Norveški pisac Thomas Enger prošli je tjedan u Splitu predstavio svoju novu knjigu “Unakažen”, treći kriminalistički roman iz serijala o novinaru Henningu Juulu. Enger s obitelji već šest godina zaredom ljetuje u Hrvatskoj, pa je godišnji odmor koji je proveo na Hvaru iskoristio kako bi skoknuo do Splita gdje je bila organizirana promocija. Slavni pisac, koji je i veliki nogometni fan - otkrio nam je da nije propustio nijednu utakmicu naše reprezentacije - šali se kako će morati aplicirati za dvostruko državljanstvo, a najesen se ponovno vraća i u Zagreb gdje će biti gost na Interliberu.
Serijal o novinaru Henningu Juulu Enger je započeo romanom “Opečen”. Juul je istraživački novinar portala 123novosti, koji se nakon dvije godine bolovanja vraća na posao. U požaru koji je izbio u njegovu stanu teško je opečen po licu, a njegov šestogodišnji sinčić Jonas je poginuo. Traumatiziran, Henning sumnja da će ikada više biti onaj stari: reporter koji otkriva skandale, s dobrim nosom za najopasnije priče, no urednici ga već prvi radni dan šalju da istraži zločin koji policija potom uz njegovu pomoć uspješno rješava.
Već prvi Engerov roman postigao je veliki uspjeh i preveden je na 20-ak jezika, a dotad nepoznatog Norvežanina počeli su uspoređivati s njegovim slavnijim sunarodnjakom Nesbøom, kao i sa Šveđaninom Stiegom Larssonom. I dok ga s Nesbøom povezuje život u Oslu i ljubav prema glazbi (Enger sklada filmsku glazbu i angažiran je u mjuziklima), sličnosti s Larssonom vidljive su u samoj konstrukciji djela: kao i u Larssonovoj trilogiji “Millennium” glavni lik kod Engera je novinar, ima šeficu, a baš poput hakerice Lisbeth Salander i njegov glavni junak važne informacije dobiva od anonimnog informatora iz policijskih redova s kojim razgovara preko kriptiranog internetskog chata. Ipak, Enger kaže da mu uzor nije bio Larsson, nego da je na njega najviše utjecao jedan drugi švedski pisac, Henning Mankell, kao i američki autor popularnih trilera Harlan Coben.
U serijalu je ukupno pet romana, na hrvatski su u izdanju nakladničke kuće Fokus komunikacije dosad prevedena tri; i dok je prvi bio preveden s norveškog, drugi roman “Proboden” i ovaj najnoviji prevedeni su s engleskog. Smeta li mu kada se knjige ne prevode s izvornog jezika ili je bolje da što brže stignu na tržište?
“Definitivno preferiram prijevode koji dolaze direktno iz izvornika, budući da se mnogo toga može izgubiti u prijevodu, a ako se nešto prevodi dva puta, šanse su još veće da ono što sam pokušao reći ne uspije biti dobro prevedeno ili da postane manje snažno. Međutim, pratim prijevod svojih knjiga na engleski jezik, jer znam da će on biti temelj za nekoliko drugih prijevoda, tako da imam uvid u to da prijevod bude najbliži mogući onome što sam zamislio”, objašnjava pisac.
Thomas Enger studirao je publicistiku, povijest i sport, a nakon diplome zaposlio se kao novinar na portalu Nettavisen, pa tako u svojim djelima vrlo uvjerljivo opisuje redakcijsku atmosferu. Pisao je punih 15 godina prije nego što je napisao debitantski roman, a pisati je nastavio i kad je odustao od novinarstva. No, kako ističe, ne više o likovima koji su bili miljama daleko od onoga što je dobro poznavao. Odlučio je da njegov sljedeći lik mora biti novinar, i to mu se na kraju itekako isplatilo.
“Pokušavao sam pisati 15 godina, pišući knjigu za knjigom, a nijedna nije bila objavljena. To mi je bio veliki san i mislim da bi dosta ljudi odustalo nakon prvog ili drugog neuspjeha. Ja sam napisao ni manje ni više nego četiri romana i mislim da oko 50 odbijenica raznih izdavačkih kuća skuplja prašinu negdje u mom stanu. Kada sam napokon uspio, zahvalio sam sam sebi što nikad nisam odustao i time nastojim i druge potaknuti da isto postupe ako imaju san koji žele ostvariti”, komentira Enger zašto je u zahvalama na kraju romana zahvalio i sebi, i to za neodustajanje od pisanja.
Promocija knjige Thomasa Engera 'Unakažen' u Splitu
S obzirom na to da je radio kao sportski novinar, kako je uspio tako dobro ući u kožu jednog istraživačkog novinara? Je li morao puno istraživati?
“Mislim da je temelj za svaku vrstu novinarstva postavljanje pitanja i traženje odgovora, a ako to uspiješ s poštovanjem i određenim stupnjem integriteta, onda si na dobrom putu da postaneš dobar novinar, nevezano u kojoj rubrici radiš. Za mene se radilo samo o tome da sam pokušao postavljati pitanja na koja bih htio odgovore da sam kojim slučajem istražitelj. Naravno, u mom pisanju ogromna je količina istraživanja o zločinima i istragama. Kako moji romani nisu bajke, želim određenu razinu vjerodostojnosti u svojim pričama, a kako bih to postigao morao sam razgovarati s mnogim policajcima, liječnicima, političarima i dječjim skrbnicima da bih dobio uvid u njihov svakodnevni život. Detalji s kojima su me opskrbili čine moje knjige boljima, a to je ono čemu uvijek težim”, naglašava Enger.
Kao i Nesbøov junak Harry Hole, i Henning Juul svojevrsni je vuk samotnjak, koji nikako ne može preboljeti svoju bivšu ženu Noru, novinarku konkurentskih novina. Ona se, da stvar bude gora, spetljala ni manje ni više nego s njegovim kolegom iz redakcije s kojim je Juul prisiljen blisko surađivati, a Juul ga posprdno zove Samtena Jakna. Koliko ima Thomasa Engera u liku Henninga Juula?
“Mislim da smo slični u tome što obojica volimo iste stvari - ja volim gledati nogomet i svirati klavir. Čak i sam komponiram, kao i Henning. Mnogi njegovi pogledi na novinarstvo i na svijet u kojem živi odraz su mnogih mojih uvjerenja. Pokušavajući napisati njegov lik također sam morao opisati kako bi bilo izgubiti dijete i ulazeći u taj svijet morao sam dotaknuti neke svoje misli o smrtnosti i očinstvu. Tako da ima mnogo mene u Henningu. I moram reći da je on bolji novinar nego što sam ja ikada bio, no zato sam ja daleko bolji otac”, kaže Enger.
Mnogi likovi u njegovim djelima su migranti - u prvom romanu to su Pakistanci, a u drugom Albanci. Danas mnogi zapadni mediji i političari šire strah o imigraciji i stranim kulturama, a kakva je javna rasprava o imigraciji u Norveškoj, posebice o muslimanskoj imigraciji?
“Recimo da je to razgovor koji još uvijek traje i koji još nije došao do zaključka ni u kojem smjeru. Razgovori prilično često postanu ili-ili situacije, a ljudi ostanu potpuno izvan njih zato što se boje da bi mogli biti stigmatizirani kao rasisti ili barem krajnje desno na političkom spektru. Danas je suviše lako demonizirati ljude, što uništava priliku za zdravu i plodnu raspravu”, smatra Enger, koji je svoju prvu knjigu napisao 2009. godine, prije nego što je Anders Breivik počinio svoje zločine. Što se - ako se uopće - od tada promijenilo u norveškom društvu?
“Zapravo nisam siguran da se mnogo toga promijenilo. Naravno, to je veliki ožiljak u našem zajedništvu, a terorist se s vremena na vrijeme pojavljuje u vijestima, zahtijevajući i tražeći ovo ili ono. Ispočetka smo mislili ili se nadali da će se naše društvo promijeniti, da ćemo postati tolerantniji, prijateljskiji ili otvoreniji. Ne bih nužno rekao da se krećemo u krivom smjeru, ali nisam siguran ni da puno napredujemo”, odgovara Enger, koji na jednom mjestu piše kako policija u Oslu svake godine potroši milijarde kruna na borbu protiv organiziranog kriminala, kao i da je Norveška najkorumpiranija skandinavska zemlja. Je li to istina?
“Shvaćam zašto strancima može izgledati čudno da se korupcija ili čak samo zločin mogu dogoditi u zemlji u kojoj sve izgleda kao da funkcionira dobro, ili gdje barem postoje sredstava na raspolaganju da bismo bili sretni: imamo mnogo novaca, prekrasnu prirodu, izvrstan obrazovni sustav, odličnu zdravstvenu zaštitu, nezaposlenost nije visoka. Ipak, imamo ljude koji su siromašni i koji na ovaj ili onaj način osjećaju da se s njima loše postupa. Također imamo i ogromne količine droge koje pristižu u našu zemlju i naravno - gdje je novac, tamo je korupcija. To je skoro pa prirodni zakon”, objašnjava pisac, kojega smo pitali i zašto je zapravo odustao od novinarstva. Je li to bilo samo zato što je želio pisati fikciju ili su postojali i neki drugi razlozi? “To je dobro pitanje. Zapravo sam imao sve što sam mogao poželjeti. Stalan posao, pisao sam o sportu, što volim, i zapravo nije bilo razloga da napustim taj posao. Ali čini mi se da je moja želja da pišem vlastite priče bila veća od potrebe da samo pokupim pristojnu plaću na kraju svakog mjeseca. Osim toga, malo sam se umorio od brzine kojom se sve mora raditi u dnevnoj rutini online novina. Nikada nije bilo vremena za napraviti nešto kako treba.”
U zadnjem romanu prevedenom na hrvatski saznali smo i da Henning Juul, osim što svojom novinarskom intuicijom rješava zločine brže od policije, paralelno vodi i vlastitu istragu o tome tko je podmetnuo požar u njegovu stanu. Može li nam otkriti što nas očekuje u četvrtom i petom nastavku?
“U četvrtoj knjizi, čiji je engleski naslov ‘Cursed’, veliku ulogu igra Henningova bivša žena Nora, budući da njezina školska prijateljica nestane pod vrlo sumnjivim okolnostima. Istovremeno, Henning se zakopava sve dublje i dublje prateći tragove koji bi ga mogli dovesti da sazna što se dogodilo onoga dana kada je poginuo njegov sin. Nora i Henning u ovom nastavku moraju udružiti snage i dijeliti informacije, a njihov odnos još je više stavljen na kušnju u petom i finalnom nastavku, koji ima naslov ‘Killed’ i u kojem će, kako pretpostavljate, netko biti ubijen, a pitanje je tko”, otkriva autor.
Netom prije nego što je došao u Hrvatsku na odmor, Enger je u Norveškoj promovirao svoju novu knjigu “Nullpunkt”. Je li također u pitanju krimić?
“Knjigu sam napisao zajedno s Jørnom Lierom Horstom, koji je nakon Joa Nesbøa drugi najprodavaniji autor krimića u Norveškoj. ‘Nullpunkt’ je također kriminalistički roman, priča o tome što su sve ljudi spremni učiniti ovih dana kako bi postali slavni. Bio je to veliki izazov i za Jørna i za mene, budući da nijedan od nas nikada do sada nije radio ništa slično - riječ je o trileru o serijskom ubojici, ali bio je to još jedan razlog da se okušamo u tome. Bilo nam je vrlo zabavno raditi zajedno i napisat ćemo barem još jednu zajedničku knjigu.”