Prije nekog vremena na YouTubeu sam pronašla odličan video u kojem Blixa Bargeld, pjevač i frontmen njemačkog benda Einstürzende Neubauten te bivši član pratećeg benda Nick Cavea - The Bad Seeds, u jednom kulinarskom showu kuha rižoto od sipe. Svestrani Bargeld, naime, odličan je kuhar i gastronomski znalac, pa je tako prije nekoliko godina objavio i knjigu "Europa unakrsno", svojevrsne dnevničke i gastronomske zapise s jedne od turneja. Kuhanje je stoga bio sasvim prigodan uvod u intervju što smo ga vodili uoči koncerta koji će Bargeld 7. veljače održati u Močvari zajedno s talijanskim skladateljem i producentom Tehom Teardom.
Koncert se održava u sklopu izložbe Genijalni diletanti, putujuće izložbe koja se bavi subkulturom u Njemačkoj u 1980-im godinama i bit će postavljena u Pogonu Jedinstvo, a zajednički je organiziraju Goethe Institut i Močvara.
Prljav grad
Genijalni diletanti bio je naziv koncerta održanog 1981. u berlinskom Tempodromu, a postao je sinonimom za kratak period procvata njemačke umjetničke alternativne scene početkom 1980-ih. U okruženju umjetničkih akademija ta nova scena glasnim se provokacijama suprotstavljala estetskim konvencijama. Nove tehnologije omogućile su proizvodnju muzike, filmova i videa, osnivaju se diskografske kuće i klubovi, a umjesto engleskog, koji je do tada dominirao pop glazbom, u tekstovima pjesama i imenima bendova etablirao se njemački jezik, čime su se protagonisti scene ogradili od mainstreama, dok je objekt umjetničkog istraživanja bila i politička podjela između Istoka i Zapada, najočitija upravo u podijeljenom Berlinu.
Teho Teardo i Blixa Bargeld
U Močvari će biti prikazan i film "B-Movie: Lust & Sound in West-Berlin 1979-1989", a na izložbi će, uz Einstürzende Neubauten, biti predstavljeno još šest njemačkih bendova iz tog razdoblja, među kojima je i nama najpoznatiji bend D.A.F. (Deutsch Amerikanische Freundschaft). Pioniri EBM-a i elektropunka u povijest plesne glazbe upisali su se pjesmom "Der Mussolini" koja je, iako krajnje provokativnog teksta i avangardne glazbene strukture, postala hit disko klubova diljem Europe. No, kakav je zapravo bio Berlin u to vrijeme?
- Zapadni Berlin u to je doba bio prljav, siromašan i problematičan grad, a ne meka umjetnika kako se to često voli prikazivati. U gradu je vladala nevjerojatna nestašica stanova i bilo je lukrativnije kupiti kuću u ruševnom stanju - a takvih je puno bilo još iz doba Drugog svjetskog rata - i ostaviti je praznom, nego renovirati kuću i iznajmiti je. Bilo je jednostavno nemoguće naći stan u Zapadnom Berlinu. Trik iz toga doba bio je sljedeći: dvoje ljudi otišlo bi na kolodvor Zoo u 3 sata ujutro, jer su tamo stizale prve novine. Jedan bi kupio novine, a drugi bi za to vrijeme zauzeo telefonsku govornicu i onda bi nazivali brojeve iz oglasnika sa slobodnim stanovima. Ja sam otišao iz roditeljske kuće sa 17 godina i prvo sam po nekoliko mjeseci živio kod prijatelja, no na kraju sam i sâm završio u jednoj od tih praznih, napuštenih kuća u Schönebergu, gdje sam živio od 1980. do 1984. - prisjeća se Blixa Bargeld, rođeni Berlinčanin, i odmah dodaje kako je upravo on osmislio izraz genijalni diletanti.
- Ja sam tada organizirao festival Geniale Dilletanten koji sam namjerno krivo nazvao (Dilletanten umjesto Dilettanten, op. a.), a ideja je bila da nijedan bend ne svira duže od deset minuta kako bi se svi bendovi mogli predstaviti. Mediji su se uhvatili te riječi kako bi mogli opisati tu difuznu scenu, no valja reći kako je to bio pojam koji se odnosio isključivo na Zapadni Berlin, a nikako ne na Hamburg, Düsseldorf ili bilo koji drugi dio Njemačke. To je jednostavno bio izraz kojim se opisivala autsajderska scena u Zapadnom Berlinu, koja nije brojala više od 20 ljudi, ali oni su bili vrlo aktivni i zaslužni za mnoga događanja.
Važan klub
Jedno od važnijih mjesta berlinske scene bio je i klub Moon, u kojem su 1980. godine osnovani Einstürzende Neubauten. Blixu su, naime, pozvali da svira u tom klubu, te je brzo morao smisliti ime za bend i pozvao je nekoliko prijatelja koji su tu večer imali vremena da mu se pridruže. S njim je tada bio i Andrew Unruh, njegov školski kolega s kojim je i stanovao, i počeli su zajedno raditi muziku. Prve snimke nastale su ispod nadvožnjaka na autoputu, a cilj im je bio razoriti sve glazbene strukture. Dvojici prijatelja uskoro se pridružio i tada 15-godišnji Alexander Hacke, a potom i FM Einheit i Mark Chung, koji su u to doba bili članovi hamburškog punk benda Abwärts. Andrew je morao prodati bubanj kako bi platio stanarinu, pa je onda sam izradio jedan od ukradenog građevinskog materijala, a njihova prva pjesma zvala se, sasvim prigodno, "Wir können nicht spielen" (Ne znamo svirati). Zvuk su stvarali pomoću bušilica i motornih pila, na koncertima su zavarivali metalne ploče i udarali po limenim cijevima, a distorzije na gitarama bile su odvrnute do maksimuma i praćene Blixinim vrištanjem. No, već prvi album "Kollaps" rezultirao je pozivom na documentu u Kasselu, što je ujedno bio i prvi korak povezivanja benda s etabliranom art scenom, a koji će se kasnije nastaviti njihovim čestim radom za kazališta.
Nick Cave prvi put ih je vidio u Amsterdamu, kada je bio na turneji s Birthday Party, a u dokumentarnom filmu "Seele brennt", objavljenom u povodu 20 godina Neubautena, izjavio kako je to bio trenutak koji mu je promijenio život.
Upoznali su se u Berlinu 1982., a godinu kasnije on i Blixa osnivaju The Bad Seeds u kojima je Blixa svirao sve do 2003. godine i albuma "Nocturama". Je li rad s Bad Seedsima za njega bila neka vrsta muzičke ravnoteže?
- Prvi put sam surađivao s Nickom Caveom dok je još postojao Birthday Party, na zadnjoj stvari koju su Birthday Party ikada snimili svirao sam gitaru. Osnivanje Bad Seedsa za mene je prije svega bio taktički manevar. U to doba Neubauteni su bili jako poznati u cijelome svijetu, a u medijima smo bili percipirani kao noise bend. Početi svirati klasičnu gitaru za mene je bilo nešto poput strateške odluke, nešto što nitko nije očekivao, a to je bilo nešto što sam tijekom svoje karijere često radio. Kad sam se oženio, bilo mi je previše održavati dva benda i brak, pa sam otišao iz Bad Seedsa i danas imam vrlo rijetko kontakte s Nickom Caveom - kaže Blixa, koji nije htio previše pričati o svom bivšem suradniku i prijatelju, no ipak je pristao sudjelovati u filmu o Caveu "20.000 dana na zemlji", što je bio prvi put nakon deset godina da su se sreli.
Izvozni proizvod
Einstürzende Neubauten 1983. odlaze na prvu američku turneju gdje sviraju kao predgrupa Cabaret Voltaire, a velik uspjeh postigli su i u Japanu, gdje su snimili i prvi videospot. Spontanost ranih nastupa polako je ustupala mjesto konceptualnom pristupu, a sredinom 80-ih, u doba Duran Duran, Spandau Ballet i loših frizura, bili su najpoznatiji njemački izvozni proizvod. Ekscentrični engleski menadžer Stevo Pearce, osnivač izdavačke kuće Some Bizarre Records, bio je ključna figura u karijeri benda. Čovjek koji je sa samo 19 godina doveo Soft Cell na vrhove top lista omogućio im je novac za snimanje u profesionalnom studiju, no sve što su zaradili zadržao bi za sebe, a Blixa je jednom izjavio kako im je to bila najveća pogreška u karijeri.
Godine 1986. Peter Zadek, tadašnji intendant kazališta u Hamburgu, na scenu je postavio mjuzikl "Andi" u kojem su također nastupali i Neubauteni, a predstavu su igrali šest mjeseci, dan za danom. Iste godine Goethe Institut šalje ih na EXPO u Vancouver kako bi predstavljali njemačku kulturu. Svirati nisu smjeli jedino u DDR-u, no zato su netom nakon pada zida održali dva koncerta u istome danu i od tada često surađuju i s poznatim istočnonjemačkim dramatičarom Heinerom Müllerom. Godine 1994. iz benda je otišao Mark Chung, a usred snimanja singla "Stella Maris" i FM Einheit, koji se nije slagao s Blixom oko smjera u kojem bi se bend trebao kretati. Nakon tog singla muzika i tekstovi su postali prijemčiviji, a eksperimenti suptilniji. U bend dolaze Rudi Moser i Jochen Arbeit i to je postava u kojoj sviraju i danas. Ovaj tjedan bend kreće na svoju Greatest Hits turneju, koja je djelomično već rasprodana, pa tako i oba koncerta u novoj zgradi Filharmonije u Hamburgu. Europska turneja održava se u povodu objave njihova posljednjeg, istoimenog albuma, pri čemu, ovo Greatest Hits treba shvatiti krajnje ironično.
Igra s jezikom
To nije turneja koja prati ploču, nego je u pitanju album koji prati turneju. Riječ je o pjesmama koje mi trenutno sviramo, a odnosi se na one pjesme koje smo napravili u ovoj formaciji - objašnjava Blixa, a na pitanje kako to da se među pjesmama ne nalazi "Feurio!", svojevremeno i veliki hit darkerskih slušaonica po zagrebačkim klubovima, odgovara kako su pokušali svirati tu pjesmu, ali nije zvučala dobro u ovoj postavi pa su je izostavili. Hrvatska neće biti obuhvaćena ovom turnejom, no zato ćemo imati priliku premijerno pogledati nastup Blixe Bargelda i Teha Tearda, nekadašnjeg predvodnika industrial benda Meathead, a danas cijenjenog autora filmske glazbe koji je radio glazbu za filmove Paola Sorrentina, kao i za film "Ti mene nosiš" Ivone Juke. Bargeld i Teardo prošle su godine objavili svoj drugi zajednički album nazvan "Nerissimo", a u Močvari će nastupiti uz pratnju troje talijanskih glazbenika te zagrebačkog gudačkog kvarteta Prelude. Novi album nastajao je na potezu između Rima i Berlina, kombinira komorni pop, elektroniku, kao i prepoznatljivi Neubauten industrial zvuk, a njegova je specifičnost što je trojezičan, pa se uz engleski i njemački pojavljuje i talijanski jezik za koji je Blixa uzimao i posebne satove.
- Volim se igrati jezikom. Jezik se nikada ne može do kraja istražiti zato što se stalno mijenja. Teho i ja često sviramo u Italiji, i da nisam imao talijansko okruženje oko sebe vjerojatno ne bih ni probao pisati na talijanskom - kaže glazbenik koji također živi u multijezičnom okruženju. Oženjen je naime za Kineskinju Erin Zhu odraslu u Americi, s kojom je svojevremeno živio u San Franciscu i u Pekingu, no otkako mu je kći krenula u školu, vratio se u Berlin jer smatra da je Europa bolje mjesto za odrastanje djece. Ima li u planu napisati i autobiografiju?
- Imao sam ugovor za autobiografiju, no raskinuo sam ga i on je sada na ledu. Trenutno nemam u planu pisati autobiografiju, prije svega zbog svih mogućih filmova i knjiga koji se sada pojavljuju o Zapadnom Berlinu. Čekam da se nostalgija za Zapadnim Berlinom iživi i onda ću to napraviti. Ljudi se danas masovno doseljavaju u Berlin ne zato što je on umjetnički kreativan, nego zato što je puno jeftiniji od Londona, New Yorka ili Pariza. Kad sam svojevremeno tražio čistačicu za svoj stan, na oglas mi se javilo deset australskih koreografa, što je zaista tužno. Potpuno je drugačija situacija nego recimo 1979. u Zapadnom Berlinu. Tada su ljudi dolazili u Berlin prvenstveno kako bi izbjegli služenje vojnog roka. Zapadni Berlin imao je demilitarizirani status, što znači da ako ste kao "Wessi", kao zapadni Nijemac iz recimo Stuttgarta, došli u Berlin, niste morali u vojsku. Ne sjećam se više ni sâm koliko sam svojevremeno imao podstanara u svom stanu - završava Blixa.