Doveli su Miroslava Krležu u Leksikografski zavod “Miroslav Krleža” u Frankopanskoj i tamo mu presudili, u ime Hrvatske i u ime hrvatskog naroda. Objesili su ga i ostavili da se njiše na vješalima, baš kao ona Krležina baba na galgama, ispljuvana i premlaćena jer se išla buniti što su joj oteli kravicu, ono zadnje od čega je preživljavala. Sve po zakonu, Sabor je donio Lex Krleža i samo u tom slučaju dozvolio smrtnu kaznu. Visi Krleža u nekadašnjem Jugoslavenskom leksikografskom zavodu, oko njega vijore zastave, od austrougarske i ove i one jugoslavenske pa do europske sa žutim zvjezdicama. Samostalna Hrvatska likvidirala je Krležu i njegovo nasljedstvo: iz imena institucije izbacili su ono “jugoslavenski” i dodali “Miroslav Krleža”, naglašavajući kako ta institucija više nikakve veze s Krležom nema, poručuju nam autori i izvođači nove predstave Montažstroja.
Čast Zagreba povodom 125. obljetnice rođenja najvećeg našeg pisca obranio je Festival Miroslav Krleža koji je sedmi put organizirao entuzijastični Goran Matović. Premijerno je izvedena predstava Montažstroja “Krleža ili što su nama Zastave i što smo mi Zastavama, da tako za njima plačemo” autora i redatelja Zlatka Pakovića. Vili Matula je Krleža, sopranistica Ana Jembrek je Leposava Bela Krleža, na sceni su i Paković i oblikovatelj videa i zvuka Konrad Mulvaj. Koristeći se Krležinim tekstovima, beogradski redatelj radi predstavu o današnjoj Hrvatskoj koja pokapa Krležu kako bi izbjegla da se suoči sa sobom. Jer je istina o nama ružna i neugodna i ne želimo je znati.
Da nije te predstave, nitko u Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža” ne bi obilježio 125. godišnjicu rođenja, ili barem nema nikakve vijesti o tome na njihovoj web stranici. HAZU se pak oglasio nekim kukavnim priopćenjem kako će na jesen organizirati konferenciju o piscu koji je “izazivao podjele i kontroverze”. U predstavi šef Akademije Zvonko Kusić član je trojke koja presuđuje Krleži, uz predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i nadbiskupa Josipa Bozanića. Lako im je odlučiti. Kriv je, kao marksist, dapače lenjinist, boljševik: pa on je protiv privatnog vlasništva! Osuđuju ga zbog kaznenog djela terorizma počinjenog agitiranjem s ciljem uništavanja temeljnih ustavnih, gospodarskih i društvenih struktura Hrvatske i EU, od pozivanja na ukidanje privatnog vlasništva do pljuvanja po Crkvi.
Krleža je danas u Hrvatskoj još moguć preko Glembajevih, koje ne doživljavamo kao nakaze, nego uzore, što su tematizirali Mario Kovač i Ana Prolić u zabavnoj i duhovitoj predstavi “Krležina igra detekcije” kojom je otvoren festival, s izvrsnom glumom Gorana Grgića, Nikše Marinovića i Domagoja Jankovića. U produkciji Montažstroja Boruta Šeparovića, Zlatko Paković Krležu pere od glembajevštine i vraća ga identitetu proleterskog pisca, komunista, borca za one slabe i ponižene. Tako ga ubija uz “Konjuh planinom”, podsjećajući na piščevu ulogu u spašavanju života pobunjenih rudara iz Husinog kod Tuzle.
Predstava je izazovna, mučna i zabavna u isti mah. Krležini citati bolno režu, kao kad nam urla u lice da nismo nikakvi građani, nego građanska posluga, i to slabo plaćena, dok nam pravi gospodari žive negdje drugdje jer su stranci, a mi smo tek kolonijalni personal. Vi ste kolonijalni glupani, koji pojma nemaju da žive u Alžiru, poručuje nam Krleža. Još bi nam puno mogao reći o tome gdje smo i u čemu živimo, ali o tome javno ne možemo govoriti, jer smo iz optjecaja izbacili pojmove poput utopije i dijalektike, komunizma i revolucije, bez čega se o Krleži uopće ne može govoriti ni misliti, poručuje Paković. I što nam onda ostaje? Urlikanje “Za dom spremni” uz bečki valcer. Ono što vidite kad uključite Dnevnik.
Matula je opušten i uvjerljiv kao Krleža/Horvat, vješto izbjegavajući patetiku usidrio je Krležu ovdje i sada. Odlično funkcionira sopranistica Ana Jembrek s duhovitim varijantama himni svih tih država koje su se ovdje izmjenjivale, dok autor Paković sve kontrolira i na sceni, u krvavoj mesarskoj pregači balkanskog intelektualca sudionika, koji se pokušava domoći pobune.