Erin V. doselio se prije nekoliko godina u Zagreb iz Bjelovara, gdje je završio školu za hotelijersko-turističkog tehničara, a ove godine planira upisati studij mehatronike na Tehničkom veleučilištu. Trenutno radi u Trans Aidu. Smatra se transrodnom i interspolnom osobom. Interspolne su osobe, objašnjava, one koje se od samog rođenja ili od puberteta medicinski i biološki ne mogu svrstati u tipični muški ili ženski spol. Transrodnost podrazumijeva osobe kod kojih se spol koji im je pripisan pri rođenju ne podudara s rodom s kojim se identificiraju, a neke od njih odlučuju se na proces tranzicije spola.
Erin je, kaže, sam sebi prije godinu dana dao to ime, na koje mu glase svi dokumenti. U njima mu je kao spol još uvijek naveden ženski, ali je u procesu prilagodbe spola i nada se da će uskoro i službeno u dokumentima stajati da je - muškarac. Pri rođenju su mu odredili ženski spol.
„Još prije osnovne škole govorio sam da ne volim svoje ime i da ga želim promijeniti. Čak sam i govorio u muškom rodu. Kada sam krenuo u školu upozorili su me da moram govoriti u ženskom rodu i da se počnem ponašati kao djevojčica. Nikad se nisam osjećao kao djevojčica. Nadao sam se da ću jednog dana proći ispod duge i postati dječak“, govori Erin i prisjeća se kako je već u nižim razredima bio diskriminiran od druge djece, koja su ga vrijeđala. Mislio je da s njime nešto ne valja jer se djeca nisu htjela s njim družiti.
U dobi od 16 godina pokušava učiniti samoubojstvo tako što se predozirao lijekovima. U bolnici provodi nekoliko tjedana. Mijenja školu i pred cijelim razredom priznaje da pati od depresije.
„Sa 17 godina shvaćam da sam muškarac. Roditeljima nisam htio ništa reći da ih ne povrijedim. Kako moje tijelo nije proizvodilo dovoljno hormona u to vrijeme mi liječnici propisuju terapiju estrogenom da bi mi tijelo razvilo ženske sekundarne karakteristike. Od liječnika sam upućen na dilataciju vagine. Nitko me nije pitao želim li to. Primjećujem promjene na svom tijelu. Razvijam sekundarne ženske karakteristike i tada sam sebi govorim - ne, ja to ne želim. Počinjem se sramiti svoga tijela, a ni danas ne idem na plažu jer nisam zadovoljan svojim izgledom“, otkriva Erin koji tek sa 22 godina svima priznaje da je muško. Tada već živi sa svojom današnjom suprugom.
„Ona je sebe doživljavala lezbijkom i upustili smo se u vezu kao dvije djevojke. Ona je ubrzo shvatila da ja nisam žensko, ali je meni bio problem kako ću joj reći da sebe doživljavam kao heteroseksualnog muškarca. Nisam je htio izgubiti. Shvatila je koliko se mučim. Priznao sam joj. I njoj je to bilo O. K. Rekla mi je da me voli takvog kakav jesam...“
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
