srpski lider koji je nakon osamdeset godina kročio na Kaptol. Regent princ Pavle Karađorđević 1940. godine razgovarao je s kardinalom Alojzijem Stepincem u istom salonu u kojem je sada Vučića primio kardinal Josip Bozanić. Razlika je samo u tome što je kardinal Stepinac princu Pavlu pokazao i Katedralu, a Vučić je ostao u Bozanićevu salonu.
Voljela ih ili ne, Hrvatska se uvijek fascinira moćnim ljudima: nekada Tito i Tuđman, danas Erdogan i Putin. Vučić je jedan od političara koji kao i oni, vlada čvrstom rukom.
U Srbiji ne postoje dvije vanjske politike kao u Hrvatskoj. Od srpskog sklada između premijerke i predsjednika ipak mi se više sviđa hrvatski sukob između predsjednice i premijera. Barem nema čvrste ruke.