INTERVJU ZA GLOBUS

DAVOR HUIĆ 'Pokazali smo što je moć građana: premijer je shvatio da ne može protiv volje naroda'

    AUTOR:
    • Dean Žugčić

  • OBJAVLJENO:
  • 19.08.2017. u 10:30

Zagreb, 050315.
Perkovceva, Novinarski dom.
Udruga poreznih obaveznika Lipa predstavila je analizu -Poslovanje javnih poduzeca.
Na fotografiji: Davor Huic.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / CROPIX

Davor Huić

Predsjednika Udruge Lipa Davora Huića nije iznenadio civilni uspjeh Lipine peticije protiv uvođenja poreza na nekretnine. U intervjuu za Globus govori što će biti s tim potpisima, o daljnjim koracima Udruge te hoće li ići na referendum. Glavna poruka koju želi prenijeti jest da građani imaju veliku moć koje nisu svjesni. U našem razgovoru najavio je da će krenuti s novom inicijativom i napraviti Crnu knjigu trošenja javnog novca kojom će upozoriti na neopravdane načine trošenja.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao je da će Vlada odgoditi uvođenje poreza na nekretnine koji je trebao stupiti na snagu iduće godine. Nakon što je to izjavio rekli ste da se radi o pobjedi civilnog društva. Je li vas iznenadio uspjeh?

– Iznenadila me brzina kojom se to odigralo, ali sam uspjeh ne. Građani imaju ogromnu moć, koje nisu svjesni. Oni misle da političare nije briga što oni misle, a zapravo to nije tako. Političare svaki dan zanima što ljudi misle o njihovim politikama i prijedlozima, a ne samo na izborima. I premijer jedne zemlje ne može ignorirati volju građana izraženu na ovakav način. Mi smo, zapravo, pokazali da je velika većina građana jednoglasno protiv uvođenja ovog poreza i premijer je naprosto morao na tu činjenicu reagirati. U demokraciji vi ne možete nametati svoju volju građanima. Mi smo još relativno mlada demokracija i naši građani još nisu potpuno svjesni moći koju imaju.

Krenuli ste s peticijom protiv uvođenja poreza na nekretnine koju je do sada potpisalo više od 143 tisuće ljudi. Što će biti s tim potpisima?

– Nastavljamo skupljati potpise za peticiju. Ti su ljudi nama dali mandat i legitimitet da ih zastupamo u dijalogu s Vladom i pazimo da se njihova volja provede. A to je da se ne uvede porez na nekretnine na način na koji je zamišljen. Sada čekamo službenu odluku i akte sa zakonskom snagom. Nakon toga ćemo reagirati u skladu s interesom ljudi koji su svoju volju izrazili kroz tu peticiju. Lipa je financirana iz donacija i članarina. Ova akcija prikupljanja potpisa je koštala skoro nula kuna, ne računajući volonterski rad članova Lipe. To jest koštala bi gotovo pa nula kuna da nije bilo objave u novinama koju smo platili oko 8000 kuna. Ljudi koji nisu na društvenim mrežama i nisu na internetu tražili su nas da imaju formular u pisanom obliku kako bi i oni mogli sudjelovati. Svijet interneta i novih tehnologija demokraciji daje novu kvalitetu. Ljudi se mogu povezati i formulirati političke zahtjeve, protestirati, izjasniti se za ili protiv neke politike. Prije 15 godina za ovo bi bio potreban ogroman napor, novac i organizacija. Ovo smo napravili nas nekoliko praktički od doma koristeći moderne metode komunikacije – internet i Facebook.

Vlada je rekla da će odgoditi porez na nekretnine zbog dodatnih analiza. Jeste li spremni na dalju borbu ako se Vlada predomisli? Jeste li spremni ići na referendum?

– Sada smo u situaciji da čekamo službene poteze. Nemamo razloga sumnjati u ono što je premijer najavio, ali naravno da ćemo biti spremni reagirati. Što se tiče referenduma, postoji cijeli dijapazon alata koje civilno društvo ima. Jedno je peticija, drugo su okrugli stolovi, treće su prosvjedi i četvrto je upućivanje zahtjeva Ustavnom sudu na procjenu zakonitosti Zakona o lokalnim porezima, te na kraju referendum. Referendum je najkompleksniji i zadnji korak. Rekli smo i držimo se toga da ćemo organizirati referendum ako bude trebalo.

Zašto je bitno da, ako dođe do referenduma, on bude u rukama civilnih organizacija, a ne političkih stranaka? Kako se nosite s političkim pritiscima?

– Mislim da je manje-više očigledno zašto. Kako će glasač HDZ-a glasati za inicijativu koju je pokrenula opozicijska stranka čiji je cilj oslabiti ili rušiti Vladu koju vodi stranka u kojoj je on član ili koju podržava? To se neće dogoditi. Cilj je inicijative riješiti jedan partikularni problem – uvođenje poreza na nekretnine, a ne rušiti Vladu. Potrebno je odvojiti građanske ciljeve od političkih. Mi nemamo politički cilj. Dakle, građani su uvijek u dijalogu s državom bez obzira na to tko je na vlasti. Ne želimo da se ovaj problem politizira. Radi se o jednom konkretnom problemu koji ljudi žele riješiti, i to je sve. Nama su u ured dolazili ljudi iz drugih gradova samo kako bi mogli potpisati peticiju. Kad vidite koliko je to ljudima važno, koliko su se neki angažirali, koliko tu ima emocija i iskrene zabrinutosti, i spremnosti u krajnjem slučaju da se napravi sve što je potrebno da se to zaustavi, i koliko vam ljudi vjeruju i koliko očekuju od vas, onda znate da radite nešto ispravno. Političari će prema svojim političkim uvjerenjima i interesima svojeg biračkog tijela voditi akcije. Ako imate jednu temu koja je ujedinila Hrvatsku, oko koje su sve stranke i svi slojevi društva prilično jedinstveni, pokušaj bilo koje od stranaka da preuzme nekakvu vodeću ulogu u tome bi, po mome mišljenju, vodilo u neuspjeh te ideje ili bi je ozbiljno ugrozilo. To je praktični problem koji je prva uočila i formulirala udruga civilnog društva i, ako dođe do organiziranja referenduma, to treba napraviti građanska inicijativa. A mi smo rekli da smo spremni i na to.

Pripremate li već nove inicijative?

– Planiramo jedan projekt, nešto što se zove “Crna knjiga trošenja javnog novca”, kojim bismo dokumentirali sve neopravdane načine na koji država troši novac poreznih obveznika i sugerirali državi gdje bi mogla uštedjeti a da se ne naruši kvaliteta javnih servisa. U planu nam je iznijeti taj projekt na jesen. Ima jako puno mjesta gdje novac “curi”. Mi jesmo za vrtiće i zdravstvenu zaštitu, ali nismo za nepotrebno zapošljavanje, nepotrebnu kupovinu automobila i nismo za netransparentnu javnu nabavu. Postoji cijeli niz programa upitne vrijednosti. Ovdje treba postojati jači nadzor od strane poreznih obveznika jer država očito ne zastupa interese poreznih obveznika u mjeri u kojoj je to nužno. No, sada smo fokusirani na porez na nekretnine i, kada se ova situacija razriješi, onda ćemo dalje.

Što je presudilo da se Hrvati “dignu na noge” i pobune protiv ovog poreza? Je li jedan od razloga bio taj što gledaju na nekretninu kao na svoju ušteđevinu?

– Ljudi ne vole nove poreze i dizanje stopa postojećih poreza. Sjetite se samo famoznog “harača” i reakcije javnosti tada. U ovome su građani opet vidjeli opasnost da bi njihov ionako skroman novac koji imaju na raspolaganju bio smanjen novim davanjem. Drugo, Hrvati su dosta konzervativan narod, važna im je obitelj i dom, postoji ta emotivna veza s domom u kojem žive. Svi znaju da izgraditi kuću nije lako. Vi i vaši roditelji puno ste se odricali da to napravite. Ideja da bi to što ste gradili i za što ste cijeli život izdvajali ponovno trebalo biti predmet oporezivanja je, naravno, odbojna. Ljudima nije jasno zašto se to događa i oni su reagirali. Nisam vidio ni u jednoj drugoj temi da s toliko emocija ljudi reagiraju kao u ovoj.

Iz Porezne uprave su naglasili da jedinice lokalne samouprave i dalje trebaju prikupljati podatke o nekretninama te ažurirati baze podataka radi naplate komunalne naknade i poreza na kuće za odmor. U tu svrhu su slali upitnike građanima na koje su se mnogi žalili. Što je problematično kod tih upitnika?

– Prvo, nije jasno što je s tim upitnicima. Apelirao bih na Vladu i Ministarstvo financija da daju jasne upute građanima što se od njih očekuje, trebaju li i dalje ispunjavati te upitnike ili ne. Problem je s tim upitnicima da su jedinice lokalne samouprave bile obavezne prilikom priprema provedbe ovoga zakona napraviti baze podataka s podacima o nekretninama. No, one već sada imaju te informacije zbog toga što naplaćuju komunalnu naknadu i imaju pristup drugim bazama podataka u kojima su druge relevantne informacije, i na temelju toga se mogla odrediti visina porezne obaveze. Dakle, ovakva je praksa, po našem mišljenju, u suprotnosti sa Zakonom o upravnom postupku i Zakonom o sustavu državne uprave, koji stipuliraju da javna tijela ne bi smjela od građana tražiti odnosno prikupljati podatke koji su u posjedu drugih javnih tijela, nego ih pribaviti direktno, po službenoj dužnosti. Zato građanima nije jasna svrha prikupljanja tih podataka. Upitnike je također bilo komplicirano ispunjavati, i mnogi su nam se građani javljali s pitanjima toga tipa. A problematična je bila i prijetnja, ako se upitnici ne ispune, da će građani biti kažnjeni s najvećom stopom.

Iz Vlade su tvrdili da će porez na nekretnine objediniti tri postojeća lokalna nameta – komunalnu naknadu, porez na vikendice i spomeničku rentu – te pojednostaviti sustav naplate komunalne naknade. Koji su glavni problemi poreza na nekretnine?

– Evidentno je da je porez na nekretnine puno kompleksniji nego komunalna naknada. To je očito po količini posla koji se trebao obaviti, a nije. Dva su ključna problema s porezom na nekretnine. Prvo, uvodi se novi porezni oblik. Ono što je do sada bila komunalna naknada prelazi u porez, što znači da se mijenja namjena. Jedno namjensko davanje prelazi u opći prihod proračuna jedinica lokalne samouprave. To znači da gradovi i općine time mogu raspolagati kako hoće. S komunalnom naknadom to nije bio slučaj. Njezin je smisao da vlasnici nekretnina povećavaju vrijednost svoje nekretnine uređivanjem okoliša, javnom rasvjetom i slično. Zato plaćate tu komunalnu naknadu. Postoji jasan quid pro quo. Vi nešto dajete i zauzvrat imate opipljivu korist od toga. A ovdje je bio problem što je porez na nekretnine nenamjenski. U obrazloženju zakona to je jedan od ključnih razloga zašto se uvodi. To je, naravno, legitimna svrha iz perspektive lokalne samouprave, ali iz perspektive građana to nije nikakav razlog. Drugi problem je da se u budućnosti taj porezni teret može znatno povećati. Pa i premijer je u svom obraćanju kad je najavio odgodu primjene zakona rekao da u komparativnoj analizi Hrvatska ima relativno nizak udio u poreznim prihodima od poreza na imovinu. Iz toga se može pročitati namjera da se to u budućnosti poveća. Mi mislimo da to nije baš tako, i da je Hrvatska u nekom prosjeku s obzirom na stupanj razvoja, te da nema prostora za dodatno opterećenje građana po toj osnovi.

Što je Vlada pogriješila u komunikaciji s građanima u pokušaju uvođenja poreza na nekretnine?

– Osjetljiva stvar kao što je porez na nekretnine ne može se uvesti u ovako kratkom roku. Ako se želi uvoditi, a mi mislimo da u to uopće ne bi trebalo ulaziti, mora se najaviti puno ranije. Također, nije objašnjena svrha i koja je korist za građane. Vlada nam nije ponudila izračune i nisu napravili procjenu učinaka propisa. Nisu napravili simulacije tko će plati više, a tko manje. Građanima nije bilo jasno zašto se to uvodi i koje su posljedice za njih. To su glavni problemi u komunikaciji.

Jedan ste od najistaknutijih kritičara poreza na nekretnine. Što za vas osobno i za Udrugu Lipa čiji ste predsjednik znači odgoda ovog poreza?

– Ne smatram se isključivo zaslužnim. Kao prvo, to je tim Lipe, odnosno 15-ak ljudi koji su na tome radili od početka osnivanja Udruge Lipa prije tri godine. Formirali smo Udrugu krajem 2014. i naš prvi javni istup zabilježen je vrlo zapaženo upravo u Globusu. Kasnije smo imali niz akcija, otvarali smo teme poput efikasnosti javnih kompanija, potrebe reforme javne uprave, napravili kalkulator kojim građani mogu izračunati do kojeg datuma u godini rade za državu, a od kada za sebe, obilježili smo Dan porezne slobode i slično. Naša najuspješnija akcija bila je Brojač javnog duga na Trgu bana Jelačića – veliki displej na kojem se vrtio javni dug koji je tada bio oko 290 milijardi kuna. Uoči izbora 2015. godine upozorili smo javnost na rastući javni dug, koji se u tom trenutku približavao razini od 90 posto BDP-a, što je kritična razina za stabilnost javnih financija jedne zemlje. Tada smo deficit proračuna i rastući javni dug nametnuli kao jednu od glavnih tema na parlamentarnim izborima. To je, mislim, za Hrvatsku bio ogroman pomak jer do tada takve teme nisu dominirale izborima. Mi smo dijelom zaslužni za to što se na tim izborima nije govorilo ni o čemu drugome nego o potrebi reformi. Nakon izbora formirana je Vlada Tihomira Oreškovića koja je bila prva hrvatska vlada koja je sebi postavila jasan i mjerljiv cilj – upravo smanjivanja javnog duga. To se, vjerujem, ne bi dogodilo da nije bilo Lipine akcije i da to nije dominiralo izborima. To je prva stvar gdje smo promijenili hrvatsku političku scenu. Ovo je druga.

U zadnje vrijeme u javnosti se govori o proračunskim suficitima. Ima li prostora za smanjenje poreza? Što biste preporučili Vladi da napravi?

– U Hrvatskoj se kontinuirano dižu porezi zbog toga što raste potrošnja države. Bilo je mjera za rasterećenje kroz poreznu reformu, ali ako gledate ukupan udjel države u ekonomiji, on i dalje raste bez obzira na to rasterećenje. Ekonomija je sada u uzlaznoj putanji, državni proračun bilježi suficit. S tim suficitom Vlada ima nekoliko izbora. Recimo – može ponovno ići u povećanje troškova. To bi bila jako loša odluka i Hrvatsku bi koštalo u budućnosti, kao što je državu koštalo povećanje rashoda prije krize 2009. godine. U krizi država ostane s istim troškovima, a padnu prihodi zbog recesije. Troškove je tada teško rezati, lakše je dizati poreze i zaduživati se – tako raste javni dug. Zato je bitno da ti troškovi sada ne krenu naglo rasti, da se Vlada ponaša odgovorno i da ih drži pod kontrolom. Puno bi bolje bilo kad bi se ovaj višak prihoda u proračun iskoristio za vraćanje dijela javnog duga, da teret otplate bude manji, ili za smanjenje poreza, ili oboje. Hrvatska je jedna od najviše porezno opterećenih država u Europi, što je posebno loše jer smo ujedno i jedna od najsiromašnijih. Nismo bogati kao Danci ili Šveđani. Njihove plaće i kupovna moć su tri ili četiri puta veće. Oni si mogu dopustiti da daju pola plaće državi, što mi ne možemo. Kod nas postoji prostor i obveza Vlade da lagano smanjuje porezno opterećenje. Najvažnije bi bilo porezno rasteretiti rad. Ljudi u Hrvatskoj ne znaju da im pola plaće ide državi jer se ona isplaćuje u neto iznosu, a ne bruto. Kada bi to znali, bili bi možda malo osjetljiviji. Država ne može rješavati svoje neefikasnosti stalnim povećanjem poreza – ne mogu građani vječno plaćati nesposobnost Vlade da riješi probleme neefikasnog javnog sektora. Toj logici moramo reći dosta. Njezin je posao da poveća efikasnost i drži troškove pod kontrolom. Primjerice, PDV je dva puta povećan tijekom krize, ali nije vraćen na stanje prije krize sada kada smo iz nje izašli. Pitam se zašto. Zašto to nije prva misao na spomen suficita – “hajdemo vratiti poreze na staro”? Nego – “što bismo mogli s viškom novca?” Nema “viška novca”. Dakle, da sumiram – Vlada ne bi trebala koristiti dobro punjenje proračuna da povećava troškove, nego da smanji poreze ili javni dug, ili oboje.

Je li ovo prekretnica, hoće li građani odsad biti osjetljiviji na uvođenje novih poreza?

– Nadam se da će ova akcija pridonijeti tome da građani vide vezu između javne potrošnje i poreza. Država nema “svoj” novac – sve što potroši jest novac građana koji su oni zaradili svojim radom. I građani daju taj novac državi u zamjenu za javne servise i dobra – obranu, sigurnost, pravnu zaštitu i slično. Nismo tu zbog njih, nego obrnuto. Vlada je tu zbog nas. Oni su odgovorni nama kako trošiti novac. Građani imaju ogromnu moć koje nisu svjesni.

Izdvajamo

Iz drugih medija