“Kad god se spomene privatizacija, spomene se moje ime. A ja nisam sudjelovao ni u jednoj privatizaciji. Ja nisam kupio nijedno poduzeće. Ni u jednom poduzeću nisam ni suvlasnik. Prema tome, ne može se govoriti da sam ja u toj privatizaciji učinio išta što bi išlo na bilo koji način u moju korist”, kaže dr. Franjo Gregurić u velikome intervjuu Globusu.
Bivši hrvatski premijer, predsjednik Vlade demokratskog jedinstva, u ratno doba 1991.-92., koji ovih dana predstavlja svoju novu memoarsku knjigu „Vlada demokratskog jedinstva – istina o Vukovaru i škola demokracije u Hrvatskoj“, u razgovoru s Globusovim glavnim urednikom kritički se osvrće na rad saborskoga Istražnog povjerenstva o Agrokoru pred kojim je nedavno saslušan.
“Problem je što je to Povjerenstvo nepripremljeno, njegova pitanja nisu usmjerena u pravcu dobivanja odgovora o Agrokoru”, smatra Gregurić. “To je zbrda-zdola politička rasprava koja se koristi za pridobivanje javnog mnijenja kroz razgovore o tome što je bilo od 1991. do danas. Bilo bi puno pametnije da smo formirali saborsko povjerenstvo za strateške investicije. Opet se bavimo samo prošlošću.”
Kako komentira iskaz Josipa Manolića koji ga je u svjedočenju pred saborskim Povjerenstvom izravno prozvao kao čovjeka koji je sve znao i za čijega su mandata “otvorena vrata privatizaciji bez kontrole”?
“Manolić je bio predsjednik Vlade, a ja potpredsjednik za gospodarstvo. Jedan od zadataka te naše Vlade bio je priprema zakona o privatizaciji, koji je na kraju prošao i Sabor i Vladu kojom je predsjedao upravo Manolić. To njegovo pamćenje ipak ima dosta otvorenih rupa, pa ga ne bi trebalo uzimati u obzir s obzirom na protok vremena i na godine”, kaže Gregurić.
Kako objašnjava činjenicu da je postao gotovo običaj u javnosti da se njegovo ime spominje kad god se počne govoriti o tajnim suvlasnicima mnogih velikih tvrtki, od Zagrebačke banke do TDR-a?
“Nisam sudjelovao u privatizacijama, ali trebalo je naći Pedra koji će poslužiti kao primjer. Sjećate se suđenja Miroslavu Kutli ili Radoševiću? Mene tamo nigdje nije bilo. U slučaju TDR-a vršene su provjere pa su čak istraživali imam li kakvu tvrtku u Beču. Pa ništa nisu našli. Istraživali su moje račune. Ali mojih računa nema. To je mantra koja je stvorena, a ja nisam na vrijeme reagirao, javno se izjasnio i suprotstavljao se. Nisam istupao u javnosti kao što to cijelo vrijeme puno pametnije radi Vlado Šeks. Ja sam šutio i šutio. A kad se jedna laž ponovi četiri-pet puta, ona šesti put postaje vjerovanje da u tome nešto ima”, kaže Gregurić.
Je li, po njegovu mišljenju, država trebla ranije intervenirati u slučaju Agrokorova kolapsa?
“Kod nas prevladava mišljenje da se država ne treba u ništa miješati, da sve treba prepustiti tržištu. Ali kad se radi o velikim privrednim subjektima kao što je Agrokor, bez obzira na privatno vlasništvo, zbog interesa ljudi koji tamo rade, vlast treba preuzeti svoju odgovornost. Svi smo znali da Agrokor ima problem likvidnosti, i to ne godinu nego tri-četiri godine ranije. Država je trebala intervenirati kad je Agrokor počeo prisiljavati dobavljače da pristaju na odgode plaćanja.”
U intervjuu dr. Franjo Gregurić govori i o “misteriju” koji ga prati - da je “ruski čovjek”; otkriva kako su Astrin poslovni toranj i Kulmerovi dvori prodani Todoriću; analizira stanje u INA-i i interes Rosnjefta za kupnju MOL-ova vlasničkog udjela u kompaniji…
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
