Ovih dana na Županijskom sudu u Zagrebu započinje suđenje Ani Mariji Radić. Riječ je o ravnateljici Uprave za područja posebne državne skrbi koju Uskok optužuje za zloupotrebu položaja. A zloupotrijebila ga je tako što je bivšoj gradonačelnici Knina Josipi Rimac i njezinu suprugu Danijelu Rimcu nezakonito priskrbila da uz stan od 126 kvadrata u Kninu steknu vlasništvo nad još dvije etaže u zgradi. Po Uskokovu izračunu, bračni par Rimac time je sebi pribavio imovinsku korist veću od pola milijuna kuna.
Rasplet slučaja Rimac
Sve se to događalo 2008. i 2009. godine, a sada, osam godina kasnije, Ana Marija Radić ide na sud, a Josipa Rimac na izbore za još jedan gradonačelnički mandat. Tako je presudio glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan (a formalno Uskok) koji je nakon duge i opsežne istrage zaključio da je poznata HDZ-ova političarka pred zakonom čista kao suza, dok je ravnateljica koja je gradonačelnici mimo zakona trostruko proširila životni prostor kriminalka, te je valja strpati u zatvor.
Zapravo je Cvitan imao peh. Prijava protiv Josipe Rimac i ravnateljice Uprave za područja posebne državne skrbi došla je u vrlo nezgodno vrijeme. Slučaj se zakotrljao 2014. godine kada se već zagrijavala predizborna atmosfera. Kako je vrijeme odmicalo, bilo je jasno da su na parlamentarnim izborima sve opcije moguće. Bivša Vlada Zorana Milanovića koja je Cvitana promaknula u funkciju glavnog tužitelja mogla je ostati na vlasti, ali je bilo razloga i vjerovati da će je smijeniti HDZ koji je tada vodio Tomislav Karamarko. Dodatna je muka bila u činjenici da je Josipa Rimac u Karamarkovu mandatu strelovito napredovala u stranci i postala jedna od glavnih HDZ-ovih zvijezda.
Suradnici glavnog tužitelja Cvitana govore, dakako u off the record formi, da im je šef bio prilično nervozan zbog svega toga, te da se osjećao kao da mu se glava stavlja na panj. Njegov prethodnik Mladen Bajić u sličnim je situacijama, ako treba, istrage razvlačio u beskonačnost. Recimo, prije izbora 2011. godine policija koju je tada vodio Karamarko servirala mu je tri kaznene prijave protiv SDP-ovih gradonačelnika. Svima je bilo jasno da su “tanke”, ali ih je Bajić provlačio kroz ladice sve dok nisu prošli izbori na kojima je vlast dobila SDP-ova koalicija. Pošto su se političke okolnosti posložile i stabilizirale, jednu po jednu prijavu je odbacio.
Cvitan, međutim, nema toliko strpljenja. Njegov je fitilj puno kraći. Tako je i u slučaju gradonačelnice Knina počeo pucati pod pritiscima, pa u jednom trenutku prelomio i odbacio optužbe protiv Josipe Rimac, a nastavio kazneno goniti ženu koja je radila za korist supružnika Rimac. To mu, međutim, nije pomoglo. Činjenica da je imenovan odlukom Zorana Milanovićeva trajno ga je ostavila u Karamarkovoj nemilosti.
Okretanje Mostu
Politika je naučila hiniti neovisnost DORH-a i sudstva koju im jamči Ustav, pa u pravilu paze što govore, a palac gore ili dolje za tužitelja iščitava se kroz tretman godišnjih izvješća. U mandatu Vlade Tihomira Oreškovića Cvitanovo je izvješće primljeno na znanje. S hladnim vjetrom koji mu je iz HDZ-a puhao za vrat, glavni državni odvjetnik se, tumače pravosudno-politički kuloari, prirodno okrenuo Mostu. Kažu da tome može zahvaliti što je preživio Oreškovićevu Vladu, a da mu je funkcija, ako nešto gadno ne zezne, sigurna do isteka mandata 2018. U Saboru mu ponovno nije prošlo godišnje izvješće, no ministar pravosuđa Ante Šprlje iz Mosta tvrdi da nitko ne dovodi u pitanje njegovu poziciju. – Ne vidim nikakve bitne razloge da bi se trebalo ići u njegovu smjenu – kazao je prije nekoliko dana ministar Šprlje, a na pitanje postoje li pritisci iz HDZ-a za Cvitanovom smjenom odgovorio je da ih on nije osjetio. Iz političkih krugova zainteresiranih za zbivanja u pravosuđu dolazi tumačenje prema kojemu glavni državni odvjetnik nije stekao naklonost premijera Andreja Plenkovića ni novog vodstva HDZ-a, a podrška Mosta je oslabila. Prognozira mu se, međutim, preživljavanje do kraja mandata, i to samo zato što se HDZ i Most neće moći dogovoriti o novome glavnom tužitelju ako maknu Cvitana. I jedni i drugi htjeli bi svoj kadar.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Globusa.
