“Dokument dijaloga” Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima (kolokvijalno: Povjerenstva za suočavanje s prošlošću) usvojen je u vrlo dramatičnim okolnostima. Ono ključno dogodilo se u razmaku od nepuna tri dana, između ponedjeljka 26. veljače i srijede 28. veljače.
Na sastanku Vijeća održanom u ponedjeljak 26. veljače bila je prezentirana starija verzija Dokumenta, koja je, po informacijama kojima raspolažem, bila “više antifašistička” od one konačne, usvojene u srijedu 28. veljače.
“Ne znam, doduše, je li baš bila više antifašistička nego što je ova konačna”, rekao mi je, u povjerenju, jedan član Vijeća, “ali je svakako bila bolja, ekspresivnija i eksplicitnija u stajalištima.”
Međutim, na tom sastanku održanom u ponedjeljak došlo je do male pobune, čiji su akteri bili pripadnici tzv. desne skupine u Vijeću (taj je izraz svakako neprikladan, u svakom slučaju radi se o onim članovima Vijeća koji su poslije, kad je Dokument definitivno usvojen, istupili sa svojim izdvojenim mišljenjima).
Oni su na taj sastanak došli s oko dvije kartice teksta s najvažnijim primjedbama na dokument koji se trebao prihvatiti. Te su dvije kartice već bile umnožene i njih je nazočnim članovima Vijeća podijelio predsjednik Vijeća Zvonko Kusić. Pritom nije rekao tko ih je pisao i od koga ih je dobio.
“U načelu”, otkrio mi je jedan član Vijeća, “u tom se tekstu tražilo da se simboli komunističkog režima trebaju ‘staviti u pravi razmjer’ u odnosu na ostale simbole totalitarnih režima.”
“Pobunjenička” je ekipa tražila da se ono što piše na tom papiru unese u temeljni tekst Dokumenta, ili da mu se priloži.
I u ta dva dana – od ponedjeljka do srijede – radi se nova, donekle umivena ili, po nekima, “okljaštrena” verzija “Dokumenta dijaloga”.
“Nešto si im morao dati, da pristanu na cjelinu”, opisao mi je jedan od članova Vijeća atmosferu u kojoj se sastavljala ta nova verzija.
Rade se ustupci, tj. radi ih Jasna Omejec, glavna autorica onih dijelova “Dokumenta” koji se tiču prava (“Pravne osnove” u prvom dijelu Dokumenta te cijeli drugi dio pod nazivom “O posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i o pokreta”). Jedan od ustupaka ticao se crvene zvijezde petokrake i drugih simbola antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu. Za njih je sada, u ovoj novoj verziji, rečeno da se i oni, pod određenim okolnostima, mogu zabraniti. Dodana je rečenica: “... jasna je njihova povijesna kompromitacija tijekom jugoslavenske komunističke vladavine, a potom i oružane agresije na Republiku Hrvatsku, zbog koje se oni svrstavaju (i) u sporna obilježja”.
Globus donosi i tekst člana Vijeća Ive Lučića o tome zašto se ne slaže sa svim njegovim zaključcima te razgovor s drugim članom Vijeća Antunom Vujićem koji otkriva kako je zapravo tekla rasprava i kako su naposljetku donesene pojedine odluke.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
