Jedna od najvrednijih marinskih lokacija na Jadranu, desetljeća nelegalnosti, deseci milijuna kuna izgubljenih prihoda države i neobjašnjivi potezi javnih institucija koje same pokušavaju srušiti presude što su donesene u njihovu korist - sve to sastojci su sapunice o Marini Zadar, možda najdužem, ali i najvrednijem poslovno-pravnom sporu koji se vodi u Hrvatskoj. Priča je to u kojoj se s jedne strane mogu očitati sve bizarnosti sustava upravljanja državnom imovinom, a s druge sve one pravne nesigurnosti zbog kojih strani i domaći investitori već godinama upozoravaju da je u Hrvatskoj zapravo nemoguće poslovati.
Jer, kad tomu ne bi bilo tako, vjerojatno ne bi bilo moguće da se neka tvrtka ilegalno upiše kao vlasnik nekretnina smještenih na pomorskom dobru i desetljećima ih koristi bez ikakve naknade. Kad tomu ne bi bilo tako, vjerojatno ne bi bilo moguće da ta tvrtka u svom posjedu drži spomenute nekretnine i nakon što je iscrpila sve moguće pravne mjere za obranu svoje pozicije. Kad tomu ne bi bilo tako, država bi vjerojatno u pet godina uspjela provesti novi natječaj za dodjelu legalne koncesije, a Državno odvjetništvo ne bi pokušavalo sudski osporiti presude u kojima je - zastupajući državu - pobijedilo. U konačnici, kad bi Hrvatska bila uređena država s jasnom vladavinom prava, teško bi netko mogao javno najavljivati rušenje postojećih i gradnju novih objekata na državnom zemljištu za čiji posjed nema pravne osnove. No, upravo sve to događa se u slučaju Marine Zadar.
Već 22 godine traje bitka za marinu smještenu na atraktivnoj lokaciji u samom središtu Zadra na pomorskom dobru na koje se tvrtka Tankerkomerc d.d. ilegalno upisala kao vlasnik i ne želi ga vratiti državi iako je izgubila sve sudske sporove, a niti joj platiti milijunsku naknadu za korištenje. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture nikako da privede kraju natječaj kojim se vrijedan prostor predao na upravljanje legalnom koncesionaru i koji je raspisan još prije nekoliko godina. Kako vrijeme prolazi, sve je izglednije kako će skandal poprimiti međunarodne razmjere i dovesti hrvatsku državu u veoma neugodan položaj jer su uvjete za dobivanje koncesije ispunile i strane tvrtke koje su se javile na natječaj.
Na pitanje planira li se što poduzeti da Tankerkomerc napusti državno dobro, u Ministarstvu državne imovine nam odgovaraju da se obratimo DORH-u i Ministarstvu mora. Od Ministarstva u 10 dana nismo dobili odgovore, pa tako ostaje nejasno što će biti s natječajem za izbor koncesionara.
Kronologija zadarskog slučaja iščitava se iz podeblje dokumentacije koju Globus posjeduje, a koja seže u 1997. godinu, kad je država pokrenula postupak protiv Tankerkomerca d.d. radi utvrđenja i poništenja upisa pomorskog dobra u Marini Zadar. Općinski sud u Zadru je Rješenjem od 29. prosinca 1994. Tankerkomercu dopustio upis prava vlasništva iako su nekretnine upisane na pomorskom dobru, a tvrtka ih je stekla pretvorbom iz društvenog poduzeća u dioničko društvo 1992. godine.
Time je pravo na korištenje pomorskog dobra iz socijalizma protivno zakonu pretvoreno u pravo vlasništva. Tankerkomerc punih 25 godina izbjegava plaćanje naknada za korištenje pomorskog dobra i drugih davanja koja su se do 2014. popela na 60 milijuna kuna. Županijski sud u Zadru je 2011. pravomoćno presudio da se radi o pomorskom dobru pa se sve Tankerkomercove nekretnine koje se na njemu nalaze smatraju vlasništvom RH te da tvrtka “ne može polagati pravo vlasništva nad tim nekretninama niti njima bilo kako raspolagati osim na temelju koncesije”. Na temelju te presude DORH je inicirao brisanje upisa prava vlasništva.
DORH je državu zastupao i u drugoj parnici protiv Tankerkomerca na Trgovačkom sudu u Zadru koji je presudio da tvrtka mora državi platiti 12,9 milijuna naknade za korištenje pomorskog dobra. Tankerkomerc je, naime, još 1996. godine podnio prijavu kojom traži da se odluka Skupštine općine Zadar iz 1982. godine o davanju pomorskog dobra na korištenje pretvori u koncesiju.
Nad Tankerkomercom je 2014. zbog velikih dugova otvoren predstečajni postupak i sklopljena je predstečajna nagodba s vjerovnicima pod uvjetom da ona stupa na snagu dobivanjem valjane koncesije za korištenje Marine Zadar.
Konačno, 25. srpnja 2014. rješenjem Ministarstva mora koje potpisuje tadašnji ministar Siniša Hajdaš Dončić odbijena je prijava Tankerkomerca radi zamjene prava na korištenje pomorskog dobra iz 1982. godine u koncesiju. Tankerkomerc je protiv toga rješenja podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu, koja je odbijena presudom od 10. svibnja 2016. protiv koje se Tankerkomerc žali Visokom upravnom sudu RH, koji također odbija žalbu i time rješenje Ministarstva mora postaje pravomoćno. Tako su se stekli svi uvjeti da Tankerkomerc napusti marinu i da se provede natječaj za dodjelu koncesije po Zakonu o morskim lukama.
Vlada 14. srpnja 2014. raspisuje međunarodni natječaj za dodjelu koncesije, a 6. listopada te godine otvaraju se ponude. Na natječaj su se javili turska Dogus grupa, konzorcij Porto Jadera, konzorcij Marina Signum i Olive Island d.o.o. te ACI d.d.. Tankerkomerc se nije javio jer formalno-pravno nije udovoljavao uvjetima natječaja zbog duga državi većeg od 60 milijuna kuna, nego je uložio prigovor Ministarstvu mora na raspisivanje natječaja. Ministarstvo je prigovor odbacilo, a presudom Visokog upravnog suda u svibnju 2017. godine ispunjeni su uvjeti za dovršetak natječaja, odnosno za donošenje odluke o najboljem ponuđaču.
Međutim, u kolovozu 2017. dolazi do neobjašnjivog obrata u ponašanju Državnog odvjetništva koje je do tada činilo sve da se Tankerkomercu onemogući bespravno korištenje marine. Odjednom ono protiv presude Visokog upravnog suda podnosi izvanredni pravni lijek – Zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. DORH, dakle, od Vrhovnog suda traži da ukine pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno pravo države za koje se sam izborio. Kako danas objašnjavaju iz DORH-a, to je učinjeno zbog procjene da je Visoki upravni sud u svojoj presudi povrijedio odredbe Zakona. “Visoki upravni sud Republike Hrvatske u pobijanoj presudi zauzeo je pravno stajalište da je Tankerkomerc d.d., radi dokazivanja prava na ‘zamjensku’ koncesiju, bio dužan dostaviti svu dokumentaciju koja je inače potrebna za dodjelu nove koncesije.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske bilo je mišljenja da za ocjenu osnovanosti zahtjeva Tankerkomerca d.d. nije potrebna dokumentacija kao da se radi o novoj, nego o ‘zamjenskoj’ koncesiji. To zato što je pravni prednik Tankerkomerca d.d. kao društveno poduzeće imao stečeno pravo korištenja luke na neodređeno vrijeme te da se to pravo treba pretvoriti u koncesiju na preostali rok (oko devet godina). Takvu ‘zamjensku’ koncesiju za luke posebne namjene dobila su i druga društva koja su kao i Tankerkomerc d.d. nastala pretvorbom društvenih poduzeća čiji su korisnici gradili i koristili te luke. Državno odvjetništvo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti podnosi radi povrede zakona u ostvarivanju svoje ustavne zadaće, a ne iz razloga zaštite imovinskih prava i interesa Republike Hrvatske.
Međutim, u konkretnom slučaju prihvaćanje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti bilo bi posredno i u interesu Republike Hrvatske jer u slučaju ako društvo ne bi dobilo ‘zamjensku’ koncesiju, nad njime bi se otvorio stečaj, a Republika Hrvatska ne bi mogla naplatiti milijunske tražbine s osnove neplaćenih poreza i drugih javnih davanja”, tvrde danas u DORH-u. Ovo obrazloženje je, u najmanju ruku, čudno, s obzirom na to da iz njega proizlazi da je DORH nelegalnim ocijenio rješenje Ministarstva koje je ranije kroz dvije instance - i to uspješno - sudski branio.
A ta ocjena pokazala se krivom.
Vrhovni sud u ožujku ove godine odbacuje zahtjev DORH-a kao neosnovan. Tankerkomerc u kolovozu 2017. podnosi i tužbu Ustavnom sudu koji je odbija u siječnju ove godine. Tim odlukama Ustavnog i Vrhovnog suda iskorištena su sva pravna sredstva koja su Tankerkomerc ili druge zainteresirane strane mogli podnositi. Nema više prepreke da se izabere koncesionar. No, DORH u lipnju ove godine šalje dopis Vladi tražeći poništenje natječaja. Ovaj put pozivaju se na ekonomske argumente.
“Državno odvjetništvo je mišljenja da se sada treba raspisati novi natječaj jer je u međuvremenu (2017. godine) stupio na snagu novi Zakon o koncesijama koji je derogirao odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koje su u suprotnosti s tim zakonom i koji propisuje novi način izračuna koncesijske naknade koji omogućuje Republici Hrvatskoj naplatu daleko veće koncesijske naknade nego što su to omogućavale derogirane odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, po kojem je prije pet godina raspisan natječaj”, stoji u odgovoru DORH-a na Globusov upit. Pitanje koje se nameće jest temeljem kojih kvalifikacija je DORH ovlašten iznositi takve procjene i zašto su poslovično oprezni tužitelji toliko angažirani u iznošenju decidiranih stavova u ovom slučaju.
Uz to, prijeti opasnost da poništavanje natječaja raspisanog prije punih pet godina, i to u trenutku kad su napokon uklonjene sve moguće pravne prepreke za njegovo dovršenje, moglo rezultirati tužbama tvrtki koje su se na njega prijavile. Tvrtke koje su se javile na natječaj 2014. pitali smo jesu li još zainteresirane za Marinu Zadar. Odgovorila nam je samo Dogus grupa u kojoj ističu da - jesu. U neposrednoj blizini marine grade hotel Hyatt Regency Zadar Maraska.
“Imamo viziju razvoja cijelog tog kompleksa i područja, a ovisno o ishodu natječaja prilagodit ćemo naše projekte lokaciji. Prema nama dostupnim informacijama, svi sudski sporovi pravomoćno su okončani u korist RH. Presude pokazuju da se marina Zadar od 1996. godine koristi bez koncesijskog odobrenja. Mi sa zanimanjem, kao i neke druge vrijedne tvrtke koje su se prijavile na natječaj, očekujemo ishod događaja”, poručuju iz Dogus grupe.
U Tankerkomercu pak nisu bili raspoloženi za razgovor. Poznato je da je u vlasništvo te tvrtke prošle godine ušla tvrtka Crodux Derivati Dva u vlasništvu umirovljenog generala Ivana Čermaka, koji je tada kazao “kako će državi ponuditi postizanje dogovora i nagodbe o otkupu dugova prema državi pa ishoditi koncesiju za marinu”, a nedavno su u medijima predstavljeni i planovi za rušenje postojeće Tankerkomercove zgrade i gradnju nove. Pretpostaviti je kako je preduvjet za realizaciju tih planova dobivanje koncesije nad pomorskim dobrom, no kako se Tankerkomerc nije prijavio na natječaj raspisan 2014., jedini način da to ostvare jest kroz novi proces gdje bi mogli konkurirati. Nažalost, na Globusov upit da detaljnije razjasne svoje planove, poručili su kako nemaju komentara.
Ministar u čijem je mandatu ključni dio priče i započeo, Siniša Hajdaš Dončić, ukazuje na problem da je 15-ak tvrtki koje su poput Tankerkomerca u privatizaciji prenijele pomorsko dobro u svoj temeljni kapital.
“Dok sam bio ministar, pokušali smo naći rješenja – da to vrate državi ili da plate. Odnosno da se to legalizira. U tome su nas spriječili prejaki interesno-klijentelistički lobiji. Za Marinu Zadar raspisali smo natječaj koji nikada nije dovršen iako za to nema zakonskih prepreka”, komentira bivši ministar. Hoće li biti dovršen? Opet je sve u rukama ministra mora, prometa i infrastrukture...