Ime Borne Šercara nije poznato široj javnosti, no u glazbenim se krugovima za njega itekako zna. Upamtite njegovo ime, jer radi fantastične stvari: sklada, svira, slika, piše pjesme... Nedavno se vratio s rasprodane turneje u Kini, priprema novu izložbu, a uskoro mu izlazi novi album, “Rise After Fall”, koji je odsvirao sa svojim bendom Borna Šercar’s Jazziana Croatica. On u bendu svira bubnjeve, na saxu je Vojkan Jocić, klavir svira Hrvoje Galler, a Elvis Penava gitaru.
Njihov novi album je magičan. Iza svake note krije se priča i nemoguće ga je zaboraviti, zaključujem nakon prvog slušanja svih skladbi. Nazivi pjesama govore sami za sebe: tu su “Bura”, “Klis View”, “Rab’s cake”, “Velebit”, “Imotska elegija”, “Klek’s Witches”... Svaka od tih skladbi ima okus, miris, uspomenu koja samo čeka da bude utkana u nju. “Rab’s cake” mami da je se sluša na terasi okupanoj suncem koja gleda na more. “Klis View” me, ne znam zašto, asocira na zaranjanje. “Bura” donosi miris prhkih kolačića iz mamine kuhinje u prohladna dalmatinska jutra, dok “Sunken ships” pobuđuje tugu koju donosi južina i koja se ogleda u čeličnosivom moru, zapetljanoj kosi i prstima koji žele otpetljati užad s nekog broda i otploviti.
Taj magični novi album, koji nije tipičan jazz kakav se obično vezuje uz ime Borne Šercara, izlazi početkom listopada. Na njemu je Borna radio gotovo tri godine. Neke je skladbe, objašnjava, skladao odmah, u naletu inspiracije, a na drugima je radio neko vrijeme, sve dok nije bio posve zadovoljan. Nije se žurio, priznaje - imao je viziju kako bi album trebao izgledati i želio je da sve bude savršeno prije nego snimi nosač zvuka. “Ovaj je album drugačiji nego dosadašnji jer ima više spoja jazza i etno melosa. Osim toga, ovo je prvi album koji cijeli ja potpisujem, a mislim da se iz muzike čuje koliko me inspirira taj autentični hrvatski zvuk u kombinaciji s jazzom. Ima tu i fusiona, rocka, pa i popa. I dosad smo na albumima, a ovo nam je peti koji objavljujemo, koketirali s tim zvukom, no to je sada ozbiljnije. Moglo bi se reći da je ovo album koji će biti iznenađenje našim obožavateljima, ali vjerujem kako će to biti dobro iznenađenje”, kaže Šercar koji je bend osnovao jer je htio napraviti nešto svoje.
Maštao je o tome da jazz spoji s hrvatskim melosom. Svi glazbenici koji vole tu vrstu zvuka uvijek su se oduševljavali američkim jazzom, a on je zapravo pun lokalnih elemenata, specifičnog melosa nastalog u određenom vremenu na određenom mjestu. Dugo se bavio mišlju da stvori svojevrstan specifičan hrvatski jazz, u kojem će se čuti da on dolazi s prostora Balkana, i koji će onda baš po tome biti poseban, drugačiji i unikatan.
Gotovo sve pjesme na novom albumu imaju englesko ime, primjećujem. Je li to zato što s ovim albumom planira ozbiljniji proboj na svjetsko tržište ili je to zato što je engleski na neki način standardni jezik jazza? “Oboje, zapravo. Uvijek postoji želja da se probiješ na inozemno tržište, naravno. Mi smo zadnjih osam godina, koliko postojimo, dosta svirali po Europi i Americi. Imamo bazu obožavatelja u zemljama diljem svijeta, ljudi koji kupuju naše albume, i zbog toga mi je bilo logično da engleski bude jezik albuma. Neće to smetati domaćoj publici, jer su oni na to navikli”, kaže Šercar i dodaje kako je naziv albuma, “Rise After Fall”, odabrao iz psihologije. Riječ je o tome kako pronaći motiv da se digneš nakon pada, kaže Šercar, a činilo mu se kako je to pravi naziv albuma što nosi ovakve slike i emocije.
Album će se početkom listopada najprije moći kupiti na online platformama, a CD će izdati Nota Bene Records. Za sada je Šercar snimio jedan spot, za pjesmu “Bura”, u kojem je nastupila Josipa Lisac. S njom Šercar već godinama surađuje, a zbog prijateljstva koje ih veže pjevačica je pristala prvi put u životu glumiti u nečijem spotu. “Snimali smo u zagrebačkom klubu Kontesa, u kojem će se i održati promocija albuma. Bilo je prekrasno, opušteno, sjajno smo se zabavili, a mislim da će se ljudima jako svidjeti. Za desetak dana će taj spot biti objavljen i on će biti najava za album. Volio bih snimiti i spot za pjesmu ‘Rise After Fall’, o tome trenutačno razgovaram sa suradnicima i vjerujem da ćemo uskoro krenuti i s tim snimanjem”, kaže Šercar.
Ovaj diplomirani akademski bubnjar i udaraljkaš iza sebe ima mnogo toga: pisao je glazbu za animirane filmove, surađivao s kazalištima, svirao u orkestrima... Osam je godina bio u Big Bandu HRT-a, a svirao je i u Simfonijskom orkestru HRT-a, Zagrebačkoj filharmoniji, Vojnom simfonijskom puhačkom orkestru, Orkestru HNK i drugima. Stalni je član Hrvatskog baroknog ansambla, a djeluje i u više sastava koji se bave jazz glazbom: Trio Matije Dedića, Spike Quartet, Dona Lee Quartet, Trio Ivana Kapeca, Zagreb Jazz Portrait, Il Gruppo Delle Azioni Progresive i Ladislav Fidri Quintet. Osim toga, kao skladatelj glazbe za predstave surađuje s gotovo deset kazališta u regiji, a do sada je kao scenograf radio u narodnim kazalištima u Rijeci i Splitu.
Nastavimo s nabrajanjem: tijekom karijere surađivao je s Michelom Legrandom, Miljenkom Prohaskom, Boškom Petrovićem, Terezom Kesovijom, Oliverom, Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Gabi Novak... S Ivanom Bilićem i Božidarom Rebićem osnovao je udaraljkaški trio Boob--n--yar, s kojim izvodi autorske kompozicije i klasične udaraljkaške skladbe. Među nagradama koje je osvojio su ona za najperspektivnijeg mladog glazbenika s područja jazza 1999. godine, a pet godina kasnije ovjenčao se i onom za najboljeg jazz bubnjara. Dobio je i dva Porina: prvog za album “A Little Book Of Notes”, a potom i za skladbu “Melancholy” s albuma “Nehaj”.
“Dosta sviramo i publika voli naš zvuk. Nažalost, naši koncerti nisu kao oni rokera, nitko ne baca grudnjake na scenu niti nas moli da se potpišemo na dekolte, ali ljudi koji nas vole odani su nam. Imamo i mladih i starih, onih koji su kupili sve naše albume, kao i onih koji su sasvim slučajno došli na neki koncert i oduševili se”, kaže Šercar.
Pitam ga ima li uopće u našoj zemlji publike za vrstu glazbe koju svira. Svi vidimo kakva vrsta glazbe dobro prolazi i svjesni smo da je trenutačno najlakši način da se privuče pozornost na nekog izvođača tako da on, po mogućnosti, bude zgodna mlada žena voljna pokazati malo više kože nego što se očekuje. Kako se jazz snalazi u tome?
“Publike uvijek ima. U zadnje vrijeme ima i jazz festivala diljem naše zemlje. U Zagrebu je lani bio pravi bum na sceni, i to je dobro vidjeti. Mislim da je glavni problem kod ove vrste glazbe to što ljudi sebi ne daju priliku da izađu iz nekih okvira, da poslušaju nešto što inače nije na njihovim playlistama. Puno je ljudi došlo na neki koncert iz znatiželje i oduševilo se onime što radimo. Bili su iznenađeni kako zvučimo, svidjelo im se to... Treba samo izaći iz granica koje imamo u glavama i istraživati glazbu. Želim da ljudi vide da je ova glazba super, da je zabavna, i da sebi daju šansu za drugačije stvari. Baš kao i dobra knjiga, dobra glazba oplemenjuje”, smatra Šercar koji kaže kako on privatno sluša zaista svašta. Na njegovoj playlisti tako se ravnopravno nalaze Coldplay, Bruno Mars i klasična glazba. I još nešto jako zanimljivo.
“Radiodrame. To mi je super. Čovjek nekad počne slušati neku priču i ona ga zaista ponese. Sviđa mi se ta forma i beskrajno uživam u slušanju, sadržaju, izvedbi”, kaže Šercar.
Uz projekt Jazziane Croatice ima vremena i biti dio trija Orient Expresto, u kojem svira uz pijaniste Mateja Meštrovića i Kristinu Bjelopavlović. Nedavno su bili na turneji u Kini, u sklopu koje su održali jedanaest koncerata, za koje su prodali više od 10 tisuća karata. U toj su zemlji sudjelovali u i talk showu za kinesku televiziju, gdje su predstavili i svoju glazbu i našu zemlju, a dobili su i pozive za nove nastupe. Zato i ne čudi najava da će 24. rujna u Kazalištu Kerempuh održati koncert “Meštrović & Expresto – After China Show”.
“Ta je priča drugačija od Jazziane, jer nas troje sviramo otkačene obrade klasike. Publika me može vidjeti i kako sviram na staklenim bocama, što im je uvijek fora. To je nešto što sam počeo raditi s Antom Gelom prije 25 godina. Smatram te boce instrumentom, zovem ih ‘flašofon’, a zapravo su principom slične ksilofonu. S tim sam instrumentom prošao cijelu Italiju nastupajući i ljudi su bili oduševljeni, pa sam nastavio svirati i razvijao tehniku”, kaže Šercar.
Kad ne svira jazz i neobične obrade klasične glazbe, ovaj se svestrani umjetnik bavi slikanjem, a voli i pisati poeziju. Do sada je imao desetak izložbi. Prva je bila u travnju 2008. godine, kada je izložio 20-ak slika u tehnici akril na platnu. Njegov otac bio je slikar, kaže, i u jednom trenutku je shvatio kako bi se možda mogao bolje izraziti slikajući. U tom se trenutku maknuo od bubnjeva, izašao iz garaže i umočio kist u boju.
“Poželio sam tišinu. Napravio sam kratku pauzu što se glazbe tiče i posvetio se drugačijem načinu izražavanja. Naravno, glazbi sam se vratio, ali ljubav prema slikanju je ostala i redovito volim nešto naslikati. To je način izražavanja posve drugačiji od glazbe, ali u mom slučaju oni se idealno nadopunjuju. Nikad se nisam želio ograničiti kad je riječ o izražavanju. Svaka umjetnost progovara na svoj način, svaka je specifična, svatko je bira po onome što osjeća”, ističe Šercar.
No ni slikanje nije jedini način izražavanja. Tijekom života bavio se i pisanjem poezije. Prvu zbirku pjesama “Glazbene vjetrenjače”, u kojoj su bile i neke njegove slike, objavio je 2010. godine. Nije dalje objavljivao pjesme, priznaje, ali još uvijek nešto zna napisati.
“U zadnje vrijeme su tu uglavnom neki songovi ili tekstovi za pjesme. Pišem, naravno, ali zasad nemam nikakve planove da objavim još nešto. Izložbu slika planiram, to svakako, nadam se da ću je uskoro moći predstaviti javnosti”, kaže ovaj svestrani umjetnik.