KOMADANJE EUROPE

BAUK PUČDEMONIZMA KRUŽI EUROPOM Zbog lidera Katalonije buknula nova žarišta separatizma, pet regija u velikim europskim državama traži nezavisnost!

    AUTOR:
    • Miho Dobrašin

  • OBJAVLJENO:
  • 03.02.2018. u 23:09

Handout / Yves Hermann / Reuters

Katalonski policajac, Carles Puigdemont i prosvjedi u Barceloni protiv neovisnosti Katalonije

 

Kada se Carles Puig­demont obraća medijima u Bruxellesu, ispred zgrada europskih institucija vijore zastave Baskije, Sardinije, Korzike... Iz tog srca EU, od stakla i betona, 55-godišnji Puigdemont podgrijava nade onima koji u Kataloniji vide primjer koji valja slijediti.

Katalonske zagovornike nezavisnosti Madrid nije uspio pomesti ni prijevremenim izborima održanima u prosincu. Premda je simbolično pobijedila stranka centra Građani, zagovornik cjelovite Španjolske, ostali su ukopani u katalonskom parlamentu gdje čine većinu. Smijenjenog Puigdemonta i dalje smatraju legitimno izabranim predsjednikom Vlade. Time su najavili nastavak institucionalnog sukoba sa središnjom Vladom u Madridu. Što će se događati idućih mjeseci ostaje nepoznato, no prijeđeni put dovoljan je da bi utro pravac sličnim pokretima u Europi. Puigdemont je nakon izglasavanja nezavisnosti u katalonskom parlamentu u listopadu otišao u Belgiju odakle internacionalizira sukob s Madridom. Dosad je nastojao pridobiti međunarodnu zajednicu, no niti jedna vlada EU nije ga podržala.

U ponedjeljak 22. siječnja otputovao je u Kopenhagen. Ondje je isti dan na fakultetu politologije sudjelovao u raspravi o Kataloniji čime je nastavio s međunarodnom kampanjom. To je automatski isprovociralo španjolsko Državno odvjetništvo koje je htjelo od Danske zatražiti izručenje Puigdemonta, optuženog u Španjolskoj za pobunu, no španjolski Vrhovni sud odbio je raspisati europski uhidbeni nalog.

No, Puigdemont je na agendi imao nešto puno značajnije: idući dan je ušao u danski parlament te se sastao s Magnijem Argeom, zastupnikom s Farskih Otoka i članom stranke za nezavisnost Tjódveldi. Ta lijeva stranka, čije ime u prijevodu znači Republika, zagovara odcjepljenje Farskih Otoka od Kraljevine Danske.

Udaljena skupina stjenovitih otoka s 50.000 stanovnika u Atlantskom oceanu izgledno je novo žarište u Europi. Otočani su još 1946. godine izglasali nezavisnost od Danske pod čijom su upravom šest stoljeća, no danska je Vlada odbila referendum te raspustila otočki parlament. Dvije godine kasnije Farski Otoci dobili su autonomiju, ali Kopenhagen, udaljen 800 kilometara, kontrolira monetarnu i vanjsku politiku te, djelomično, pravosuđe. Republikanci, poput Magnija Argea, sada traže vlastiti Ustav. Četiri su pokušaja propala, no ostali su uporni. Prošle godine su mu se napokon uspjeli približiti. Vlada, sastavljena od tradicionalno unionističkih socijaldemokrata te separatističkih republikanaca, izradila je nacrt te će o njemu stanovnici glasovati na referendumu 25. travnja. Dokument na devet stranica nije pismo o razvodu, ali jest prvi korak prema njemu.

Danska dopušta Farskim Otocima vlastiti Ustav, ali sve dok on nije u suprotnosti s danskim Ustavom. No, zaokruže li birači “Da” za tri mjeseca, pitanje je dana kada će zatražiti od Kopenhagena referendum o nezavisnosti. Arge i njegov pokret za nezavisnost smatraju da nikad nije bio bolji trenutak da se ostavi Danska. Gospodarstvo otoka, nazivanih i Ovčjim otocima jer je broj ovaca veći od broja ljudi, raste zahvaljujući rastućoj cijeni ribe i turizmu. Ribari su pronašli nova tržišta u Americi, Kini i Rusiji. Farski Otoci imaju BDP veći od britanskog te jednak onome Islanda, nekoć također danskog posjeda. Nezaposlenost je neznatna pa je i broj stanovnika na rekordno visokoj razini. Potpore iz Danske nikada nisu bile manje.

Zagovornici unije s Danskom uzvraćaju kako je otočko gospodarstvo premalo da bi samostalno bilo uspješno. Drastični pad cijene ribe urušio bi gospodarstvo, kažu. Kao tijekom 1990-ih kada se BDP strmoglavio 40 posto. Pa ipak, anketa agencije za istraživanje javnog mišljenja Gallup Foroyar pokazala je prošle godine kako većina stanovnika želi nezavisnost do 2035. godine. Referendum o Ustavu bit će stoga test na kojem će se vidjeti kolika je doista potpora nezavisnosti. Unionistima se ne sviđa nacrt Ustava o kojem će se glasati, svjesni da bi im Farski Otoci mogli iskliznuti kroz ribarsku mrežu.

Kraljevina Danska suočava se i s pokretom za nezavisnost Grenlanda. U Kopenhagenu nitko od članova Vlade nije primio Puigdemonta. Time je nastavljena pozicija koju države EU predvođene Francuskom i Njemačkom imaju prema katalonskom pitanju.

U srijedu 10. siječnja predsjednik vlade Baskije, pokrajine s dva milijuna stanovnika na sjeveru Španjolske, zatražio je od bloka 28 zemalja da sagleda novu realnost. Baskijski predsjednik Iñigo Urkullu sastao se s europskim veleposlanicima, uključujući i hrvatskog Svjetlana Berkovića, u Madridu gdje je zatražio omogućavanje pravne podloge kako bi stanovnici Baskije i Katalonije preko referenduma mogli reći kakvu budućnost žele. “Potrebno je započeti jednu novu etapu temeljenu na dijalogu te istinskoj volji za sporazumom”, rekao je Urkullu na sastanku u rezidenciji talijanskog veleposlanika.

Lijeve stranke i organizacije bliske ETA-i žele slijediti primjer Katalonije iščekujući rasplet događanja na obali Sredozemnog mora. Urkullu, predsjednik vladajuće stranke desnog centra – Baskijske nacionalističke stranke (PNV) – traži dogovorni referendum o nezavisnosti. On bi bio usuglašen s Madridom. No ,tri najbrojnije stranke u španjolskom Parlamentu, uključujući Narodnu stranku desnog centra premijera Mariana Rajoya, odbijaju promijeniti Ustav i omogućiti referendum. Podršku imaju u Europskoj komisiji, izvršnom tijelu EU, čiji je predsjednik Jean-Claude Juncker u listopadu rekao da bi u slučaju osamostaljenja Katalonije to isto zatražile i druge regije u Europi. “To mi se ne sviđa. Ne želim da EU u idućih petnaest godina bude sastavljena od 90 zemalja”, rekao je u rodnom Luksemburgu, državi s 590.000 stanovnika.

Zbog takva stava Puigdemont sada traži potporu od ljudi poput Argea i Urkullua. Baskijski predsjednik već je počeo stvarati probleme Vladi u Madridu jer o njegovoj stranci ovisi donošenje središnjeg proračuna. Baskijska nacionalistička stranka ne želi podržati Vladin prijedlog proračuna dok se ne razriješi aktualna situacija u Kataloniji, odnosno dok Madrid ne ukine direktno upravljanje tom pokrajinom sa 7,5 milijuna stanovnika.
Puigdemont je jedinu međunarodnu podršku dobio od Nicole Sturgeon, predsjednice Škotske. Ona traži novi referendum o nezavisnosti od Ujedinjenog Kraljevstva zbog izlaska države iz EU. Puigdemonta su pak raširenih ruku dočekali u Flandriji, sjevernom dijelu Belgije, kada je ondje stigao potkraj listopada te angažirao lokalnog odvjetnika. Čovjeka koji je svojedobno branio članove ETA-e od izručenja Španjolskoj. Flamanci se žele odvojiti od Valonaca na jugu, čime Belgiji prijeti pucanje.

Puigdemont je tako posijao prijetnju u četiri kraljevine – Španjolskoj, Danskoj, Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Na Sardiniji, talijanskom otoku nasuprot Katalonije, desetak razjedinjenih stranaka i pokreta za nezavisnost sada traži “katalonsku formulu” stvaranja ujedinjenog pokreta. Na francuskom otoku Korzici, gdje su prije mjesec i pol dana održani izbori, pobijedile su stranke za nezavisnost i veću autonomiju.

To zadaje glavobolju Junckeru u trenutku kada je projekt EU nagrizen Brexitom i tenzijama s državama poput Poljske i Mađarske. Migrantska je kriza splasnula, ali nije i iščezla. Pritisak je smanjen u Grčkoj i Italiji, ali pojačan u Španjolskoj s rastućim brojem ilegalnih ulazaka u Ceuti i Melilli, enklavama na sjeveru Afrike. U takvoj situaciji Puigdemont okuplja saveznike nudeći alternativnu viziju EU. Stvaranje bloka suverenih nacija, a ne organizacije postojećih država...

Cijeli tekst pročitajte u Globusu:

 

Izdvajamo

Iz drugih medija