Čini se da je 2019. godina predodređena da bude godina međunarodnih sukoba u kojima će SAD postati najmanje predvidljiv igrač. Ostavka ministra obrane Jamesa Mattisa jasan je znak da je pristup globalnim pitanjima predsjednika Donalda Trumpa nadvladao tradicionalne internacionaliste u njegovoj administraciji, a posljedice bi mogle biti vrlo ozbiljne. Mattisov odlazak znači da je uklonjeno jedno od najvažnijih ograničenja koja su postojala za Trumpovo djelovanje.
U pismu ostavke Mattis navodi da predsjednik ne prihvaća razumne savjete, prezire američke saveznike, popušta stranim diktatorima i odriče se principa na kojima se temeljilo američko vodstvo od Drugog svjetskog rata. Budući da Trump nema postojanu globalnu strategiju, nego u pravilu djeluje impulzivno, raste zabrinutost zbog dvaju mogućih ishoda: američkog povlačenja ili američke prekomjerne reakcije. Trump, američki vrhovni zapovjednik, odlučio je povući sve američke trupe iz Sirije proglasivši pobjedu nad IS-om. Nije se savjetovao s američkim saveznicima, partnerima, čak ni sa svojim sigurnosnim timom.
Kritičari tvrde da će povlačenjem jednostavno predati goleme dijelove Srednjeg istoka i Jugoistočne Azije američkim neprijateljima kao što su Rusija, Iran, IS i talibani. Potez je očito bio usuglašen s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom i signalizira izdaju kurdskih saveznika i sirijske demokratske opozicije. To je vrlo neugodna poruka američkim vojnim suradnicima u drugim zonama sukoba. Napuštanje Sirije bilo je kap koja je prelila čašu Mattisu koji je u čudu promatrao kako se Trump dodvorava Putinu istodobno vrijeđajući brojne NATO saveznike. Ministar obrane upozorio je da Trump potresa nosive stupove američke globalne moći svojim populističko-nacionalističkim pristupom geopolitici. Njegova ostavka intenzivirala je raspravu o tome je li Trump kvalificiran da bude vrhovni zapovjednik te otvorilo mogućnost da Trump priprema potpuno globalno povlačenje.
Trumpovi potezi na međunarodnom planu usmjereni su prema njegovoj biračkoj bazi koja vjeruje predsjedniku da SAD troši previše na ratove u inozemstvu. Bijela kuća također planira smanjiti broj američkih vojnika u Afganistanu već sljedećih tjedana. Očekuje se da će broj od 14.000 vojnika biti prepolovljen. Posljedice bi mogle biti poražavajuće, a neki višepozicionirani republikanski zastupnici upozoravaju da bi povlačenje iz Afganistana moglo rezultirati novim terorističkim napadom na američko ili europsko tlo na razini onog 11. rujna 2001. Američki saveznici u Aziji u strahu su da bi Trump mogao povući vojnike s Korejskog poluotoka pod izlikom da je postignut mir sa Sjevernom Korejom. U stvari, Kim Jong-un umješno manipulira Trumpom šarmirajući njegov ego dok nastavlja razvijati svoj program nuklearnog naoružanja. Trump je već prorijedio vojne vježbe s Južnom Korejom i tvrdi da je vojna misija koja se ondje nalazi od kraja Korejskog rata 1953. godine preskupa.
Američki europski saveznici također se brinu da bi američke obveze prema NATO-u mogle postati upitne. Budući da je Mattis otišao, a da Trump nastoji odvući pozornost od istraga FBI-a i Kongresa vezane uz njegovu navodnu urotu s Moskvom, američke trupe u Europi bi se također mogle naći na njegovu popisu aktivnosti. U doba Mattisa broj vojnika duž NATO-ova istočnog boka povećan je u sklopu misije Ojačana prednja prisutnost (EFP) koja služi odvraćanju ruskog napada. Kremlj se sada naslađuje mogućnošću smanjivanja udjela američke vojske i slabljenjem američkih obveza prema najranjivijim europskim saveznicima. Uz prijetnju naglog američkog povlačenja iz strateški vitalnih regija javlja se i opasnost Trumpove pretjerane reakcije tijekom krize budući da sada postoji manje ograničenja njegovim neočekivanim promjenama politike. Primjerice, analitičare zabrinjava Trumpova vjerojatno kolebljiva reakcija ako dođe do konfrontacije između američke i kineske mornarice u Južnom kineskom moru koja bi brzo mogla prerasti u rat.
Na Srednjem istoku bi se Iran, slijedom svog uspjeha u Siriji, mogao okuražiti i krenuti u napad na izraelske i saudijske interese. Trump bi se tada suočio s ozbiljnim izborom: okrenuti leđa svojim regionalnim saveznicima ili se uključiti u izravni sukob s Teheranom koji bi mogao uvući Rusiju u opasnu vojnu konfrontaciju. Unatoč rastućim strahovima diljem svijeta, ipak nije sve izgubljeno kad je riječ o američkoj tradicionalnoj globalnoj ulozi. Mnogo toga ovisi o tome hoće li se budući ministar obrane, kojeg treba potvrditi Senat koji je snažno pro-NATO orijentiran, suprotstavljati Trumpu kao što je to radio Mattis. Sve će oči također biti uprte u državnog tajnika Mikea Pompea, koji bi trebao zadržati dosljednost američke vanjske politike. A ključnu će ulogu igrati senatski republikanci koji će trebati žustrije istupati protiv Trumpova rastućeg izolacionizma. Mnogi su zastupnici i političari zabrinuti da će 2019. godine istrage koje vode Kongres i FBI konačno razotkriti da je predsjednik bio uključen u urotu s Moskvom, da je ometao pravosuđe i bio uključen u široku korupciju. Trump bi tada mogao namjerno stvoriti međunarodnu krizu kako bi odvratio pozornost javnosti, preusmjerio politički fokus i spriječio gubitak moći.
Naslovnica Globusa, 4.1.2019.